Priča o Pršutarni i stanciji Buršić iz Vodnjana iznimna je prvenstveno uspješna i uzorna obiteljska priča, protkana neizmjernom međusobnom ljubavlju, poštovanjem tradicije, trudom i radom svih članova ove danas brojne obitelji.
A za sve su „krivi“ tata Milan i mama Darinka, koji su radeći i mučeći se cijeli život, isključivo sa svoje dvije ruke, stvorili kraljevstvo istarskih, autohtonih proizvoda i delicija, predvođenih istarskim pršutom, vodeći se jedinim putokazom „od našeg polja do stola“.
Ovi nadaleko poznati maslinari, pršutari i ugostitelji uspjeli su da sve svoje proizvode, od ekstra djevičanskog maslinova ulja te pršuta, istarskih kobasica, pancete, ombola, špalete, do domaće tjestenine, verdure, samoniklog bilja, donose na stol svog restorana, na zadovoljstvo stranih i domaćih gostiju, kojima je ova stancija, nezaobilazna na turističkoj ruti po Istri.
Ono što zadivljuje jest i činjenica da su ovi vrijedni Istrijani svoje tri kćeri naučili radnim navikama, odgovornosti i hrabrosti da se uhvate u koštac sa svakim problemom, dok ga ne riješe. Koliko čujemo i njihovi muževi, dakle zetovi također su „inficirani“ radom, marljivošću i pomažu obitelji.
Danas mogu biti sretni i ponosni što su njihova najmlađa kćer Mikela i njezin suprug, njihov zet Robert Lisjak, negdašnja nogometna legenda, u potpunosti, vođeni ljubavlju prema obiteljskom nasljeđu i tradiciji, preuzeli brigu i vođenje pršutarne i stancije Buršić.
A Darinka i Milan Buršić uskoro će proslaviti 50 godina sretnog braka. Još su im svježa sjećanja kada su kao dvadesetogodišnji par vrgli ruke na muke i krenuli na dug, mukotrpan i uspješan životni put.
Sadašnje raskošno imanje prije 47 godina bio je kamenjar. Zatekli su breskvik i plantažu duda te su odlučili stvoriti plodni i rodni maslinik i vinograd, a trebalo je dovesti za početak 376 kamiona zemlje. Tako su počeli 1975. saditi sadnice masline. U prvoj fazi posadili su 50-ak sadnica, da bi danas na više lokacija imali čak 1100 stabala pendolina, leccina, buže, bianchere i karbonace.
Lani su, za razliku od brojnih maslinara u Istri, bili zadovoljni urodom i proizveli 1500 litara vrhunskog ekstra djevičanskog maslinova ulja, koje je neizostavna sirovina u njihovoj kuhinji kada se kuha za fameju ili za grupe gostiju.
Međutim, Buršićima, starijima i sada mladima, pršutarna i pršuti bili su i ostali glavna ljubav i strast. S obzirom na to da je Milan mesar, pršutar i ekonomist oduvijek mu je bio san i želja imati svoju pršutarnu, proizvoditi svoj pršut na tradicionalan, starinski, istarski način. To više jer je godinama bio rukovoditelj proizvodnje u negdašnjoj tvrtki, koja je bila vodeća pršutarna u Istri s godišnjom proizvodnjom od 30.000 pršuta.
Poput brojnih drugih propalih firmi i ona je nestala sa gospodarske scene Pule i Istre, tako da je naš domaćin na vrijeme odlučio zaploviti privatnim vodama. I tako tri desetljeća.
Obitelj Buršić postala je sinonim za kvalitetne proizvođače istarskog pršuta, s godišnjom proizvodnjom od 3000 iznimno kvalitetnog pršuta, koji je osvojio brojna zlata na domaćim i internacionalnim natjecanjima te brojna priznanja na raznim sajmovima, i koji je kao autohtoni hrvatski proizvod zaštićen europskom oznakom izvornosti.
I tu je Milan Buršić dao svoj trud i doprinos, budući da je bio 20 godina predsjednik Udruge pršutara i danas je, zasluženo, njezin počasni član.
Potom su 2010. otvorili kušaonicu, koja je prije pet godina prerasla u restoran, nadaleko poznat po domaćoj spizi, koju potpisuje simpatična, neumorna i energična Darinka. Zaljubljenica u domaću hranu, godinama sama pravi domaće njoke, fuže, ravijole, pljukance, posutice, a imala je na lokalnoj televiziji gastronomsku emisiju, u kojoj je promovirala domaću kuhinju, dajući korisne i slasne recepte.
- Držim se cijeli život svoga, domaćega. Šugo kuham tri ure, maneštru četiri, koristim samo sol i papar, nema kod mene dodataka za poboljšanje okusa. Ono što je najvažnije nema kod nas bacanja hrane, sve se iskoristi, koža od pancete, kost od pršuta, kuhamo to u kiselom kupusu, maneštri, i sve što skuham, sve je to po starinski, kako su kuhali naši stari - ističe Darinka Buršić.
Njihovi nasljednici Mikela Buršić Lisjak i njezin suprug Robert Lisjak, bivši nogometaš rođen u Koprivnici, predstavnici su inovativne i kreativne mlade generacije, koja modernim pristupom uspješno nadograđuje temelje svojih roditelja i razvija obiteljski posao i brend.
- Kao mala naučila sam raditi, pomagala sam roditeljima u trgovini, cijeli život sam u privatnom sektoru i sretna sam što je Robert nogometnu loptu zamijenio novom ljubavlju, onom prema pršutima - veli nam Mikela.
A mama Darinka dodaje: „Imala je sreću što je dobila dobrog muža, velikog radnika, stvarno su se našli i oboje nevjerojatno vole ovaj posao. Ja i Milan sada smo im pomoćnici i logistika“.
Mikela odaje priznanje roditeljima, za koje kaže da su cijeli život puno delali, dok danas mlađi moraju puno razmišljati, snalaziti se i s papirologijom, jer je kod nas, po njezinim riječima, birokracija često kočnica, a i moraju stalno donositi nove ideje, ulaziti u nove projekte.
Tako je ona došla na ideju da naprave grickalicu bez konzervansa i aditiva, pa su nakon više mjeseci eksperimentiranja napravili u listopadu prošle godine slasan čips od pancete, koji je pobrao visoke ocjene onih koji su ga probali. U proizvodnji tog čipsa, napominje Mikela, 70 % je kala, pa za 2,7 kg čipsa treba 10 kg friške pancete.
Mikela je svestrana mlada poduzetnica, po struci ekonomistica, dizajnerica interijera, trenerica odbojke, a polagala je i za kuharicu te pršutarku. Ima puno planova, razmišlja i o „boutique“ pršutarni, po uzoru na susjede Talijane. Svoje proizvode osim u svojoj trgovini, prodaju i putem web-shopa, a u poslu, promociji, ponudi neizostavni su im Facebook i Instagram.
Majka je 10-godišnje Mie i 8-godišnje Tene, a na pitanje bi li voljela da one jednog dana preuzmu ovaj obiteljski posao ona odgovara: „Voljela bih da steknu radne navike, da nauče da u životu nište nije lako i ne postiže se ništa bez rada i truda, ali najvažnije je da delaju ono ča vole.“
Njezin suprug Robert Lisjak s ljubavlju govori o svojoj novoj profesiji s kojom se bavi nakon karijere proslavljenog vratara za brojne nogometne klubove.
- Pršutarna mi je posao iz snova, radne navike stekao sam od vlastitih roditelja, a tast Milan i punica Darinka tu su odigrali najvažniju ulogu. Naravno, uz moju Mikelu, koja je zahtjevna šefica, puna ideja, radnog elana, planova za budućnost - veli nam Robert, koji je postao i pravi virtuoz u „filigranskom“ sječenju pršuta na fete, koje moraju biti tanke, jednake.
Pršutarna Buršić godišnje proizvede oko 45 tona pršuta i 15 tona pancete od slavonskih svinja, budući da ih u Istri više nema kao nekada.