Hrvatski ovčar i dalmatinski pas, ili dalmatiner, najpoznatije su hrvatske autohtone pasmine pasa, poznate i izvan granica Lijepe naše, ali Hrvatska ima čak sedam autohtonih pasmina kojima se s pravom diči, među kojima su još posavski gonič, mali međimurski pas, tornjak, istarski kratkodlaki gonič i istarski oštrodlaki gonič, koji se također ističu svojim specifičnim karakteristikama, kvalitetom karaktera i fizičkim izgledom. Sve te autohtone pasmine službeno je priznao Hrvatski kinološki savez.
Hrvatski ovčar, s povijesne strane gledano, na prvom je mjestu kao najstarija pasmina, koja potječe još puno ranije od "stoljeća sedmog".
Riječ je, zapravo, o autohtonoj pasmini koja potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom prigodom velike seobe iz stare prapostojbine u današnje krajeve. Hrvatski ovčar je "od pamtivijeka" među našim precima prepoznat kao izvrstan pratitelj i pomagač, jer je vrlo inteligentna životinja koju odlikuje snažna potreba za ljudskim društvom.
Stari Hrvati brzo su prepoznali njegov dobro razvijeni ovčarski nagon, ali on je i izvrstan pas čuvar, koji će brzo alarmirati svog vlasnika i prijatelja i na najmanji sumnjivi znak opasnosti i biti se spreman suprotstaviti uljezu zahvaljujući svojoj iznimnoj hrabrosti, iako njegova intervencija pri tome, naravno, neće imati značenje i učinak onih koje odlikuju njegove jače i svjetski poznatije ovčarske kolege – njemačkog i belgijskog ovčara.
Njegov je broj 277
Međunarodna kinološka federacija (FCI) službeno je priznala hrvatskog ovčara pod rednim brojem 277.
Najstarija hrvatska autohtona pasmina je na granici srednje visine (u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm), crne je boje s kratkom dlakom na glavi i nogama, na ostatku tijela dlaka je duža, gusta, valovita do kovrčava. Pas je izduženog formata (10 posto je duži od svoje visine). Glava mu je relativno laka s ukupnom dužinom od 20 centimetara. Usmjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen i mišićav, a rep mu je zavinut na leđa.
Kod ovog psa je zanimljivo kako je stoljećima ostao isti, odnosno nije se bitno promijenio, čemu svjedoče brojni povijesni pisani dokumenti koji datiraju od 14. stoljeća pa do danas. Tome je svakako pridonijelo što taj pas ima izvrstan nasljedni instinkt za rad s ovcama i govedima i iz tog se razloga njegova selekcija na račun radnih sposobnosti spontano provodila, što je svakako rezultiralo i njegovim skladnim izgledom.
Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru datira još iz 14. stoljeća. Radi se o zapisu pod naslovom "Canis pastoralis croaticus" iz 1374. godine, a pronašao ga je u arhivama đakovačke biskupije veterinar prof. dr. Stjepan Romić, koji je ponio i titulu "oca pasmine".
U pronađenom dokumentu đakovački biskup Petar spominje zanimljivu pasminu psa, ističući kako je "visok oko tri pedlja (45 centimetara), obrastao srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje, glava mu je obrasla kratkom dlakom, ima polustršeće i stršeće uši, te je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja". Biskup Petar pritom podsjeća da su tog psa Hrvati doveli sa sobom u današnju domovinu još u 7. stoljeću iz svoje prvobitne postojbine.
Dr. Stjepan Romić sa sustavnim uzgojem ovog psa započeo je 1935. godine, uključujući pse s đakovačkog područja. Bile su nakon tog početka potrebne čak 34 godine napornog i strpljivog rada do ostvarenja zasluženog međunarodnog priznanja – FCI je hrvatsku autohtonu pasminu hrvatski ovčar napokon priznao prije 55 godina, odnosno 1969. godine.
– Njegova ljubav prema obitelji je neizmjerna. Nije plah niti agresivan, ali će prema strancima biti oprezan i čuvat će svoje dvorište sve dok njegov vlasnik ne kaže da je stranac prijatelj. U tom trenu sav oprez prestaje i hrvatski ovčar pokazuje svoju društvenu stranu – navodi o hrvatskom ovčaru ponosna vlasnica i zagrebačka veterinarka dr. Maja Črnjević Diklić.
– U prošlosti se koristio isključivo za rad s domaćim životinjama. Tjerao je ovce, svinje ili krave na ispašu. Danas njegova brzina, agilnost i inteligencija dolaze do izražaja kroz razne pseće sportove u kojima postiže zavidne rezultate. Hrvatski ovčar naraste od 43 do 50 centimetara, a teži od 10 do 25 kilograma.
Dug životni vijek
Dug životni vijek čest je kod ove pasmine, pa mogu doživjeti i više od 15 godina. Dlaka je duga, gusta, mekana, s bogatom poddlakom. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Boja je crna s dozvoljenom bijelom oznakom na prsima. Hrvatski ovčar je odličan obiteljski pas koji obožava djecu. Izuzetan je čuvar koji će glasnim lavežom najaviti svaku promjenu na dvorištu. Odlično je društvo drugim psima i životinjama, uz pravilnu socijalizaciju.
Vrlo je aktivan pa mu je potrebno puno šetnji, trčanja, igranja s lopticom i drugim psima. Može živjeti u stanu, ali uz obaveznu svakodnevnu tjelesnu aktivnost, inače može postati destruktivan. U stanu ili kući je miran i pasivan, uvijek u blizini svog vlasnika, dok je vani aktivan i zaigran. Svoje veselje ili frustraciju vrlo jasno izražava – lajanjem. Izrazito je inteligentan pa će trening hrvatskog ovčara biti mačji kašalj.
– Ovaj crni biser idealan je za aktivnu obitelj koja voli odane i privržene, pomalo glasne pse – savjetuje dr. Črnjević.
– Cijeli život ja i moja obitelj imamo hrvatske ovčare, to je oduvijek bio naš jedini izbor. Za nas druga pasmina ne postoji, ma koliko filmovi desetljećima uporno i ciljano diktiraju pomodarske trendove i populariziraju pojedine pasmine, od škotskog ovčara, preko njemačkog ovčara do belgijskog ovčara malinoisa – kaže nam Splićanin Boris Radošević.
Punopravni član obitelji
– Uz gubitak oca i majke, najviše me u životu potresao gubitak mojih pasa. Mnogima to možda nije usporedivo, kažu da je svetogrđe tako nešto uopće uspoređivati, ali za mene je moj pas punopravni član obitelji s kojim dijelim svaki slobodni trenutak, pa sam zato i doživljavao njihove odlaske uistinu kao smrt člana obitelji. Volim ga kao da je moje dijete.
– Hrvatski ovčar je pravi mali multipraktik, jer vam, osim svojim čuvarskim sposobnostima, može biti ugodno društvo, pratilac, a koliko može biti dobar u prirodi i na selu, može biti i odličan ljubimac u stanu, ali ga obvezno morate redovito izvoditi u šetnju i dati mu stalnu zanimaciju da ispuca svoju ogromnu energiju, da shvati da je uistinu tretiran kao pravi prijatelj, a ne plišana igračka i ukras, inače će umjesto krasnog člana obitelji postati pravi mali crni vrag, biti jako destruktivan i zagorčati vam život – upozorava naš sugovornik.
Vlasnici hrvatskih ovčara s kojima smo razgovarali ističu, a u to smo se i sami uvjerili, kako zna biti veliko zlopamtilo ako vas zbog nečega uzme na zub. Nije to, naravno, fizičko maltretiranje, može vam zapamtiti ako se na njega "gadno" izvičete, primjerice, sprječavajući ga u njegovim ranim godinama da ne napravi neku glupost. Jedan hrvatski ovčar iz susjedstva tako mi je uzeo za zlo jer sam prije nekoliko godina od njegova ničim izazvanog napada tijekom šetnje obranio vikom svoga psa i zato svaki put kada me vidi bez zadrške reagira bjesomučnim lajanjem!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....