Već pet godina radi na radiju, a tek mu je 18. Da, da, dobro ste čuli, u osnovnoj je školi počeo svoju radijsku karijeru koju je nastavio na radiju Ultra Split gdje je već dvije godine DJ, odnosno voditelj i producent, a i zvijezda na TikToku. Na toj društvenoj mreži svakodnevno njihove slušatelje uveseljava zabavnim i kreativnim videima i skuplja stotine tisuća pregleda.
On je Marino Kosor, maturant Prve gimnazije Split, gdje pohađa jezični smjer i to s izvrsnim ocjenama pa je zato i gradski stipendist, što je još od osnovne škole. Tada je osvojio prvo mjesto na Županijskoj smotri LiDraNo za školski list, a stipendiju je nastavio primati i u srednjoj.
Osim radija, škole, prijatelja i obitelji, Marino snima i reklame, a klijenti su oduševljeni njegovim dubokim glasom koji zvuči kao ozbiljan odrasli muškarac.
Naprosto, možemo reći da je čudo od ‘djeteta‘, a i svakako pokazatelj da je biti novinar i dio karaktera i jedna posebna ljubav, u ovom slučaju još od djetinjstva, te da se sve može kad se hoće, čak i kada kreneš s 12 godina.
Je li točno da si svoj prvi susret s radiom imao već s 12 godina?
Kao dijete, najzanimljivija stvar mi je bila ući u auto i raspaliti radio i onda analizirati što se sve čuje, što koji zvuk znači itd. Bilo mi je toliko zanimljivo da sam već tad znao da jednog dana želim biti na mjestu "ljudi u toj kutiji". Profesorica hrvatskog jezika u osnovnoj školi prepoznala je moju ambiciju i zajedno smo osnovali školski radio. Jednom mjesečno preko školskog razglasa imali smo kratku radijsku emisiju. To su bili moji prvi koraci u medijima, u prostoriji metar puta metar kvadratni, s jednim starim mikrofonom... Svidjelo mi se, nastavio sam se razvijati u tom smjeru i danas sam tu gdje jesam! Želja je i dalje jednako snažna kao i tog dana!
Ta te želja odvela u na Radio Kampus? Kada je to bilo, što si tamo naučio?
Bio sam u osmom razredu kada mi je mama proslijedila link za prijavu na Radio Kampus uz poruku "Ovo je za tebe". Nisam se puno premišljao, prijavio sam se, odradio intervju s tadašnjom voditeljicom radija Teom Barač, koja mi je odlučila pružiti šansu pa je i dan danas zovem "radijskom mamom" jer je bila mentor za poželjeti! Tako je započela moja priča na "pravom" studentskom radiju. Svima je bilo simpatično što osnovnoškolac radi bok uz bok sa starijima... To je mjesto gdje sam stekao prva iskustva s radijskom tehnikom, sastavljanjem sinopsisa i sličnim. Volontiranje ondje ostalo mi je u zaista lijepom sjećanju.
Čak si se okušao i na HTR-u?
Svakog četvrtka vodio sam studentsku emisiju "Kroz Bolonju i prašumu" koja se, sve do korone, emitirala na Radio Splitu. Bila su to dva sata uživo kroz koja bismo ugostili brojne zanimljive goste, popratili sve aktualnosti za studente i slično. Moram priznati, prvi put kad sam ušao u HRT-ov studio, nije mi bilo svejedno. Toliko hodnika, toliko opreme, toliko studija, mikrofona i slično. Bilo je jako uzbudljivo prvi put pričati na tako velikoj radio postaji. Redovito smo dobivali odličan feedback slušatelja i to mi je bio dodatan vjetar u leđa da se i dalje razvijam i nastavim raditi na sebi.
Sve te to dovelo do Ultre Split. Kada si počeo tamo raditi? Opiši nam malo svoj dan na Ultri.
Moja priča s Ultrom počela je usred lockdowna. Poslao sam životopis i snimku, dobio poziv za razgovor. Cijeli uzbuđen, s tek navršenih 16 godina odlazim na prvi pravi razgovor za posao, preznojavam se od stresa, a na razgovoru jedino je pitanje "Kad možeš početi?". Naime, već su ranije donijeli odluku i željeli su se samo uvjeriti da ja to zaista želim i mogu. Zahvalan sam što su prepoznali moju ambiciju i želju za dodatnim usavršavanjem i brušenjem radijskog zanata.
To je definitivno jedna od najboljih stvari koja mi se u životu dogodila. Kako bi mi školske obaveze dopuštale, tako bi preko praznika prolazio obuku i malo po malo – usavršio sam se. Radim kao producent i voditelj. Dan radijskog voditelja ovisi o tome koju smjenu radi.
Na poslu sam u 9, pripremam glazbu i programske elemente, miksam ih u listu za taj dan. Zatim smišljam teme o kojima ću govoriti, pronalazim sugovornike i snimam intervjue. Sređujem materijale, raspisujem teme i otprilike oko podne završavam sa sinopsisom za taj dan. Od 13 sati sam u eteru, pratim sve bitno što se događa u gradu i okolici, sve do 17 kada se pozdravim sa slušateljima do sljedećeg druženja.
Što je najgore u radu na radiju? Postoje li neke negativne strane?
Radijski posao je jako dinamičan i ne trpi dosadu i lijenost. Ne bih rekao da postoji najgori dio ovoga posla, već kako zaista nije za svakoga i koji se jednostavno mora voljeti. Jedna od prvih lekcija koju me moja ekipa na Ultri naučila je da radio nisu ni pjesme ni isprazne pošalice, već ljudi.
Najteža stvar je znati se nositi s odgovornošću koju svako od nas ima i s vremenskim pritiskom u kojem sve mora biti odrađeno. Radio je brz medij, sve se događa u sekundama i to mu je najveća ljepota, ali – ne znaju se svi s tim nositi na dobar način. To je vještina koja se stiče radom i iskustvom.
Od negativnih strana mogu istaknuti jedino to da kad jednom počneš raditi na radiju, više ga nikada ne možeš slušati na isti način kao prije. Uvijek pratim programske elemente, tražim greške, prostor za poboljšanja, uđe ti u krv i postane način života. Mislim da govorim u ime svih nas voditelja na radiju kad kažem da je to jednostavno profesionalna deformacija s kojom moramo naučiti živjeti (smijeh).
Jesi li se zasitio rada u medijima, s obzirom da si tako mlad krenuo u ovu avanturu?
Bila je to zapravo igra u početku. Kako sam osoba koja voli sve doživjeti na svojoj koži, makar se i opekao, nisam se bojao. Krenuo sam i pronašao se u ovome, a takvu strast želim svakome da pronađe u svom poslu.
Zašto mediji i to baš radio? Kad i kako si shvatio da je baš to za tebe?
Jako volim argumentirano diskutirati, držati javne nastupe pa su se mediji činili kao logičan slijed. Zašto radio? Zato što nam je svima blizak, čujemo ga svuda oko nas, prati nas u stopu gdje god bili i što god radili, najbrži je i jedini medij koji se direktno obraća publici.
Radio me naučilo suradnji s drugim ljudima, kvalitetnoj i asertivnoj komunikaciji, strpljenju i odgovornosti. Moja me strast zapravo oblikovala u osobu kakva danas jesam i mislim da nema ništa ljepše od toga. Zato poruka svima, čak i ako vas odgovaraju od nečega, probajte, pokušajte, tko zna što se sve može iz toga izroditi. A ako i ne prođe kako ste zamislili, bar znate da ste pokušali.
Ultra Split ima i svoj Tiktok profil na kojem si zvijezda. Kakav sadržaj stavljaš tamo?
Na Ultri Split smo svi mladi pa se i trudimo biti glas mladih, pratimo trendove i dajemo svojim slušateljima do znanja da smo među njima, da smo dio njih. TikTok smo iskoristili kao mrežu s kojom se dodatno povezali s našim slušateljima. Počeli smo s objavama u kojima nam slušatelji predlažu riječi ili rečenice koje moramo izreći u eteru, a mi smo ih ukomponirali u radijska javljanja, objavili videa tih izazova i dobili odličan feedback.
Nastavili smo proizvoditi dobar sadržaj pa smo smislili i serijal u kojem pratiteljima diljem Hrvatske objašnjavamo splitske izraze poput "ae", "asti", "ala", "ka", a koji je rezultirao milijunima pregleda i ogromnim povećanjem broja followera na našem profilu.
Što misliš da je ključ popularnosti na TikTok-u?
To je mreža u kojoj se trendovi mijenjaju iz dana u dan. Ključ je biti originalan i dati ljudima odgovore na pitanja koja ih sigurno zanimaju, a koja dosad nigdje nisu imala priliku postaviti. Također, jako je važno uključiti publiku jer – bez njih, cijeli naš posao nema smisla. Ljudima je jako zanimljivo vidjeti kako zapravo izgleda "iznutra" sve ono što slušaju svaki dan...
Prepoznaju li te ljudi, upadaju li ti? Postoje li kakve smiješne anegdote?
Da! Moram priznati, iznenadilo me koliko je malo vremena trebalo da me djeca počnu zaustavljati na ulici. To je počelo nakon svega par TikTok videa. Uvijek im prvo bude upitnik iznad glave u stilu "Jesi li to stvarno ti?", onda priđu i pozdrave, kažu da su me slušali taj dan na radiju, slikaju se.
Šetao sam jednom prigodom s prijateljicom po jednom šoping centru i primijetili smo da nas skupina od pet-šest curica od maksimalno deset godina prati dobrih pola sata, gdje mi, tu i one. Napokon su skupile hrabrosti, prišle i pitale mogu li se slikati. Bilo mi je simpatično slušati kako se dogovaraju koja će od njih biti ta koja će se "žrtvovati" i pitati. Ima dosta takvih situacija...
Najdraže mi je bilo kad mi je dječak od trinaest godina rekao da me sluša na radiju, a sada i prati na TikToku pa je predložio tati da i on sluša Ultru. Od tada nas i tata sluša u svom autu!
To mi je jedna od najdražih stvari koju mi je radio donio, taj doticaj sa stvarnim ljudima i njihov feedback.
Pohađaš Prvu gimnaziju u Splitu. Kako ti je u školi?
Odlično! Jako volim sudjelovati u raznim projektima i aktivnostima, a u Prvoj gimnaziji ih zaista ima napretek. Baš sam se prije koji dan vratio s Erasmus+ mobilnosti iz Norveške u kojoj sam sudjelovao. Trenutno završavam jezičnu gimnaziju i spremam maturu, a onda – faks!
Što prijatelji kažu na to da si na radiju?
Redovito me slušaju, hvataju svaku riječ i moja su najveća podrška, ali i kritika. Imam običaj nakon cijelog dana sjesti i popiti piće s njima, onda tamo pretresemo cijelu moju smjenu i uvijek dobijem pokoji dobar savjet o čemu da pričam sutradan. Lea i Toni su definitivno moj najveći vjetar u leđa, najveći motivatori, ali i “triska” povratka u realnost. Bez njih ništa!
Kako uskladiš posao i školu? Uskoro ćeš i na studij, gdje?
Praznika ima dovoljno tijekom godine iako se mnogi moji prijatelji ne bi sa mnom složili ?
Sve je stvar dobre organizacije, mislim da se sve može stići i da samo treba imati dovoljno volje. Studij - uf... zabranjeno pitanje! Šalim se, još se uvijek premišljam, znam sigurno da će biti vezano uz medije, komunikacije, društvene znanosti i slično.
Ostaje li ti slobodnog vremena, kako ga koristiš? Imaš li još koju strast?
Kao što sam rekao, sve je stvar dobre organizacije. Radio sam prije godinu i nešto prilog na radiju gdje mi je sugovornica bila jedna psihologinja, savjetovala je slušateljima da svaki dan za sebe izdvoje sat-dva. Držim se te mantre. Volim čitati, volim se družiti s prijateljima, obožavam kavu na suncu. Jedno sam vrijeme čak učio svirati i gitaru, međutim, priznajem, dugo je nisam zasvirao!
Najveća katastrofa koja ti se dogodila u eteru?
Nije bilo nikakvih katastrofa – još! Nadam se, naravno. Uvijek se pripremim prije ulaska u eter, dva puta provjerim sve informacije, materijale i slično. Međutim, smiješnih trenutaka nikada ne nedostaje. Sjećam se kad smo kolegica i ja tri dana uživo prenosili Ultre Europe. U ponedjeljak smo došli ravno s Parka mladeži na radio. Odradili smo smjenu kompletno pospani, toliko da smo slušatelje u devet ujutro pozdravili s laku noć, umjesto dobro jutro. Smijali smo se dobrih deset minuta u komadu, ali mislim da zaista nitko nije zamjerio.
Dogodilo mi se jednom da sam radio na praznik, nije bilo nikoga osim mene na radiju, a kompletna tehnika je blokala na par minuta. Tišina u eteru - najveća jeza svakog voditelja!
Brzo sam se snašao, upalio svoju playlistu na mobitelu i približio je mikrofonu da nešto svkira dok rješavam problem. Obožavam napredak tehnologije! (smijeh). Bilo je stresno, bome.
U svakom slučaju, kažem, radio je živo tkivo i, ako mene pitate, dobro je da slušatelji vide da smo ljudi od krvi i mesa koji mogu i nešto sitno pogriješiti, većini je to simpatično i nitko ne uzme za zlo.
Što te najviše usrećuje?
Usrećuje me kad vidim da sam svojim trudom i radom, svojom pričom inspirirao nekoga da se makne s mrtve točke, riskira, slijedi svoje snove. Vjerujem da svi u sebi imamo potencijal za nešto, samo se moramo okružiti s ljudima koji će nam pomoći da ga nađemo i u potpunosti iskoristimo. Trudim se biti ta osoba za sve one koji me redovito slušaju na radiju, to je jedna od glavnih poruka koju šaljem gotovo svakodnevno u svom radu.
Gdje se vidiš za 5, 10 godina?
Da mi je netko prije deset godina, dok sam završavao drugi razred osnovne škole, rekao da ću kao maturant biti radijski voditelj, lik kojeg je milijun ljudi pregledalo na TikToku, momak koji izlazi u "Slobodnoj" – pa rekao bih mu da je lud. I zato ne volim puno razmišljati o onome što će biti, o onome što će tek doći. Vjerujem da budućnost sa sobom nosi dosta novih prilika i izazova, spreman sam ih objeručke prihvatiti, a sada sam sretan tu gdje jesam.