Ida Wood, njujorška bogatašica iz visokog društva živjela je u luksuznom hotelu, no vrata njezina stana skrivala su prljavštinu, gomilu nepotrebnih stvari i labirint laži.
Kad je 93-godišnja Ida u lipnju 1931. otvorila vrata svog apartmana u hotelu Herald Square u New Yorku, vapeći za pomoć, bilo je to prvi put da je napustila svoju sobu u gotovo četvrt stoljeća.
- Sestra mi je bolesna. Nazovi doktora. Mislim da će umrijeti - vikala je Ida, navodi osoblje hotela.
Upravitelj hotela i doktor pojurili su u apartman 152, gdje je na kauču mrtva ležala sestra gospođe Wood, Mary Mayfield, a ono što su mogli zanemariti bilo je stanje apartmana u kojem su se našli.
Apartman 152 bio je pretrpan stotinama pljesnivih kutija, požutjelim novinama, smećem, stotinama starih kutija za krekere i trulom hranom koja je stajala pored neprocjenjivih umjetnina i nakita. I tako je započelo fascinantno putovanje odvjetnika da razotkriju misterij Ide Wood, slabe starice koja se prijavila u hotel Herald Square i tamo ostala 24 godine.
Prema izvješćima, hotelske sobarice su znale da se ne moraju zamarati apartmanima 551-552. Jedini znakovi života koje su ikada vidjeli bili su kad bi se, vrlo povremeno, pojavila slabašna stara ruka da stavi plahte za pranje ili da prihvati namirnice koje bi se dostavljale svaki tjedan - jaja, slaninu, mlijeko na pari i krekere, prenosi Kurir.
S Maryinom smrću i otkrivanjem prljavštine i nereda u sobi, Ida je premještena u drugu sobu u prizemlju dok su odvjetnici dovedeni da istraže.
Tko je bila povučena starica? Kako je došlo do toga da je okružena tolikim bogatstvom? Zašto je živjela u takvom neredu i prljavštini?
Nije prošlo dugo prije nego što je senzacionalna priča gospođe Wood postala javna i labirint laži, ogromnog bogatstva i prijevare počeo se odmotavati, piše Kurir.
Gospođa Wood bila je udana za jednog od najbogatijih i najuglednijih poslovnih ljudi New Yorka. Novine su prenijele priču da je žena koja je tvrdila da je "švorc" zapravo bivša bogatašica koja se skrila od svijeta nakon suprugove smrti.
Kad se Ida Mayfield (19) u lipnju 1857. pojavila na društvenoj sceni New Yorka, tvrdila je da je odrasla u Louisiani. Imala je nekoliko udvarača, no samo joj je jedan muškarac zapeo za oko: Benjamin Wood (37), izdavač New York Daily Newsa i brat gradonačelnika New Yorka Fernanda Wooda. Njezina potraga ozbiljno je počela kada je čula da on ima više afera. Stoga mu je napisala nevjerojatno prikladno pismo (dame to nisu radile u 19. stoljeću).
- Budući da sam često slušala o vama, usuđujem se obratiti vam se, čuvši da jedna mlada dama, jedna od vaših "bivših ljubavi", priča o vama. Kaže da volite "nova lica". Mislim da bih, budući da sam nova u gradu iu "affairs de coeur", mogla uspostaviti ugodan odnos s vama; onoliko dugo koliko smatrate potrebnim da ga imate. Vjerujem da ne izgledam jako loše, niti mi je neugodno. Možda ne baš tako zgodna kao ova dama s tobom sada, ali znam malo više, a postoji i stara izreka - "Znanje je moć". Ako želite razgovarati, pošaljite pismo Broadway PO New Yorku navodeći u koje vrijeme se možemo naći, stajalo je u pismu.
Prema izvješćima, Ida je htjela biti nova ljubavnica gospodina Wooda. Također je znala da ga nema šanse upoznati jer nije bila u društvenom krugu njujorških bogatih i moćnih. Nije imala što izgubiti slanjem takvog pisma. Pismo je očito poslužilo jer je g. Wood pristao upoznati Idu koja mu je rekla da je kći Henryja Mayfielda, proizvođača šećera iz Louisiane, te da je njezina majka potomak grofa od Crawforda.
Gospodin Wood brzo se zaljubio u tamnokosu ljepoticu i nedugo zatim mu se pridružila na društvenim događanjima među njujorškom elitom. Priča se da je upoznala Abrahama Lincolna i plesala s princem od Walesa kada je posjetio New York 1860. Nije poznato je li Benjaminova supruga Delia znala za njegovu dugogodišnju ljubavnicu, ali kada je ona umrla 1867., on je oženio Idu. (Pričalo se da je Ida prije braka rodila kćer Emmu, ali to nije bila istina.)
Brak Woodovih nije bilo pretjerano sretan, zahvaljujući Benjaminovoj ovisnosti o kockanju. Provodio je sate kockajući svoje bogatstvo u omiljenom klubu, a jedne večeri čak se kladio na The Daily News. Te noći sreća je bila na njegovoj strani i nije izgubio svoj najvažniji posjed.
Gospođa Wood, kojoj je bilo dosta muževljevog kockanja, bojala se da će zbog njegovih divljih navika izgubiti sve. Pa se s njim pametno nagodila. Neki bi mogli reći da je bilo genijalno.
Ako odbije prestati kockati, mora joj dati polovicu svog dobitka i platiti joj kad god izgubi.
Njezin pametan ugovor sa suprugom značio je da su na kraju sva njegova imovina i poslovi prešli na nju. Svoje “dobitke” pametno je uložila u dionice i dionice. Ipak, nije uvijek gubio. Jedne je noći navodno prosuo 104.000 dolara po njihovom krevetu i zamolio je da ih prebroji.
Kad je gospodin Wood umro 1900. godine, New York Times je napisao: "Gospodin Wood nije posjedovao nekretnine i njegova osobna imovina bila je male vrijednosti."
Zatim je 1907. postala sve više paranoična zbog gubitka novca u financijskoj panici (poznatoj i kao bankarska panika) i žurno je povukla sav svoj novac iz banki. Rečeno je da je gospođa Wood napustila banku s oko milijun dolara uguranih u torbu za kupovinu. Prodala je svu svoju imovinu, kao i vrijedne predmete poput ulja na platnu, tapiserija, namještaja i skulptura.
Prema Cokeu, sve što znamo o priči gospođe Wood od tamo je da se prijavila u hotel Herald Square (vjerojatno sa svojom kćeri i sestrom). Kada je prišla recepciji i upitana koliko dugo će ostati, hotelskom osoblju rekla je da nije sigurna, ali da se boravak može produljiti ako joj se apartman sviđa. I tamo je ostala sve dok nije bila prisiljena ponovno izaći van na dan sestrine smrti. Kada je otvorila vrata svijeta, svijet je ušao, prenosi "Nzherald".
Nakon Maryne smrti, odvjetnici su počeli slagati čudnu slagalicu života gospođe Wood i, iako je govorila ljudima da je siromašna i da nema gdje živjeti, ubrzo je postalo jasno da je bila vrlo bogata žena.
Nakon čišćenja smeća pojavilo se više tragova:
- Škrinje pune skupocjenog nakita, fine čipke iz Irske, Venecije i Španjolske, deseci haljina, ogrlica, narukvica, satova, tijara i neunovčenih zlatnih certifikata. U staroj kutiji za cipele bilo je 257.000 dolara u gotovini, a 520.000 dolara zabačeno u džepu stare kućne haljine.
Bilo je i desetaka neunovčenih čekova s dividendama, zlatnih certifikata koji datiraju iz 1860-ih. Dijamantna ogrlica vrijedna 41.000 dolara pronađena je skrivena u staroj kutiji.
Što se tiče gospođe Wood, njezina osobna higijena bila je užasna jer se nije kupala nekoliko godina. Ipak se pobrinula za svoje lice; gušenje kože vazelinom svaki dan. Kad ju je odvjetnik Morgan O‘Brien prvi put ugledao, rekao je Coxu da je lako reći da je nekoć bila nevjerojatno privlačna.
- Njezin ten je, unatoč godinama, bio kremast i ružičast i bez bora kakav sam ikada vidio. "Bila je od slonovače, njezin profil je bio poput prekrasne kameje", rekao je O‘Brien.
Inače, uz stotine staklenki vazelina bilo je jasno da gospođa Wood voli kubanske cigare i burmut iz Kopenhagena, a što se tiče njezine "kćeri" Emme, otkrilo se da je ona zapravo mlađa sestra gospođe Wood koja je živjela u hotelskom apartmanu do kasnih 1920-ih prije nego što je umrla od bolesti 1928.
Ida je umrla u 93. godini života, u ožujku 1932. godine.