Udruživanje poljoprivrednika u proizvođačke organizacije trebao bi biti strateški cilj hrvatske poljoprivredne politike jer će između ostalog za pojedine mjere iz fondova EU novac moći dobiti samo proizvođačke organizacije, ističe se u ponedjeljak objavljenoj analizi konzultantske tvrtke Smarter.
Po podatcima s kraja 2021. godine u Hrvatskoj djeluju 22 priznate proizvođačke organizacije iz devet sektora, koje okupljaju oko 700 članova.
U Hrvatskoj je, pak, nešto više od 170.000 poljoprivrednih gospodarstava od kojih su 83 posto ili oko 110.000 mala gospodarstva.
"Povezivanje proizvođača, poglavito malih poljoprivrednih gospodarstava, koja svojim količinama i tehnologijom proizvodnje nisu konkurentna na tržištu, predstavlja razuman i racionalan pristup rješavanju problematike održivosti poljoprivredne proizvodnje i ravnopravnijeg nastupa na tržištu", istaknuli su iz Smartera.
Navode i kako će prema najavama Ministarstvo poljoprivrede u okviru intervencija kroz novi Strateški plana Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) nastaviti s provedbom potpora proizvođačkim organizacijama te se za razdoblje od 2023. do 2027. za uspostavu proizvođačkih grupa i organizacija planira ukupno izdvojiti 4,5 milijuna eura, odnosno 900.000 eura godišnje.
"Novi ZPP donijet će niz novosti, ali je jasno da će i dalje za pojedine mjere i uspješnije povlačenja novca iz EU fondova, naročito iz ruralnog razvoja, jedan od ključnih uvjeta za lakše i isplativije dobivanje sredstava biti to da su poljoprivrednici dio proizvođačkih organizacija. Zato je važno da se ubrza njihovo pokretanje, povezivanje i uspostavljanje kako bi se na vrijeme spremili za korištenje mjera za koje će udruživanje biti jedan od ključnih uvjeta", smatraju u Smarteru.
Naglašavaju i kako ZPP u novom programskom razdoblju stavlja naglasak na proizvođačke organizacije koje će svojim ciljanim djelovanjima u sektoru za koji su priznate, u okviru operativnih programa, provoditi tzv. sektorske intervencije i na taj način pridonositi unaprjeđenju stanja u pojedinom sektoru, što je za sada jasno vidljivo i prisutno u sektoru voća i povrća.
Pokušavajući dati odgovor na pitanje zašto udruživanje ide tako sporo iz Smartera prenose odgovor profesora s Agronomskog fakulteta Ive Grgića koji je kazao kako je "problem zadruga enigma i koliko god o tome govorili, otpor je velik i nerazuman".
"Mladi poljoprivrednici mi spominju seljačke radne zadruge i partizane, a istodobno su im puna usta "dobro organiziranih poljoprivrednika, potrošača" u Italiji, Austriji, Francuskoj… Očito je da nismo došli do potrebne razine profesionalizacije poljoprivrede kako bi manji proizvođači shvatili da jedino u zadrugama imaju priliku opstati", istaknuo je Grgić.
Kao razloge sporog udruživanja iz Smartera navode i to što proizvođači nerado daju podatke o vrijednosti svoje proizvodnje, kompliciranu pravnu proceduru kod osnivanja organizacije itd.
Ističu i kako udruživanje proizvođača u proizvođačke organizacije predstavlja jedan od načina jačanja tržišnog položaja svakog pojedinog proizvođača.
Stručnjaci Smartera opširnu analizu zaključuju sa sedam ključnih koraka za osnivanje proizvođačke organizacije - prikupljanje interesa potencijalnih članova; popis poljoprivrednih gospodarstava koji su zainteresirani za udruživanje; izrada statuta ili pravila zadruge; registracija na trgovačkom sudu ili registru zadruga; izrada poslovnog plana i potrebne dokumentacija; podnošenje zahtijeva Ministarstvu poljoprivrede za priznavanje proizvođačke organizacije; podnošenje zahtijeva za potporu Agenciji za plaćanje.