Kadulja se od davnina smatra kraljicom ljekovitog bilja. Stari narodi, prije više od 4000 godina, koristili su kadulju za liječenje gotovo svih bolesti i zbog toga je često nazivali svetom biljkom. Latinski naziv biljke - Salvia, dolazi od glagola salvum što znači spasiti ili iscijeliti, pa se tako i ime kadulje često prevodi kao spasiteljica ili iscjeliteljica.
Upotreba kadulje u ljekovite svrhe, ali i u različitim obredima i ritualima, seže daleko u prošlost. Stari Rimljani su poštovali cijeli obred prilikom njezina branja, Egipćani su je koristili kao jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje, dok su je američki Indijanci palili u obrednoj vatri. Postoje zapisi da je uz gospinu travu Sveti Ivan Krstitelj neposredno prije smrti posvetio i kadulju.
Karlo Veliki je pak državnim zakonima (kapitularima) naredio da se kadulja (uz još 71 biljku) mora uzgajati u svim vrtovima tako da je i danas nalazimo u samostanskim vrtovima diljem Francuske. Tradicionalna kineska medicina također od davnina poznaje kaduljine pozitivne učinke na ljudsko zdravlje, a spominju je i gotovo svi medicinski antički pisci u svojim djelima.
I u srednjem vijeku kadulja je uživala veliki ugled: smatrala se sredstvom za produljenje života i tjeranje zloduha. Krajem 17. stoljeća izdana je knjiga o kadulji koja na više od 400 stranica govori o njezinoj primjeni u liječenju različitih bolesti.
Rođena na Balkanu
Smatra se da je pradomovina kadulje Balkanski poluotok, otkuda se širila prema zapadnom Mediteranu. Danas je nalazimo po čitavoj Europi i dijelovima Sjeverne Amerike. Kadulja je biljka kojoj odgovara topla i suha klima, dok je relativno osjetljiva na niske temperature i visoku vlagu pa je rijetko možemo pronaći na nadmorskim visinama većim od 800 metara.
Kadulji za rast treba velika količina sunčevog svjetla te joj stoga najviše odgovaraju otvorena i osunčana staništa. Biljka najbolje uspijeva u siromašnom, pjeskovitom i slabo hranjivom tlu, a činjenicu da je jedna od najvažnijih stanovnika dalmatinskog krša zahvaljuje svojoj velikoj otpornosti prema dugotrajnim ljetnim sušama te izrazito snažnom i račvastom korijenju kojim zadržava ionako male količine zemlje krškog područja.
Kako uzgojiti kadulju
Iako životni vijek biljke može biti i do 7 godina, ako je tehnologija uzgoja loša, prinosi počinju opadati već nakon četvrte godine.
Kadulja je biljka koja se može razmnožavati i sjemenom i reznicama, međutim znatno je jednostavnije razmnožavanje sjemenom.
Ipak, sjeme kadulje prikupljeno u prirodi teško klija te se za podizanje nasada najčešće preporučuje upotreba komercijalno dostupnog sjemena. Plod kadulje sazrijeva vrlo sporo, obično u srpnju ili kolovozu. Unutar ploda se nalaze sjemenke koje su klijave 3-4 godine.
Idealna temperatura za klijanje biljke je 15 do 25 °C, dok pri nižim temperaturama ono znatno sporije. Kadulja se na otvorenom sije obično u jesen ili rano proljeće (najkasnije do sredine ožujka) jer joj je za početni rast potrebna velika količina vlage, dok odrasla biljka može bez posljedica podnijeti dugotrajne suše. Dubina sjetve je obično 2 cm, a razmak među redovima 50 cm.
U prvoj godini uzgoja biljka obično ne cvjeta i vrlo je osjetljiva na niske temperature i mraz pa ju je najbolje preventivno zagrnuti. Zemlju u koju se planira posaditi kadulja najbolje je preorati u jesen kako bi se u proljeće u vrijeme sjetve što manje obrađivala te kako bi zadržala svu vlagu koju je prikupila preko zime.
Za postizanje dobrog prinosa treba prehraniti zemlju i to u jesen prije sadnje te na proljeće. Biljka nakon sadnje niče relativno brzo, nakon 20-25 dana te je vrlo važno u tom razdoblju pažljivo okopati i oplijeviti usjev.
Cvjetanje i berba
Kadulja cvjeta od svibnja do srpnja kada se na vrhu stabljike u prividnim klasovima razvijaju ljubičasti cvjetovi.
Kadulja koja se bere za proizvodnju eteričnog ulja obično se bere krajem srpnja kad je u punom cvatu jer je tada sadržaj ulja u njoj najviši. Bere se samo lišće i mlade grane dok se drvenasti dijelovi stabljike i korijena uklanjaju.
Kadulja je biljka koja je poznata po svom eteričnom ulju koje je sadržano u cijelom nadzemnom dijelu biljke, a najviše ga ima u listovima. Udio ulja u suhom biljnom materijalu se obično kreće od 1,6 do 2,7 %.
Vrijeme i način berbe kadulje ovise o tome bere li se biljka iz prirode ili iz nasada. U oba slučaja branje treba obaviti po suhom i sunčanom vremenu te tijekom najtoplijeg dijela dana, kad je u biljci najveći udio eteričnog ulja. U prirodi se biljka ne bere prije druge polovice srpnja, kako bi se razvio plod i sjeme.
Međutim, znanstveno je dokazano, listove kadulje koji se beru za pripremu čaja ili nekog drugog pripravka najbolje je brati u svibnju kad je u biljci najviša koncentracija fenola. U prilog ovoj tvrdnji ide i poznati engleski stih koji glasi "Tko želi živjeti dugo, mora jesti kadulju u svibnju" (He that would live for age, must in May eat sage). Naime, topli napitak od kadulje pio se i mnogo prije nego li je u Europu došao čaj.
Važno je napomenuti da se u prirodi kadulja ne kosi nisko kao u nasadu te je potrebno da nakon branja zaostane jedna trećina biljke.
Kod uzgoja, u prvoj godini kadulja se prvi put kosi u srpnju, a drugi put u listopadu. Sljedećih godina otkosi mogu biti i ranije.
Ljekovito djelovanje kadulje
Kadulja je opće poznata kao ljekovita biljka te je službeno uvrštena u nekoliko svjetskih farmakopeja. Kadulja djeluje kao bakteriocid (tvar koja uništava vegetativne oblike bakterija), antimikotik (tvar za liječenje gljivičnih infekcija), adstrigens (tvar koja steže tkivo), antiseptik (tvar koja uništava mikroorganizme i na taj način sprječava gnojenje/truljenje), stomahik (tvar učinkovita kod želučanih tegoba), digestiv (tvar koja stimulira probavu i lučenje želučane kiseline), tonik (tvar koja osvježava i stvara osjećaj ugode), antiflogistik (tvar koja smanjuje upalne reakcije i ublažava bolove), antihidrotik (tvar koja sprječava prekomjerno znojenje), itd.
Čaj od kadulje izvanredno je sredstvo za ublažavanje boli i liječenje upala grla, ždrijela, krajnika i sluznice u usnoj šupljini. Kadulja pospješuje izlučivanje sluzi iz dišnih organa, a djeluje i na izlučivanje sluzi iz želuca, pa se koristi kako bi povratila apetit bolesnicima.
Kadulja liječi upale crijeva, želuca, žuči i mokraćnih kanala, a upotrebljava se i kod drugih poremećaja metabolizma; čisti krv, pozitivno utječe na jetru, otklanja nadutost, otklanja crijevne smetnje, pomaže u liječenju reumatizma i gihta, te psihičkih smetnji koje prate te bolesti. Smatra se da čaj od kadulje sprječava moždani udar, pomaže kod grčeva, poremećaja rada žlijezda, te kod drhtanja udova.
Pripravci od kadulje se često koriste kod bolesti i stanja vezanih uz reproduktivni sustav žena kao što su neplodnost, regulacija menstrualnog ciklusa, menopauzalne tegobe, PMS, različite infekcije, itd. Također dokazano je da konzumacija čaja od kadulje smanjuje mogućnost pobačaja. Kadulja je, uz lavandu, jedna od rijetkih ljekovitih biljaka koje sprječavaju noćno znojenje.
Pozor: nemojte pretjerivati
Iako se smatra da konzumacija pripravaka od kadulje u propisanim količinama ne uzrokuje štetne posljedice, ipak je poželjno da se nakon dužeg uzimanja tih pripravaka napravi pauza od nekoliko tjedana. U protivnom, mogu se javiti različite želučane smetnje, osjećaj vrućine, tahikardija te vrtoglavica.
Također, trudnice, epileptičari te bolesnici sa želučanim problemima trebali bi pripravke kadulje izbjegavati. Važno je upozoriti i da prekomjerno uživanje čaja od kadulje kod dojilja može negativno utjecati na izlučivanje majčinog mlijeka.
160 fenola kadulje
Iako kadulja obiluje različitim grupama kemijskih spojeva, smatra se da su dvije grupe sekundarnih biljnih metabolita najznačajnije za njena pozitivna biološka svojstva. To su nepolarni spojevi terpena sadržani u njenom eteričnom ulju te polarni fenoli.
Eterično ulje kadulje sadržano je u nadzemnim dijelovima biljke iz kojih se izdvaja destilacijom vodenom parom. Udio ulja u biljci ovisi o više faktora između kojih se ističu dio biljke iz kojeg se ulje izolira, lokacija s koje je biljka ubrana, klimatski uvjeti kojima je biljka bila izložena (temperature i svjetlo), razvojni stadij biljke, starost biljke, postupak destilacije, itd.
Eterično ulje kadulje također odlikuju ljekovita svojstva, prije svega aromatična, antiseptička i antioksidativna koja opravdavaju njegovu široku upotrebu u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji.
Eterično ulje kadulje je žuta do zelenkasto-žuta tekućina ugodnog mirisa. Glavne sastavnice eteričnog ulja kadulje koje su ujedno i mjerilo njegove kvalitete su: α- i β-tujon. Udio ova dva spoja u ulju se obično kreće 30-60%. Od ostalih monoterpenskih spojeva značajniji su 1,8-cineol (8-20%), kamfor (7-25%) i borneol (6-15%), dok se u većim količinama mogu pronaći i seskviterpeni α-humulen i β-kariofilen. Prema standardu eterično ulje kadulje može se podijeliti na ulje kvalitete I i II.
Prijašnja istraživanja na kadulji su većinom bila usmjerena na njeno eterično ulje, ali je posljednjih godina porastao interes znanstvenika za istraživanjem biološki-aktivnih, hidrofilnih spojeva kojima biljka obiluje. Među brojnim fitokemikalijama koje su pronađene u kadulji, veliko zanimanje postoji prema fenolnim spojevima koji su ponekad prisutni u biljkama u izrazito visokim koncentracijama. Do danas je u kadulji identificirano više od 160 fenola, od kojih su neki jedinstveni samo za rod Salvia.
Od fenolnih spojeva kadulja sadrži u najvećoj mjeri karnozolnu i ružmarinsku kiselinu, kaveinsku kiselinu te ostale salvianonske spojeve dok su od flavonoida najzastupljeniji apigenin i luteolin te njihovi glikozidi. Svi ovi spojevi su poznati kao učinkoviti antioksidansi.
Fenolni spojevi su osim u čajevima, tinkturama i maceratima kadulje sadržani i u hidrolatima, tj. nusproduktima koji zaostaju nakon destilacije biljnog materijala. Zaostala kondenzirana voda osim što sadrži fino raspršene kapljice eteričnog ulja obiluje i ovim spojevima.