Valentinovo ove godine pada na sam početak korizme. Cinici će reći, još jedan izmišljeni, komercijalni blagdan kada se rasprodaju i zadnje bombonijere preostale od Božića. Spominjat će se legende o svecu mučeniku koji je navodno u 3. stoljeću potajno vjenčavao parove i darivao im ruže iz svoga vrta. Obredi su bili tajni jer je ženidbe zabranio car Klaudije II. Gotski, misleći da će oženjeni vojnici biti manje revni, da će se u ratu čuvati zbog obitelji umjesto da gube glave zbog carstva.
Ova ljupka legenda nema nikavog povijesnog uporišta, ali Sv. Valentin, osim što čuva zaljubljene, epileptičare, pčelare i one koji pate od vrtoglavica i nesvjestica, zacijelo brine i o cvjećarima - na njegov spomendan u svijetu se proda preko pedeset milijuna ruža i čak milijardu čestitki.
No, premda je ovaj ranokršćanski svetac zauzeo prvo mjesto među zaštitnicima zaljubljenih, nije sam - još čitav niz drugih svetaca brine ili - vjeruje se - pomaže onima koji se vole ili su tek u potrazi za ljubavlju i brakom. Neki su čak vrlo usko "specijalizirani" za određene ljudske težnje ili tegobe jer, u konačnici, ljubav je svakome potrebna.
No, prije njih, još koju riječ o svetom Valentinu. Njegov spomendan ne nalazi se slučajno u polovici veljače. To je vrijeme kada po narodnom vjerovaju "ptice traže svoga partnera". Tako se govorilo u Engleskoj, ali i kod nas, u Međimurju gdje su se za djecu pekla posebna peciva zbog "ptičje svadbe".
Shakespeareov lascivni stih
Među prvima Valentinovo spominje Shakespeare i to u "Hamletu". Ofelija, koja je već poludjela, i malo prije nego će se utopiti nepovezano govori o tome da je sutra dan Sv. Valentina te pjeva pjesmicu o djevojci koja odlazi pred mladićev prozor. Vjerovalo se da će se momak zaljubiti u onu koju prvu ugleda toga jutra.
Slijedi lascivni stih o tome što se zbilo u mladićevoj sobi - i kako je cura prevarena jer se on sada više ne želi oženiti.
Iz Engleske su potekle i prve valentinovske čestitke, a osobito im je potpomoglo otkriće štamparskog stroja. Međutim, do opće pomame za valentinovskim čestitkama, srcima i ostalim rekvizitima blagdana koji će osvojiti čitav svijet, proći će još stoljeća.
Velšani, međutim, ne mare mnogo za svetog Valentina. Oni imaju svoju sveticu zaštitnicu zaljubljenih, a zove se Dwynwen i sve je popularnija - u njenu čast organiziraju se festivali, koncerti, i interesantni programi za samce koji traže srodnu dušu. I njen život je legenda, kombinacija bajke i lokalnih praznovjerica.
Navodno je živjela u 4. stoljeću i bila najljepša od čak 24 kraljeve kćeri. Njen dragi zvao se Maelon Dafodrill i bio je običan, lokalni momak, a otac joj je ugovorio mnogo unosniji i politički prikladniji brak s plemićem.
Dwynwen je pobjegla u šumu i prepustila se molitvi. Tada ju je posjetio anđeo i dao joj napitak koji će joj pomoći da zaboravi svog dragog, ali - učinak je bio da se Maleon pretvorio u komad leda.
Redovnica i liječnica
Tada dolazi do božanske intervencije: Bog će joj ispuniti tri želje. Princeza je prvo zaželjela da se Maleon otopi, da Bog bude na pomoći svima koji se iskreno vole te da se ona sama, budući da ne može utjecati na okolnosti, nikada ne uda. Stoga je postala redovnica i neka vrsta liječnice jer je poznavala ljekovite trave.
Osim ljubavnika štiti i bolesne životinje, a na njen spomendan, 25. siječnja, u Walesu se rezbare tzv. ljubavne žličice od drva, s maštovito ukrašenim drškama.
Neki posjećuju i bunar svete Dwynwen, pokraj ruševina njenog samostana. Pun je riba i navodno se po njihovu kretanju može predvidjeti hoće li veza biti dobra ili ne.
Sveti Akvila i Priska
Za skladan i sretan brak brinu se Sveti Akvila i Priscila (Priska), muž i žena iz prvog stoljeća, suradnici Sv. Pavla, a po zanatu izrađivači šatora. Bili su Židovi iz Rima, ali su protjerani u Korint i spominju se više puta u Poslanicama. Podučavali su nove vjernike i u svojoj kući održavali okupljanja i molitve te pomogli u osnivanju crkava u Korintu i Efezu.
Oni su po nekim shvaćanjima i lijep simbol bračne ravnopravnosti jer su djelovali zajedno i uvijek se spominju zajedno. Štoviše, Priscila se češće navodi prva što govori o njenom ugledu i utjecaju. Spomendan im je 8. srpnja.
Sveti Ante, lisabonski svetac iz 13. stoljeća naširoko je popularan zbog svojih, kako se u Dalmaciji kaže "trinaest gracija" odnosno, trinaest milosti koje može udijeliti. Kada bi se točno brojilo, bilo bi ih i mnogo više. Osim što se vjeruje da pomaže smiriti more, izliječiti mnoge bolesti i pronaći izgubljene stvari, sveti Ante pomaže i zaljubljenima, bračnim drugovima, ženama i djeci.
Njemu su se djevojke preporučale za sretan izbor muža kao i žene za siguran porođaj i obilje mlijeka.
Ljubavno čaranje
Gotovo da nema crkve bez kipa Sv. Ante, ali, u Meksiku se njegovi kipići kupuju i zbog ljubavnog čaranja i to zapakirani naopako, s glavom nadolje.
Evo zašto: kipić sv. Ante okreće se naopako kako bi se na njegovu podnožju ispisala ljubavna želja. Što detaljnije - to bolje. Potom treba zapaliti voštanicu, izgovoriti molitvu, a oko statue kao ‘žrtvu‘ položiti trinaest jednakih kovanica.
Još jedan portugalski svetac, Sv. Gonzalo iz mjesta Amarante barem u svom mjestu daleko natkriljuje Sv. Valentina. On je zaštitnik braka i ljubavi, ‘specijaliziran‘ za starije žene koje još nisu odustale od ljubavi.
Ovaj blaženik iz 13. stoljeća slavi se 10. siječnja. O njemu se jako malo zna, osim da ga je progonio njegov moćni i nasilni nećak, a Gonzalo se pridružio dominikanskom redu i živio pustinjački.
Falusni kolači
Nije jasna poveznica između njega i ljubavne zaštite koju pruža, ali, to ne smeta stanovnicima Amarantea da na njegov dan prirede veliki festival i procesiju. Ipak, jedna priča kaže da je poticao ljude na brak, da ne žive sami, premda on sam nije izabrao bračni život.
Na festivalu se prodaju kolači nedvosmislenog falusoidnog oblika poznati kao ‘Bolos de São Gonçalo‘. Ovi kolači mogu se naći svugdje - u pekarnicama i slastičanicama te na tržnicama, a neki su dugački i čitav metar.
Da bi bili što vjerniji prikaz muškog spolovila, neki se pune i kremom. Kao opsceni, bili su zabranjeni prije stotinjak godina, ali ljudi su ih nastavili potajno peći i darivati jedni drugima. Danas su velika atrakcija, originalni suvenir, a porijeklo kolača vjerojatno seže u pretkršćanska vremena kada se oblik falusa nije držao prostim, nego je bio moćna zaštitna amajlija.
Do čipkastih gaćica ne drže
Kako bilo, Sv. Gonzalo pobrinut će se za vremešnije dame koje se žele skrasiti, a u tu svrhu valja poći u mjesnu crkvu gdje je svečev kip iz 16. stoljeća i triput povući uže kojim je njegov habit opasan te se pomoliti.
Međutim, kako se u mjestu štuje i Sv. Ante, ljudi su svecima odlučili olakšati i prepoloviti poslove pa se tako mlađi mole Sv. Anti za sretnu ljubav, a stariji Sv. Gonzalu. Do valentinovskih ruža i crvenih čipkastih gaćica ne drže puno, svi uživaju u čuvenim ‘nepristojnim‘ kolačima.
