Danski triler "Krivnja" ili "Den Skyldige" Gustava Möllera iz 2018. nesumnjivo je jedan od najupečatljivijih filmova koji su premijeru doživjeli posljednjih godina na FMFS-u, pa i uopće. To je i jedan od najboljih europskih (i ne samo europskih) redateljskih prvijenaca dvijetisuće i desetih. Möller je debitirao filmom takozvanog visokog koncepta i premisa je bila izvrsna, ali i realizacija iste.
Priča je bila fokusirana na dispečera hitne službe koji preuzima poziv upomoć od naizgled otete žene, ali stvari se pokažu puno kompliciranijima unatoč naizgled jednostavnoj i lokacijski svedenoj premisi. Za razliku od relativno slično koncipiranog "Poziva" Brada Andersona s Halle Berry iz 2013., kamera u Möllerovu prvijencu nije napuštala dispečera hitne službe i izlazila napolje.
Čitava priča se odvijala preko telefonske žice i bila ispričana preko krupnih planova dispečera i njegove opreme poput slušalice na uhu, odnosno razgovora sa ženom u opasnosti (nešto kao "Locke"), a redatelj se pokazao majstorom za moralne kompleksnosti likova i psihološko-trilerske tenzije date situacije u kojoj su se našli.
Nije čudno što je Möllerov film 2021. doživio hollywoodski remake "The Guilty" u režiji Antoinea Fuque s Jakeom Gyllenhaalom i pogođenim tajmingom (pandemijska izolacija išla je u korist njegovoj lokacijskoj i inoj svedenosti), ali čudi da je danskom redatelju trebalo dugih šest godina da snimi drugijenac.
Moguće da je Möller strahovao od "prokletstva drugog filma" kao redatelj odličnog prvijenca jer nije lako snimiti nešto bolje. No, njegovi strahovi uglavnom se ne osjećaju u drugijencu "Sinovi" ("Vogter"/"Sons"), premijerno prikazanom na Berlinaleu i kod nas opet na FMFS-u, koji je u konačnici ispao vrlo solidan, premda nije na razini prethodnika. "Sinovi" su režirani prilično samouvjereno i odražavaju da iza kamere stoji autor "Krivnje".
Opet je na snazi poprilično jedinstvena premisa, podatna za slojevito preispitivanje morala, možda čak i više u odnosu na prijašnje ostvarenje, ovaj put unutar žanra zatvorske drame s elementima psihološkog i osvetničkog trilera, a i priča se odvija na klaustrofobičnom, izoliranom mjestu.
U prvom planu je zatvorska čuvarica Eve (izvrsna glumica Sidse Babett Knudsen; serija "Borgen", filmovi "Hologram za kralja" i "Inferno"). Radeći na odjelu niske sigurnosti Eva tamošnjim zatvorenicima drži poduke iz meditacije i matematike. Njezina rutina biva uzdrmana kad u zatvor bude doveden nasilni Mikkel (Sebastian Bull iz filma "Lov" s Madsom Mikkelsenom) koji joj je prouzrokovao bol u prošlosti i zauvijek promijenio život, iako toga nije svjestan.
Ona traži transfer u Mikkelov blok visoke sigurnosti i zagorčava život zatvorenika psihički i fizički: zakida mladića za cigarete, ponižava tražeći da urinira ispred nje zbog analize mokraće, namješta mu nož u ćeliji prilikom inspekcije i napendreči ga do nemilosti da od zadobivenih ozljeda završi na intenzivnoj njezi. Dizajn zvuka u potonjim scenama posebno je intenzivan kao u Möllerovu auditivno naglašenom prethodniku.
Ni Mikkel ne ostaje dužan Evi pogodivši čuvaricu izmetom i ucjenjujući je, u smislu da će podnijeti tužbu zbog nanesenih ozljeda ako mu ne sredi poneku cigaretu, izlazak iz samice u dvorište, pa i dan izvan zatvora, čak i posjet majci (Marina Bouras), što Möller koristi za promjene dinamike u začaranom zatvorskom krugu psihološke igri mačke i miša s kipućim tenzijama među kontrastiranim likovima koje mogu još više proključati. Eva je u sukobu interesa i sve dublje ulazi u moralnu sivu zonu, bivajući na trenutke gora od Mikkela, a Möller i Knudsen izvlače unutarnja previranja lika na površinu i oslikavaju ih na njezinu licu.
Dehumanizirajuća atmosfera zatvora i zatvorskog sistema je tenzična tako da Mikkelov kratki posjet majci dobro dođe kao predah likovima i gledateljima, unatoč tome što će tamo također frcnuti tenzije i Möller preispitivati je li priroda ili odgoj utječu na to kakve smo osobe te kadirati likove iza prividnih rešetaka, kao u zatvoru i zatvorskom dvorištu. Kadar Mikkelove majke iza prozorskih rešetaka prilično je znakovit i simboličan za (zatvorski) film o majkama i sinovima.