Kakva je razlika između Lastova i Plastova? – glasilo je ovih dana jedno turističko pitanje, na koje je stigao odgovor – Nikakva! Jer, ni na Lastovo ni u Plastovo više ne možeš ić, a da u džepu nemaš bar dvi-tri tisuće kuna! Jer, i jedno i drugo, vrhunska su turistička odredišta, Lastovo je cijelo park prirode, a Plastovo biser pokraj Nacionalnog parka Krka, melem za oči, srce i dušu, ali i patimenat za takujin, jer se u njemu može fino pojesti i još finije popiti, pa onda još i u gepek spremiti. Ne butelju ili dvije, nego se na kartone opskrbiti.
Najprije ćete gore na ulazu u selo naići na Bibića – lako ćete prepoznati gdje je, uvijek je jedan autobus pred vratima imanja, prazan, gosti su unutra – a onda će vam se već u Sladićima učiniti da ste već malo omamljeni, pod maliganima, od tog slatkog zraka, u kojem sigurno ima koji postotak alkohola, jer će vam se učinite da vidite duplo. Jedan zaseok, a dvije vinarije, obadvije Sladići, piše Šibenski.hr.
Mala Slavonija
Ali, ne bojte se, nećete morati tražiti vezu kod doktora Gabrića i čekati red u njegovoj očnoj poliklinici "Svjetlost" – u Sladićima stvarno postoje dvije vinarije, odnosno dvije vinske etikete. Jedna je Ante Sladić Vino, na čijoj su etiketi kombinirke, najpoznatija vinska kliješta u Hrvata, a druga je vinarija Sladić, braće Marka i Ivana Sladića. Nema šta, osladilo se Sladićima vino.
Tko zna, kako je krenulo, možda domalo osvane i još koja vinarija koja će pronositi vinsku slavu ovog komadića plodne plastovačke zemlje, koja je uvijek onima koji su je radili davala sve od sebe. Ovdje je, reći će nam Marko Sladić, stariji od dva brata, uvijek bilo i blaga, i trave, i krušnog žita, odatle i ime Plastovo, od plasta, stogova sijena i slame od žitarica, koje je očito bilo toliko da nije mogla sva stati u pojate, nego se morala "sadivati" u – plaste.
Ovo je ko mala Slavonija. Bogata, plodna zemlja, koja ne pati sušu jer ima dosta vode, izvora i pištaca, i uvijek su se ljudi bavili poljoprivredom, vinogradima i vinom. Što zahtijeva ne samo prirodne uvjete, nego i dosta znanja, muke i truda. Puno je procesa potrebno da bi se došlo do vina, a pogotovo do – dobrog vina.
Uvijek si pod vedrim nebom, izložen svemu i svačemu, i najprije se mora poklopiti puno toga da dobiješ dobro grožđe. A onda si tek na pola, ili na početku puta, jer ide – sve ostalo – priča nam Marko svoju vinsku štoriju.
A mi baš došli u nijedno doba. Kraj petog miseca, posla ko u priči, ne znaš kud ćeš prije, oćeš li polit lozu, ili ćeš u konobu, punit vino za restorane – mobiteli zuje, upornije nego pčele u krošnjama rascvalih pitomih drača – a pomalo već dolaze i turisti, cijele grupe, na degustaciju.
Četiri dana maceracije
Sladići u svojim vinogradima drže sve autohtone sorte, od maraštine, debita, plavine, preko lasine, do babića koji još nije stigao na rod, ali ove će godine i on u bocu, pa će u njoj biti sve ono što županija vinski nudi, na jednome mjestu. Pod lozom imaju šest hektara i još dva u pripremi, napune godišnje tridesetak tisuća butelja. Misle ić do 50, to bi im bio nekakav optimum, i još se misle što će posadit na ona dva hektara.
Vjerojatno lasin, jer on se pokazao kao fino, delikatno, unikatno vino. Naše, a svjetsko, slično crnom pinotu, koji je dosta cijenjen i tražen u svijetu. Pa bi u budućnosti to vino moglo biti baš posebna vinska priča, s velikim P, iz Plastova i Promine.
U Dalmaciji ima dosta, puno i previše, tih robusnih, žestokih, crnih sorta vina, a lasina je čista suprotnost tome – nježna, lagana, pitka, potpuno netipičan dalmatinski "crnjak", veli Marko. Skoro da bi se moglo reći da je to crno vino s bijelom dušom. I valja tu našu lasinu njegovati, vodati je po natjecanjima, da je svijet vidi i upozna, zavoli, da se "upije" u nju.
Kao što su se "upili" u maraštinu, od koje Sladići rade čuda – najprije jednu "običnu" svježu maraštinu, pa onda maceriranu, koja je prošla četiri dana maceracije u drvetu, na odabranim kvascima, "sur lie", pa onda rade pjenušac od maraštine i na koncu sjajno, izvrsno desertno vino, odnosno prošek.
Kojeg prave na način na koji su to u Šibeniku radilo davno prije, od prosušenih bobica najboljega grožđa, koje bi se, nakon što je ubrano, dodatno sušilo na "granziolama", ko suha smokva, i nakupljalo slador u bobama. A onda bi se cidilo, pa kad bi se od četiri tone grožda dobilo 300 litara prošeka, to bi bilo to. Uistinu vrijedno naziva Deorum (božanski) pod kojim ga Sladići pakuju i prodaju. Svilenkasto je uljast u čaši i miriše na zrelo voće. Likarija! Tribalo bi je u apoteci prodavat!"
– Maraština nam je trenutno glavna sorta, mi stavljamo naglasak na nju, ona nam se najbolje i prodaje, i stranci su njom redovno oduševljeni. Naravno, tu je i debit, osobito ljeti, kao jedno laganije, svježije, jednostavnije vino, osobito navečer, za početak večere, dok je maraština kompleksnija, ima veći potencijal za odležavanje, ima tvrdu kožicu pa se može i sušiti, što je čini pogodnom za izradu prošeka, što je u Šibeniku tradicija.
Dapače, domaći ljudi, osobito stariji, često puta kad kažu maraština i ne misle na vino, nego na prošek. Obitelji Tambača u Šibeniku i Bedrice u Skradinu su ga prodavali diljem Europe, dobivali za njega nagrade, u Toulouseu. Bedrica je između dva rata čak i vermut proizvodio od ovih naših sorti. I taj put samo treba slijediti, ići vani, po natjecanjima, ocjenjivanjima, da svijet upozna nas i mi njih – pričaju nam Sladići.
Nova etiketa
Mlađi Ivan, nedavno je zaradio i titulu Vinskoga gospodina za 2021. godinu, u Opatiji, u hotelu "Imperijal". I dosta ga je vidit za priznat da titula teško da je mogla stić u bolje ruke – momčina, pristalog izgleda, mota i šlifa. On i prijatelj mu Marko Plavčić, isto tako mlad i nadobudan, direktor marketinga u šibenskom hotelu "Jadran" zaslužni su za novu etiketu koja se zove vrlo zanimljivo – "Šibenska cura".
Koja s maraštinom u butelji dijeli puno toga zajedničkog. Obje, naime, izgledaju slatko i nevino, lepršavo, iđu ti priko ruke i klize niz grlo ki mliko, ali kad te uzmu pod svoje, ajme ti se. Ne kaže se zaludu – Čuvaj se senjske bure i šibenske cure. Ma u kojem ona izdanju bila! Ko ne viruje, neka proba. Može i više puta! Ustvari, najbolje bi na jednoj i na drugoj bilo napisati upozorenje – Uživati odgovorno. I ne samo – Ako piješ, ne vozi, nego i – Ako piješ, ne ženi se!