Većina ljudi smatra koprivu beznačajnim korovom izrazito neugodnim na dodir, ne znajući da se upravo ona smatra jednom od najčudesnijih i najljekovitijih biljaka na planetu. Na prvi spomen koprive svima vjerojatno prvo na pamet padne izreka „Neće grom u koprive“.
Ova biljka je u prošlosti bila simbol germanskog boga munje Donnera, a smatralo se da kopriva žari i pali kao njegove munje te da bog ne udara u svoje. Stoga je značenje ove izreke upravo suprotno od onog uvriježenog da je kopriva toliko nevažna da čak ni grom neće u nju udariti.
Od lijeka do bojila
Kopriva je biljka poznata od davnina. U starom Egiptu se čaj od koprive koristio protiv kostobolje i reume. U prošlosti se od koprive izrađivala tkanina, ali najpoznatija je njena konzumacija kao jelo, osobito u vrijeme ratova i siromaštva kada se najčešće pripremala na način kako danas obično pripremamo špinat ili blitvu.
I u starom Rimu se kopriva koristila za jelo, ali i kao lijek. Kaže se da su Rimljani upravo uz pomoć koprive osvojili svijet jer su je rimski legionari koristili za pripravu kupki u kojima bi namakali noge nakon dugih marševa ili bi svježom koprivom trljali noge kako bi poboljšali cirkulaciju.
Ipak znatno veću primjenu u ljekovite svrhe ova biljka je imala kod starih Grka gdje se koristila za liječenje gotovo svih bolesti pa se često spominje u djelima Hipokrata, Horacija i Plinija.
Kopriva se u prošlosti koristila kao prirodna boja za bojenje tkanine; od korijena se dobivala žuta boja, a od listova zelena. I danas se iz koprive dobiva ekstrakt klorofila koji se koristi u prehrambenoj industriji kao bojilo i poznat je pod nazivom E 140 - prirodno zeleno bojilo biljnoga podrijetla.
Kopriva obiluje ugljikohidratima, bjelančevinama, mastima, brojnim vitaminima (C, B2, K, te provitaminom A), klorofilom, kolinom, acetilkolinom, organskim kiselinama (mravljom, octenom, maslačnom, silicijevom i galnom kiselinom) i mineralima (željezom, manganom, magnezijem, natrijem, kalijem, kalcijem, borom i fosforom). Također, u koprivi su pronađene i značajne količine škroba, različitih alkaloida, lecitina, fitosterola, sluzi, voska, a u žalcima i histamina.
Najbolja je svježa
Kopriva je jedna od onih biljaka koje se mogu iskoristiti u potpunosti. Dok se za jelo beru mladi proljetni izdanci i listovi, za sušenje se obično bere cijela biljka, a koristi se i korijen koji se obično vadi u proljeće ili jesen.
Najbolji način da se izvuče ono najbolje iz koprive u svrhu liječenja ili samo za opće poboljšanje zdravlja je da se konzumira svježi ili sterilizirani sok koprive, ali naravno da pozitivni utjecaj ima i konzumacija koprive u bilo kakvom drugom obliku ili jelu.
Mladi listovi i vrhovi koprive su našli primjenu u kulinarstvu kao prava poslastica. Kako su vrlo ukusni, ali ono što je još važnije vrlo hranjivi, često se serviraju kao prilog različitim mesnim jelima, a priprema je vrlo slična načinu kako se kuhaju špinat i blitva.
Kopriva je općenito izvrstan dodatak varivima, juhama, salatama i raznim kombinacijama jela koja uključuju kuhano bilje, a poznato je i da se kuhanjem koprive u slanoj vodi dobiva prirodno sirilo.
Sve njezino zdravlje
Korištenjem koprive u prehrani dokazan je njezin pozitivan utjecaj na niz metaboličkih funkcija organizma, od poticanja rada žlijezda za jače izlučivanje probavnih sokova koji pomažu u razgradnji različitih sastojaka hrane, do unosa nutritivno visokovrijednih sastojaka kojima ova biljka obiluje.
Također, sok ili čaj od koprive se često naziva i „željeznim tonikom“ zbog visokih koncentracija željeza u njemu, a koristi se i u prevenciji arterioskleroze ili kod liječenja bolesti gušterače, bubrega, mokraćnih kanala, mjehura i bolesti prostate.
Sekretin, enzim koji je pronađen u koprivi značajno utječe na povećanje broja crvenih krvnih zrnaca, snižava razinu šećera u krvi i potiče rad žlijezda.
Korijen koprive i njegovi pripravci se učestalo koriste za stimulaciju testosterona i estrogena, za snižavanje razine šećera u krvi, kod oboljenja žuči, slezene, probavnog i dišnog sustava te različitih alergija.
Također, poznato je da konzumacija pripravaka od korijena koprive snižava krvni tlak, pojačava laktaciju, potiče jačanje korijena i rast mlade kose te uklanja prhut.
OSOBNA KARTA
Kopriva je višegodišnja zeljasta biljka uspravne stabljike koja može doseći visinu i do 150 cm. Listovi koprive su srcoliki, dužine od 3 do 15 cm, a za stabljiku su pričvršćeni kratkom peteljkom.
Stabljika koprive je četvrtasta. Peteljke i cijela površina listova su prekrivene sitnim dlačicama odnosno žarnicama koje ako ih dodirnemo izlučuju sok koji uzrokuje bolno peckanje (žarenje) i nadražaj kože po kojem je ova biljka i poznata.
Dlačice kojima je prekrivena biljka su šuplje i ispunjene smjesom histamina, acetilkolina, seratonina i mravlje kiseline koja uzrokjuje žarenje, te su izuzetno krhke zbog silicija zbog čega se slome pri kontaktu sa kožom.
Upravo se bolna i reumatska mjesta na tijelu žare svježom koprivom kako bi se olakšala bolna stanja i potaknula bolja površinska cirkulacija kože. Korijen koprive je izrazito snažan i prodire duboko u zemlju.
Kopriva cvate od lipnja do rujna tako da se na njenom vrhu pojave zeleni i neugledni cvjetovi.
Biljka se obično bere u rano proljeće kada se sakuplja čitava biljka za sušenje. Pred samo cvjetanje, odnosno u ljeto, beru se listovi za koje se smatra da prije cvjetanja dosežu maksimalnu ljekovitost, dok se čitava biljka sa sjemenom bere u jesen.
Kopriva je biljka koja se može razmnožavati sjemenom i podzemnim vriježama (kao jagoda). Ako se kopriva sije (sjeme se prikuplja tijekom kolovoza i rujna) potrebno je posijati u rahla i humusna tla bogata dušikom i kalijem, a vrlo često ih dodatno treba prehraniti.
Kako koprivi pogoduje vlažno i hranjivo tlo, obično je nalazimo na zapuštenim vlažnim i sjenovitim mjestima, pokraj putova, po šumama, močvarama, zapuštenim njivama i sličnim mjestima.
Zanimljivo je da tamo gdje nađemo koprivu, gotovo nikada ne nalazimo samo jednu biljku već njihovo cijelo mnoštvo.