Mnogi voćari pitaju s čim je bolje bušiti jame? Svrdlom, bagerom ili sadnjom u brazde? Sve tri opcije imaju prednosti i mane, piše Agroklub.
Svrdlom se ograničava rast korijena biljke, odnosno teže će se korjenove dlačice probijati kroz zemljište zbog ravnih i glatkih zidova izbušene jame. Najgora je opcija bušiti svrdlom na ledini, naročito ako je jama plitka. Bez 50 do 60 centimetara dubine ne treba ni pomišljati saditi voće na ledini.
Najvažnije je obraditi zemljište
S druge strane, jame iskopane bagerom mogu ići duboko i do metar, zidovi nisu ravni, ali ako su samo iskopane, a prethodno nije uzorano zemljište, nakon nekoliko godina može doći do stagnacije rasta voćke, kada korijen prodre van iskopane jame.
Osim toga, mora se dodati više stajnjaka i mineralnog gnojiva na dno kako bi korijen mogao koristiti hranjiva tijekom svog razvoja, a to je, s financijske strane, opterećenje za voćare.
Sadnja u brazde dobra je za rast i razvoj korijena i stabla ako je zemljište lako za obradu i može se obraditi do dubine veće od 40 centimetara. U suprotnom, teže je prodiranje korijena u dubinu zbog tvrdog sloja koji se nalazi ispod navedene dubine.
Zemljište mora disati
Generalno gledajući, u sva tri slučaja, prethodno bi, prilikom zasnivanja voćnjaka, trebalo zemljište izorati, potanjurati i isfrezati. Jednom riječju, razrahliti, kako bi se korijenje voćaka moglo nesmetano širiti.
Kod šljiva korijenje raste u svim pravcima, ne duboko od površine zemljišta, a centralna žila ne ide previše duboko u zemlju, kao što je npr. slučaj kod krušaka. Jabuka, tj. njen korijen također ne ide duboko i glavna masa dlačica nalazi se na četrdesetak centimetara dubine. Slično je i s borovnicom.
Najvažnije je da se na cijeloj parceli, ispod površine zemljišta omogući povoljni vodno – zračni režim za nesmetan razvoj korijena, a to se postiže navedenim radnjama, od oranja do frezanja.
Bušenje svrdlom, u tom slučaju, bit će lakše. Istina je da će zidovi biti glatki i ravni, ali je postotak primanja biljaka visok, naročito ako je dubina izbušene jame 50 do 60 centimetara, a širina 50 centimetara. Probleme prilikom rasta naročito može imati borovnica koja traži rastresito zemljište, a ne zidove sa strane jama.
Brazde po sredini
Kopanje bagerom izvodi se obično bez prethodne obrade zemljišta, odnosno na ledini, ali problem može nestati kada korijenje izađe iz zone jame i dođe u kontakt s ostatkom zemljišta koje nije nikako obrađeno. Obično se, u bagerom iskopane, sade orah i kesten.
Bolja je opcija, obrada zemljišta od oranja do frezanja, a onda kopanje jama. Istina je da će doći do zbijanja zemljišta na većem dijelu parcele bilo ako sejame buše traktorskim svrdlom ili bagerom, ali je gora opcija ako se zemljište godinama obrađuje teškom mehanizacijom, zbog čega dolazi do nabijanja površinskog tla, istiskivanja zraka i slabog rasta korijenja.
Rješenje za to leži u tome da se, svakih četiri do pet godina, rigolerom naprave brazde po sredini redova kako bi zemljište prodisalo i prekinulo se korijenje. Na taj način potiče se rast novog korijenja i uspostavlja povoljniji vodno-zračni režim.
Paziti na taban pluga
U praksi se, kao bolja od kopanja svrdlom ili bagerom, pokazala sadnja u brazde. Potrebno je, također, obraditi zemljište, od dubokog oranja do frezanja, a zatim plugom uzorati brazdu po označenim redovima i zasaditi voće. Tako će voćka najlakše moći rasti, a korijen neće imati prepreka za širenje u svim pravcima.
Mana ovakvog sustava sadnje može biti u tome što su naša zemljišta uglavnom glinovita i teška za obradu tako da se plugovima može doći do najviše 40 centimetara dubine. Ispod toga stvara se taban pluga, naročito nakon višegodišnjih radova u voćnjaku zbog prolaska traktora i atomizera koji zbijaju zemljište, i korijenju je teže razvijati se. Da bi se to spriječilo, bolje bi bilo da se parcela prvo rigola, tj.obradi do dubine 60 do 70 centimetara, a onda izore, potanjura i isfreza, piše Agroklub.