Prošlo je točno 95 godina od prve dodjele Oscara, najpoželjnije nagrade u filmskom svijetu. Od relativno skromne tadašnje hotelske svečanosti, dodjela je prerasla u prvorazredni spektakl na kome se po crvenom tepihu povlače haljine čuvenih dizajnera - jer, to je i njihov dan - i nosi nakit koji katkad vrijedi milijune a najčešće je samo posuđen za tu izuzetnu priliku.
Prva dodjela nagrade održana je 16. svibnja 1929. godine na večeri u hotelu Roosvelt u Los Angelesu, sama ceremonija trajala je jedva petnaest minuta, a kasnije je poslužena hrana na 36 stolova. Bilo je prisutno 270 uzvanika.
I tada je bilo luksuza, ali neusporedivog s današnjim: sve se odvijalo u hotelskoj plesnoj dvorani koja je za tu prigodu bila ukrašena bijelim tepisima i art-deco svijećnjacima. Stiglo se pred ulaz u dobrim vozilima.
Žene su imale večernje toalete i nakit, a muškarci smokinge, a na meniju je bila piletina na tostu i pečena riba u umaku od maslaca uz najbolja kalifornijska vina.
Ostalo je zabilježeno da nije bilo napetosti, stresnog iščekivanja i suza zahvalnica - sve se znalo unaprijed jer su dobitnici još u veljači bili obaviješteni telegramima.
Uz to, ovo je bila prva i jedina dodjela bez prijenosa, a već na iduću uključio se radio.
Elitni klub
Kako je sve počelo?
Prvo je osnovana Akademija. Odnosno, Akademija filmskih umjetnosti i znanosti kojoj se svi dobitnici u svojim govorima u pravilu zahvaljuju.
Ideju o osnutku iznio je 1927. godine Louis B. Mayer, voditelj Metro-Goldwyn-Mayera. Želio je stvoriti organizaciju koja bi posredovala u radnim sporovima bez učešća sindikata i poboljšala imidž filmske industrije.
Sastao se s glumcem Conradom Nagelom , redateljem Fredom Niblom i čelnikom Udruge filmskih producenata Fredom Beetsonom. Razgovaralo se o ideji stvaranja elitnog kluba koji bi imao i banket, ali o nagradama tada još nije bilo riječi. Dogovoeno je da se učlaniti mogu glumci, redatelji, pisci, tehničari i producenti.
Mayer je okupio grupu od trideset i šest ljudi uključenih u filmsku industriju koji su postali su osnivači Akademije i usvojili statut.
Za prvog predsjednika Akademije izabran Douglas Fairbanks stariji a ustanovljen je i prvi popis od 230 članova. Akademija također odmah dodijelila prvo počasno članstvo Thomasu Edisonu.
Jedan od nekoliko odbora formiranih u prvim danima Akademije bio je odbor za nagrade zaslužnima, ali tek je u svibnju 1928. taj odbor započeo ozbiljne rasprave o strukturi nagrada i ceremoniji dodjele.
Do srpnja 1928. upravni odbor je odobrio popis od 12 nagrada. Uspostavljen je sustav glasovanja, te je započeo proces nominacije i odabira. I tako su se stvorle konture Oscara.
Samo nijemi filmovi
Iduće, 1929. godine dogodila se prva, povijesna dodjela i to u novom hotelu "Roosevelt". Jedan od investitora hotela bio je predsjednik Akademije, Douglas Fairbanks.
Relativno skromna svečanost, nalik banketu kakvi se održavaju u mnogim drugim prigodama, već iduće godine počinje koristiti utjecaj medija. Dodjelu prenosi radio, a popis nagrađenih dobivaju novinari u zadnji čas.
Na prvoj dodjeli udjela u nagradama imali su samo nijemi filmovi - i to se zbilo po prvi i zadnji put. A razgovaralo se najviše o budućnosti, o zvučnom filmu.
Naime, dvije godine prije prvog Oscara, snimljen je prvi zvučni igrani film "Pjevač jazza" i bilo je jasno kuda brodi filmska industrija. Međutim, taj film nije uzet u obzir za priznanja jer su Članovi Akademije zaključili kako nije pošteno da se zajedno natječu zvučni i nijemi radovi.
Prvi dobitnici vjerojatno nisu ni slutili da će ući u povijest najglamuroznijeg svjetskog filmskog događaja. Nagrada je bilo i bit će ih, ali Oscar je jedan, premda će tek pet godina kasnije zbilja i dobiti naziv Oscar.
Zvijezda je rođena
Od dobitnika, živa legenda bio je Charlie Chaplin. On je dobio počasni kipić - tada se takva nagrada zvala "posebno priznanje" - za "svestranost i genijalnost u glumi, pisanju, režiji i produkciji" filma Cirkus. Inače, taj njegov kipić, čija je vrijednost procjenjena na milijun dolara, ukraden je u Parizu prije devet godina.
Prva glumica koja je osvojila Oscara bila je Janet Gaynor. Tada 22-godišnja Gaynor izašla je na pozornicu u skromnoj, jednostavnoj haljini koju je kupila nekoliko dana ranije. Nagradu je osvojila za uloge u sva tri filma za koja je bila nominirana.
To je također bilo pravilo od koga se brzo odustalo - da umjetnik možebiti nominiran za više uloga.
Janet Gaynor, rođena 1906. godine, bila je filmska i kazališna glumica ali, ujedno, i veoma uspješna slikarica. Počela je statirati u nijemim filmovima, a od 1926. karijera joj je munjevito napredovala.
Držali su je velikom damom, a publika je obožavala njen image skromne, jednostavne, a ujedno i produhovljene žene.
Jedna je od rijetkih zvijezda nijemog filma koja se uspješno prebacila u zvučni, a veliki uspjeh doživjela je 1937. godine igrajući glavnu ulogu u Tehnicolorovom fimu "Zvijezda je rođena" redatelja Williama A. Wellmana. I tada je nominirana za Oscara ali ga nije osvojila. Međutim, redatelj je u počast njenoj prvoj nagradi u jednoj sceni toga filma prikazao kipić na polici.
Janet Gaynor dugo je vremena nosila titulu najmlađe dobitnice, sve do 1986., kada je kipić osvojila 21-godišnja glumica Marlee Matlin. Gaynor je imala bogatu karijeru u kazalištu i na filmu, poput mnogih zvijezda imala je nekoliko brakova, a umrla je 1984. od posljedica prometne nesreće.
Goebbelsov miljenik
Potpuno drugačiju sudbinu imao je prvi glumac dobitnik Oscara, Emil Jannings. Njemački glumac rođen u Švicarskoj, bio je popularan dvadesetih godina u Hollywoodu.Tog prvog Oscara, po tadašnjem pravilu, dobio je za dvije uloge.
Međutim, najšira publika ga je upamtila po ulozi zaljubljenog profesora iz filma Plavi anđeo s Marlene Dietrich iz 1930.
Film je zapravo trebao pomoći glumcu da se afirmira u zvučnom filmu ali - Dietrich je odnijela slavu.
Od 1933. počeo je snimati nacističke propagandne filmove. Ministar propagande Joseph Goebbels proglasio je Janningsa "državnim umjetnikom" i veoma ga je cijenio.
S takvom reputacijom, jasno je bilo da mu je filmska karijera zauvijek završila. Njegova kolegica iz Plavog anđela Marlene Dietrich posebno ga je prezirala, premda se nastojao opravdati od svojih postupaka. Nikada više nije radio, a umro je u Austriji 1950. godine.
Nakon prvog povijesnog Oscara, stalno su se zbivale promjene u organizaciji a nove tehnologije donosile su i nove kategorije nagrada.
Oscar od gipsa
Kipić je danas, mnogo više nego ranije, želja svakog filmskog umjetnika.
Statuetu je dizajnirao umjetnički direktor MGM-a Cedric Gibbons, a izradio ga je umjetnik iz Los Angelesa George Stanley. Prikazivao je, kao i danas, viteza koji drži križarski mač dok stoji na filmskom kolutu.
Pet krakova na kolutu predstavlja pet izvornih grana Akademije: glumce, redatelje, producente, tehničare i pisce. Od pozlaćene je bronce, a jedino je u Drugom svjetskom ratu, zbog nestašice metala, izrađivan od obojenog gipsa.
