Proljeće je godišnje doba koje se očekuje i dočekuje s posebnim ushitom i radošću. Ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što početkom proljeća završava, i čovjeku i prirodi, najteže godišnje doba – zima. Zato je čovjek od pamtivijeka tražio pokazatelje koje mu je slala priroda navješćujući dolazak nježnoga godišnjeg doba, kako ga je nazvao Marcijal (1. ožujka 40. – 102. ili 104.) u svojim epigramima.
Osim proljetnica, iz biljnoga svijeta proljeće će najaviti i proljetnice iz ptičjega svijeta. U našim krajevima svakako su najdojmljiviji dolasci roda i lastavica. Katkad, kad ne mogu zatomiti nagon za dugim putovanjima, ove ptice znaju i uraniti, pa zima na izdisaju udarom svojega repa zna među ovim krhkim stvorenjima učiniti pravi pomor. I druge ptice, kao kukavica ili one koje se ne zadržavaju u našim krajevima, ali nas prelijeću, navješćuju proljeće.
Već spomenuti Marcijal u svojim epigramima navodi da proljeće navješćuje ždral, što piše krilima. Naime, ždralovi lete u formaciji u obliku slova V (lat. ver – proljeće). Osim toga, zaslužni su za svjetsku baštinu latinske pismenosti jer je, prema mitu, izumitelj alfabeta Palamed smislio slovo ipsilon – latinsko v promatrajući let ždralova.
Ljudski i fenološki kalendar
I dok biljke i ptice, prema vremenskim uvjetima kako koje godine, klikću radosnu vijest da se proljeće primaknulo, dotle se početak proljeća, kao i drugih godišnjih doba, kalendarski i astronomski određuje lapidarnom točnošću. Kalendarski proljeće počinje 21. ožujka svake godine, bez obzira na vremenske uvjete. Podjednako je i s astronomskim određivanjem toga doba. Za nešto zahtjevnije potrebe astronomski početak proljeća određuje se točno u minutu.
Naime, velika kružnica na nebeskoj sferi kojom tijekom godine prividno putuje Sunce naziva se ekliptika. Druga velika kružnica na nebeskoj sferi nebeski je ekvator (projekcija Zemljina ekvatora na nebesku sferu), i te dvije kružnice, međusobno nagnute za 23° 27`, sijeku se u dvjema točkama. Točke u kojima se sijeku jesu proljetni (oko 21. ožujka) i jesenski (oko 23. rujna) ekvinocij ili ravnodnevica. Tada noć i dan traju jednako dugo – 12 sati.
Sunce u prividnom gibanju po nebeskome svodu dođe do nebeskog ekvatora ili u proljetnoj ili u jesenskoj točki (točke ravnodnevice) i tada astronomski počinje jedno od tih godišnjih doba. Iako je ovaj astronomski točan podatak početka godišnjih doba nužna potreba poslovnoga, užurbanoga i globaliziranoga svijeta koji teži planetarnoj i univerzalnoj točnosti, ljepotu življenja na Zemlji darivaju nam proljetnice, te prelijepe uresnice prirodnoga kalendara.
Vjesnici proljeća primjereno su nježni, krhki, sramežljivi…, ali tvrdoglavo uporni u svojoj nakani da otvore vrata tomu godišnjem dobu. Tako će proljeće navijestiti cvijeće vjetra – vjetru podatne šumarice niska rasta.
To su ljekoviti rani jaglac, nesretno zaljubljeni Crocus u obličju šafrana, podbjel – melem za kašalj, pognute glave pospani proljetni drijemovac, visibabe zvonolikih glava, sramežljive mirisne ljubavne ljubičice, lijepi, ali otrovni velecvjetni kukurijek, sveprisutni maslačak, proljetna sjenoljubljiva đurđica i mnoge druge proljetnice. Tim malim sramežljivim ljepoticama pridružit će se i neki jači srodnici – grmovi kao forzicija ili čak stabalca kao drijen ili bajam.
Kad se proljeće potpuno razmaše i udahne živost svem bilju, proljetne ljepotice gube na važnosti jer ih prekrivaju krošnje većeg drveća, pa čovjek svoju pozornost više posvećuje robusnijim i jačim predstavnicima biljnoga svijeta. Baš zato proljetnice hitaju, ne mareći ni za snijeg ni za hladnoću, i pokazuju svoju ljepotu izlažući se pa i slabašnim sunčevim zrakama, dok ih veći srodnici ne prekriju bujnim krošnjama.
A u kakvim vremenskim uvjetima cvjetaju ove ljepotice, jasno je prema temperaturnoj podjeli proljetnoga razdoblja. Naime, pretproljeće je razdoblje određeno srednjom dnevnom temperaturom zraka u granicama od 0 °C do 5 °C. Razdoblje (pravoga) proljeća omeđeno je granicama srednje dnevne temperature zraka od 5 °C do 15 °C.
Za razliku od svjetovnog kalendara, prirodni je kalendar drukčiji i oslanja se na događaje u prirodi, u ovom slučaju na znakove koje nam šalju biljke. Takav kalendar naziva se fenološki kalendar.
Pretproljeće i pravo proljeće
Proljetnice otvaraju pretproljeće, pa rano proljeće, a zatim i pravo proljeće kada i sve ostalo bilje počinje novi vegetacijski ciklus. Za opće bujanje zelenoga svijeta prošaranog prekrasnim cvjetnim bojama, trebat će i blagotvorna proljetna kiša, nebeski dar za sve biljke, odnosno kako ga Marcijal naziva Jupitrov dažd, misleći pritom na zlatni dažd u koji se pretvorio Zeus da bi dopro do Danaje.
U našim kontinentalnim krajevima u fenološkom kalendaru pretproljeće počinje cvjetanjem visibabe, podbjela, šafrana i lijeske. Glavno razdoblje pretproljeća obilježit će početak i puno cvjetanje crne johe, a završetak će označiti početak i puno cvjetanje vrbe ive, drijena te listanje divljeg kestena.
Rano proljeće počinje s prvim cvjetovima maslačka. Glavno razdoblje ranog proljeća označit će početak i puno cvjetanje šipka (divlja ruža), trnine i ranih sorti voćaka (trešnja, šljiva, višnja, ribiz). To će razdoblje završiti kad počne cvjetanje bijelog jasena, topole, gloga, a na livadama djeteline i lisičjeg repka.
Pravo proljeće najavit će cvjetanje divljeg kestena i jabuke, listanje bukve, trnjine i krupnolisne lipe te završetak cvjetanja ranih sorti voćaka. Glavno razdoblje pravog proljeća označit će listanje i cvjetanje hrasta lužnjaka i jorgovana, cvjetanje bukve i listanje sitnolisne lipe. Završetak ovog razdoblja, ali i cijeloga proljetnog ciklusa, označit će, uz cvjetanje gloga, bagrema i lisičjeg repka, početak cvjetanja bijelog jasena, topole i crvene djeteline.
Srednji datum početka cvjetanja u Zagrebu (u zagradi na srednjodalmatinskim otocima):
visibaba – 22. veljače
šafran – 26. veljače (u prosincu ili siječnju)
ljubica – 15. ožujka (sredinom siječnja)
maslačak – 9. travnja
Sve proljetnice već svojom iznenadnom i tajanstvenom pojavom rasplamsavaju maštu, pa i ne začuđuje da iza sebe kriju zanimljive mitske priče svoga postanka. Kriju li se njihove mitske priče u našim današnjim običajima?