"U Hrvatskoj sam s lakoćom mogla pronaći svoj put kao ‘kći‘ i ‘bivša supruga‘, ali kako zazirem od takvih modela i kako bih ostala autentična, osjećala sam da se moram odseliti. I nakon nekoliko poslovnih razočaranja, prije šest godina sam svojem životnom partneru Dejanu Laninoviću (53) rekla - odlazimo u London!
Njemu je, kao bivšem profesionalnom sportašu, bila puna kapa inozemstva, ali krajem 2018. već smo bili u Engleskoj. Našem sinu Ianu tada su bile tri godine, a Piji, mojoj kćeri iz braka s Tonyjem Cetinskim, devet", govori poduzetnica i doktorica znanosti Ivana Nobilo (47).
Kao kći zagrebačkog odvjetnika Ante Nobila, Ivana je osjećala da mora diplomirati na Pravnom fakultetu i raditi za oca, no odustala je na četvrtoj godini studija, piše Gloria.
Shvatila je da se želi baviti poduzetništvom i raditi posao u kojem drži sve konce u svojim rukama. Vještine koje je stekla kroz razna formalna obrazovanja i doktorat iz marketinškog menadžmenta usmjerila je u vlastiti biznis i pedagoški rad. London je odabrala kao polazišnu točku jer je njezina tvrtka za marketing i poslovna savjetovanja ondje imala brojne klijente, no ubrzo je dobila ponudu da postane dekanica Swiss School of Business and Management. pa se cijela obitelj preselila u švicarski grad Nyon, 19 kilometara udaljen od Ženeve, gdje je sjedište fakulteta.
Ondje je odradila jedan mandat, a zatim je stigla ponuda iz jedne od najuglednijih europskih škola, Les Roches - International School of Hotel Management.
Život kao album
"Moj je život kao album sa sličicama i sloganom ‘moraš skupiti sve‘. Studirala sam pravo, diplomirala odnose s javnošću, ekonomiju, marketing. Volim voditi projekte i biti samostalna, zato sam postala poduzetnica već sa 17 godina, kada sam otvorila tvrtku za organiziranje evenata.
Radila sam kao hostesa, voditeljica, organizirala manje koncerte, a s vremenom sam preuzela i karijeru Tonyja Cetinskog i napravila od svog posla ozbiljan iskorak. Danas imam tvrtku u kojoj radim dva dana u tjednu, a preostala tri kao predavačica. Zbog posla često putujem. Samo ove godine bila sam na predavanjima u Španjolskoj, Kini, Engleskoj, Francuskoj, Saudijskoj Arabiji, a uskoro idem u Las Vegas", govori Ivana Nobilo za Gloriju.
No, nije uvijek bilo lako.
"Bilo je puno sitnih neuspjeha, od odbijenih projekata i ukradenih ideja, zbog čega sam, među ostalim, i otišla iz Hrvatske. Ipak, najveći neuspjeh doživjela sam nakon koncerta Placida Dominga u zagrebačkoj Areni 2011. To je poslovno bila najgora godina, nismo uspjeli pokriti troškove, morala sam likvidirati tvrtku i bankrotirala.
No, u poduzetništvu je to uvijek rizik s kojim se moraš nositi, zato su novi uspjesi još slađi. Kada se sjetim početaka, mislim da bi mi kao muškarcu vjerojatno bilo lakše, jer ionako imam višak testosterona. Doduše, ne volim te podjele jer svi imamo mušku i žensku energiju, ali sam ja svoju žensku energiju otkrila dosta kasno.
Razvod kao privatni neuspjeh
Kada sam u ranim dvadesetima počela raditi u diskografskoj kući, glazbeni producent Zrinko Tutić mi je rekao da bi bilo najbolje da se preselim u Skandinaviju jer sam previše "posložena" za naš mentalitet i volim red, rad i disciplinu. Činjenica je da kao žena uvijek moraš raditi više i dokazivati se više.
Žene generalno imaju manje samopouzdanja od muškaraca i ne drže se skupa. Uvjerila sam se u to i u Londonu jer puno surađujem s financijskim sektorom. U njihovom menadžmentu se pronalazi jedva šest posto žena", nastavlja Ivana.
Privatno, kao svoj najveći neuspjeh izdvaja razvod od pjevača Tonyja Cetinskog 2012. - nakon četiri godine braka i 12 godina veze.
"Kada je razvod težak i bolan, onda ljudi nešto nauče, no mi nismo imali težak razvod. Nismo bili povrijeđeni niti smo traumatizirani izašli iz braka. Sjećam se da smo otišli potpisati razvod zajedno istim automobilom, a zatim smo otišli na ručak u restoran Vinodol. Razišli smo se prijateljski, ljudi nam nisu vjerovali da smo prekinuli, jer smo se i dalje družili, ali nismo bili kompatibilni kao muž i žena, bolje smo funkcionirali kao prijatelji.
Nastavili izlaziti
Zajedno smo izlazili, on je dolazio k meni. Tu večer kada je upoznao sadašnju suprugu, zajedno smo bili na koncertu Željka Joksimovića u klubu The Best. Da smo bili veliki frendovi, dokazuje i činjenica da je Tony slavio svoj rođendan u kafiću Dvorana, koji je moj partner Dejan imao na zagrebačkoj Knežiji. No, u nekom smo trenutku prestali komunicirati", ispričala je Ivana za Gloriju.
Kada je u siječnju 2009. rodila kćer Piju, obiteljska idila bila je na vrhuncu.
"Dok je Pia bila mala, Tony je jako puno radio, putovale smo s njim, spavali po hotelima... U ranoj fazi roditeljstva bio je nježan, ali ne i previše uključen. Nije on kriv zbog toga, podredili smo život njegovim koncertima, pratili smo ga i bili smo stalno zajedno pa spletom tih okolnosti njegovi nedostaci nisu bili vidljivi. Danas se s Pijom povremeno viđa, ali se čuju telefonski", govori Ivana, dodajući da je Pia karakterno slična ocu jer je ugodna i ležerna. No, iznimno je samostalna, a to je pak naslijedila od mame.
Najteže tinejdžerske godine
"Od tate, strica i ujaka naslijedila je talent za glazbu, ples, dizajn i video produkciju. Iznimno je kreativna. Pohađa prvi razred srednje kozmetičarske škole, fenomenalna je u šminkanju i izradi noktiju. Želja joj je zaraditi u tom poslu te osnovati tvrtku, kreirati kolekciju šminke, ali raditi i dizajn. Ja se uopće ne šminkam i imam kratke nokte, tu smo potpuno različite.
Najteže od svega su mi ove njene tinejdžerske godine, to je definitivno najizazovniji period mog života. Biti s jedne strane mama koja sve razumije, jer sam i sama sa 16 godina otišla u Ameriku bez roditelja i žudila za samostalnošću, ali s druge strane sam i zabrinuta mama. Tako je unutar mene stalno svađa, između onog "razumijem je" i onog "trebam je zaštititi" - objašnjava Ivana.
Još neko vrijeme takvih problema neće imati s osmogodišnjim sinom Ianom, rođenim u vezi s Dejanom Laninovićem. I on je mnoge gene naslijedio od oca, nekadašnjeg kapetana odbojkaške reprezentacije, pa obožava sport, ali i jezike - tečno govori francuski, hrvatski, engleski i njemački. Trenira nogomet i džudo, a mnogo vremena provodi s tatom na tenisu, badmintonu, penjanju, skijanju...
Ivana je Dejana upoznala na postdiplomskom studiju 2011., a godinu kasnije počeli su izlaziti, pa zajedno i živjeti.
‘Svidio mi se kao alfa mužjak‘
"Kad sam ga upoznala, nije mi bilo jasno što to s njim nije u redu - jer činio se kao dobar frajer, a bio je solo i nije imao djece. Svidjelo mi se što je alfa mužjak, kakvog sam uvijek željela uz sebe, iako je to veliki izazov za vezu s obzirom na to da ja nisam baš krhka i plaha osoba.
Zbog toga smo u prvoj godini veze šest puta prekidali. U jednom trenutku mi je rekao da se prestanem nadmetati s njim i to mi se svidjelo: s vremenom smo sazreli i otkako živimo zajedno, složni smo. Dejan ima jak, sportski, strukturiran karakter, discipliniran je zahvaljujući sportu.
U prijašnjim sam vezama ja bila temelj, a sada je to on. Jednako smo ambiciozni, on trenutačno radi u Sveučilišnoj bolnici u Ženevi, i to u istraživačkom centru za kardiologiju kao šef projekta za sport i znanost. Karakterno je miran, nije tip koji se svađa - to sam više ja, no nikada nismo imali veću krizu", otkriva Ivana.
Zajedno uživaju i kada kuhaju za svoje prijatelje koje često ugošćuju u svom švicarskom domu. Pronašli su idealan stan u prizemlju s velikim dvorištem, u neposrednoj blizini jezera na koje ljeti često odlaze na kupanje, a zimi u šetnju.
Hrvati se bolje zabavljaju
"Nakon četiri godine provedene u Švicarskoj uistinu mogu reći da se Hrvati bolje zabavljaju, Švicarci su zakinuti za tu strast. Ovdje je život kao jelo koje je visoko kvalitetno, ali te ne očara. Oni će večeru s prijateljima završiti do 22 sata, pa na našim druženjima uvijek ostaju Talijani, Španjolci i mi, dok Švicarci odlaze prvi.
Ali, u 17 sati svi prekidaju posao i isključuju poslovne telefone, pa je nakon tog vremena vrlo nepristojno slati e-mailove. Kao i za vikende, koji su samo za prijatelje i obitelj", opisuje Ivana, koja je najponosnija na to što je izgradila život kako je htjela, boreći se protiv raznih struja.
"Uvijek sam se uzdala samo u sebe i svoje sposobnosti, jer ljudi otpadnu po putu. Moj život je sve samo ne pretenciozan, više je šljakerski. Dugo je trebalo da posložim sve puzzle, ali četrdesete su mi mnoge stvari raščistile. Žene si često postavljaju standarde i misle da moraju i mogu sve, to je ono što muškarci nemaju.
Žene imaju grižnju savjesti ako jedan dan nisu skuhale ili je suđe neoprano, a one su legle. To je suludo! Prihvatila sam koncept koji mi je olakšao život. Dopuštam sebi da sam svaki dan loša u nečemu, jedan dan sam loša majka, jedan dan loša supruga, jedan sam loša za sebe. I stvari funkcioniraju", zaključila je Ivana Nobilo u velikom razgovoru za Gloriju.