Svi su odahnuli kada je vjetar pokrenuo zrak i počeo razrjeđivati nesnosnu vruću kupolu iznad gradova koju je stvorila ta famozni “saharski pijesak”. Ljeto nam je počelo s visokim temperaturama kao da smo u Egiptu, a ne u Europi. A nevolja nas je već naučila da se nije šaliti sa tim fenomenom.
Pijesak nije samo promijenio izgled neba, izlasci i zalasci sunca, stvar je ozbiljnija, naročito za djecu, starije osobe i one koji imaju plućne bolesti, poput KOPB, kronične opstruktivne plućne bolesti, ali i alergije ili astme. Takvi bi se trebali zadržavati što više kod kuće, ili nositi masku za prašinu ako su na otvorenom. Ovaj put najveće pogoršanje kvalitete zraka zabilježeno je u Bugarskoj, Cipru i Grčkoj.
A saharski pijesak je nešto na što ćemo trebati računati i ubuduće. Jer “prelet” preko Sredozemlja u Europu postaje sve intenzivniji i učestaliji posljednjih godina.
No – što je i kako nastaje taj fenomen? Stručnjaci, poput NASA-inog istraživačkog oceanografa Dr. Kirta Knobelspiessea, kažu da je teško u potpunosti razumjeti utjecaje saharskog pijeska kojeg nazivaju saharska prašina, zbog nedostatka mjerenja u prošlosti. Ali, očekuju da će se to promijeniti i da bi se mogle dobiti detaljnije informacije zahvaljujući satelitu PACE koji je NASA lansirala u veljači.
- Dakle, s PACE-om smo posebno dizajnirali senzore koji će biti vrlo dobri u mjerenju čestica, aerosola, poput prašine i oblaka. I tako ćemo imati mogućnost boljeg razumijevanja tog odnosa i razumijevanja uloge koju ‘prašina‘ može igrati u uraganima. Još uvijek je prilično neizvjesno - rekao je Knobelspiesse.
Ono što se pouzdano zna je da je porijeklo pijeska iz Sahare i da se kreće preko atlantskih voda obično od lipnja do kolovoza. Kada južno od pustinje, u Sahelu, počinje sezona monsuna i stvara oluje s grmljavinom. Te se oluje ili presele u Atlantik ili se raspadnu. Dok se raspadaju, vjetar puše iz oluja u pustinju, podiže pijesak i šalje ga u atmosferu. Jednom kada se to dogodi, pasati viših razina mogu ga pokupiti i prenijeti cijelim Atlantikom.
Crvenkasto-narančasti pijesak iz Sahare koja je stigao preko Sredozemnog mora po strukturi je vrlo sitna čestica. Pustinjski pijesak se sastoji od mnogo različitih čestica, neke čestice su velike i teške. Njih raznose jaki vjetrovi, ali one nisu te koje će vjetrovi na kraju odnijeti do Europe. One manje čestice, baš zato što su tako male i lagane, vjetrovi nose na velike udaljenosti.
- Možete vidjeti kako ta putuje na velike udaljenosti. Ona stiže do Kariba, stiže do bazena Amazone. Djeluje na stvaranje oblaka, - rekao je Knobelspiesse za nbcmiami.com.
Kada postoji obilje pijeska, to otežava jačanje tropskih valova. Naprotiv, ako se uragan već razvio i kreće u okolinu s pijeskom, pijesak će početi slabiti oluju dok se suhi zrak umotava u sustav.
Također može utjecati na svako okruženje u koje se kreće.
Kada se pijesak unese, stvara kapu u atmosferi, tako da „uništava” vlažan zrak koji se obično diže za dnevne popodnevne oluje ljeti. Pijesak se ponaša poput poklopca, a oluje se bore s njim.
Osim tijekom sezone uragana saharski pijesak također utječe na ekosustav na jedinstven način.
- Kada se slegne, ona je i gnojivo. Oplođuje rast fitoplanktona u oceanima. Vjerujem da također oplođuje bazen Amazone i mijenja vrste koje tamo žive, - veli Knobelspiesse. - Dakle, ovo su nevjerojatne veze između onoga što se događa u pustinji u jednom dijelu svijeta i vrlo različitom okruženju. u drugim dijelovima svijeta, a može se vidjeti pomoću satelita - komentira ovaj stručnjak.