Kefija, tradicionalna arapska marama mrežastog uzorka, izazvala je već dva incidenta na Eurosongu.
Kefija s crnim uzorkom, koja se drži i neslužbenom palestinskom zastavom te predstavlja simbol palestinskog otpora bila je razlogom da se organizatori ispričavaju jer su na Eurosongu zabranjeni politički simboli; Eric Saade, koji i nije natjecatelj, otpjevao je pjesmu "Popular" u uvodnom dijelu polufinala. S tom pjesmom je Saade, čiji je otac Palestinac, predstavljao Švedsku na Eurosongu 2011. a sada ju je izveo noseći kefiju omotanu oko ruke. Želio je tako izraziti protest zbog izraelskog nastupa. Uz to, za vrijeme probe pred drugo polufinale grupa muškaraca iz publike razvila je palestinsku kefiju a osiguranje ih je odmah izbacilo.
Povijest ovog pokrivala za glavu prastara je. U arapskim zemljama nosi se takva marama oduvijek, omotana oko glave ili učvršćena komadom trake ili konopca. Tradicionalna traka kojom se pridržava naziva se agal, a izrađuje se od kozje dlake. Četvrtasta marama služi za zaštitu od sunca i pustinjskog pijeska, a često su je nosili i drugi narodi. Inače, to je tradicionalno pokrivalo beduina i seljaka dok su se u urbanim mjestima nosili turbani ili fesovi.
Međutim, poltičko obilježje dao joj je upravo prepoznatljiv mrežasti uzorak. Kefija je postala znakom otpora protiv tridesetih godina prošlog stoljeća kada su se Palestinci pobunili protiv britanske kolonijalne vlasti. Šezdesetih godina kefiju je popularizirao palestinski lider, političar Jaser Arafat a nosili su je katkad i Nelson Mandella i Fidel Castro.
Ovisno o političkim okolnostima, marama se povezivala i s teroristima a i s mirotvorcima ali, s vremenom je ipak prevagnula opća simbolika borbe protiv nekog režima.
Nosile su je poznate osobe iz svijeta estrade ili sporta - od Madonne do Sarah Jesicce Paker, Davida Bechama i Lionela Messija - koji je naprosto reklamira za jednu tvrtku, kao proizvod s cijenom od 80 dolara.
Uzorak na palestinskoj kefiji je crn ali, ova marama proizvodi se i s crvenom "mrežom" a koriste se i druge boje.
Simbolika je mnogo: mreža označava povezanost s morem ali i čvrsto jedinstvo samih Palestinaca. Stilizirani list masline prestavlja otpornost i dugovječnost, a zadebljane linije stare trgovačke puteve. Neki pak misle da te linije označavaju zidove koji okružuju palestinsku zemlju, riječju, zatvor.
Način na koji se marama vezuje također može prenijeti određene poruke: Jaser Arafat nosio ju je tako da mu je jedan okrajak padao preko desnog ramena i taj oblik je navodno ugrubo označavao nekadašnji palestinski teritorij.
Nebrojeni ljudi kupili su u životu ovu maramu kao modni dodatak, ne znajući ništa o njenoj simbolici. Naprosto ih je privukla njena ljepota i jednostavnost a motivi s kefije znaju se javljati i na košuljama, haljinama, jaknama i drugim dijelovima odjeće pa povremeno dolazi do tužbi zbog "kulturnog prisvajanja".
Sama marama od izvorne namjene - da štiti od sunca i prašine - postala je simbolom otpora i zajedništva, potom modnim dodatkom a sada se ponovno javlja kao znak podrške Palestini.
Također, i putevi proizvodnje su neobični. Stoljećima se izrađivala u Palestini od domaćeg platna, a upravo u vrijeme pobune protiv britanske kolonijalne vlasti kefije su, paradoksalno, najviše proizvodile britanske tvornice.
Potom, kako su kefije postajale sve popularnije i u zapadnjačkoj kulturi te je za njima rasla potražnja, posla su se dohvatili Kinezi i danas oni prednjače u proizvodnji iz koje su gotovo potpuno istisnuli Palestince. Ali, kineske kefije su daleko nekvalitetnije od izvornih i često nisu od čistog pamuka nego od mješavine materijala ili obične sintetike.
Tako je u Palestini preostala jedna jedina, stara tvornica kefija koja nosi ime svog osniivača Hirbawija. Proizvodnja je stalno opadala, ali, oporavila se prelaskom na online prodaju. Od lanjskog rata narudžbi je toliko da se treba upisivati na liste čekanja. Jedna originalna marama košta oko 40 dolara.