Pričali mi ovako ili onako, prvi je dojam najvažniji. U onih nekoliko sekundi stječe se najiskrenija, najupečatljivija informacija ne samo o osobi, već i o prostoru.
U slučaju vile u Marušićima ona se veže uz Pupačićeve antologijske stihove. A bile bi to rime: I gledam more gdje se k meni penje, i slušam more dobro jutro veli, i ono sluša mene i ja mu šapćem…
I tako dalje.
Jer s velike terase ove kamene katnice, iz njezina dnevnog boravka, iz kuhinje, lounge prostora uz bazen, soba, terasa na katovima... pogled puca na more. I na Brač preko puta, na Povlja u daljini, i dolje u strmini na sitne male uvale.
I zato je ta antologijska vizura odredila arhitektonsko rješenje interijera.
A ono je krenulo od temeljite obnove stare kuće iz osamdesetih godina, ogoljele doslovce do...