Neizvjesna je sudbina 75 radnika državne tvrtke "Imota", jer je nad tom vinarijom iz Donjeg Prološca, zbog dugotrajne blokade računa, u ponedjeljak otvoren stečaj na Trgovačkom sudu u Splitu.
Kako to uvijek biva po zakonu, svim djelatnicima slijede otkazi, a hoće li biti ponovnog zapošljavanja i mogućnosti za nastavak proizvodnje, znat će se 1. rujna, za kada je sazvano ročište na kojem će stečajna upraviteljica Anči Bašić vjerovnicima iznijeti u kakvom se gospodarskom položaju nalazi "Imota". U međuvremenu teče rok od 60 dana u kojem vjerovnici trebaju prijaviti svoja potraživanja.
– Zahvaljujući mukotrpnom trudu radnika, sačuvani su vinogradi. Zbog toga bi bilo suludo da se u stečaju ne nastavi djelatnost i da se ne zadrže radna mjesta. Posebno u svjetlu zadnjih napora ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića koji onemogućava uvoz svega i svačega i koji radi na promociji domaće proizvodnje. U takvim okolnostima se ne smije dopustiti da u Imotskome nestane ono što je jedino preostalo od nekadašnjih velikih tvrtki. No, za to treba pronaći strateškog partnera – kaže Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata (HURS).
Prema njegovim riječima, "Imotinim" radnicima plaće su dugo godina bile isplaćivane preko sindikalnog računa jer je tvrtka bila u blokadi. No, u zadnje vrijeme "bušte" nisu redovite, pa su zaposlenici nedavno dobili primanja za prosinac 2016. godine, doznajemo od Darke Todorić, voditeljice HURS-ova ureda, koja ističe:
– Ako padne vinarija, past će vinogradi svih kooperanata u Imotskoj krajini. Država se opet dokazala kao loš vlasnik.
"Imota" se od stečaja nije uspjela spasiti ni predstečajnom nagodbom, koju je sa svojih 63 vjerovnika uspješno sklopila 24. studenoga 2014. godine. Račun joj je bio odblokiran, a vjerovnici (tu nisu uključeni radnici, op.a.) oprostili su joj 70 posto od 98 milijuna kuna duga, a preostalih 30 posto trebala im je isplaćivati u 48 mjesečnih rata.
Tvrtka je najviše dugovala Poreznoj upravi, ujedno i najvećem dioničaru s 94,18 posto udjela, koji joj je, od 29 milijuna kuna carinskih obveza, otpisao 20,32 milijuna, pa je vinariji ostalo za platiti 8,71 milijun kuna. Od 34,5 milijuna kuna poreznih obveza, otpisano joj je 24,15 milijuna, pa je trebala u ratama dati 10,35 milijuna.
No, "Imota" ni tada nije uspjela vraćati dugove. Kada je 1. rujna 2015. Fina predložila stečaj, ponovna blokada je trajala 231 dan na iznos od 2,59 milijuna kuna. Fina je u četvrtak sudu dostavila osvježene podatke koji su glasili – 848 dana blokade na 27,4 milijuna kuna.
– Nismo mogli servisirati obveze po pravomoćno odobrenoj predstečajnoj nagodbi, a 90 posto duga odnosi se na Poreznu i Carinsku upravu, te državni Centar za restrukturiranje i prodaju – kazao je prošlog tjedna na sudu Ivica Škoro, koji je 20-ak godina na čelu "Imote".
Vijest dana u Imotskoj krajini
Iako se šuškalo, iako je i nedavna izjava ministra državne imovine Gorana Marića tijekom posjeta Imotskom bila vrlo znakovita, iako su već dulje razdoblje i stvoreni uvjeti za otvaranje stečaja, vijest iz splitskoga Trgovačkog suda o otvaranju stečaja nad posljednjom državno tvrtkom iz poznate gospodarske ekipe Imotske krajine, odjeknula je poput bombe. Stisnula su se srca, puštene su i suze i bivših i sadašnjih djelatnika "Imote", no tu se ništa više ne može. Kad smo pokušali razgovarati s nekolicinom, neki su odmah pristali, a većina njih ni u kom slučaju nisu htjeli komentirati otvaranje stečaja, jednostavno rezignirani i ožalošćeni.
– Iznenadila me vijest jer smo čuli da bi bila još jedna rasprava na Trgovačkom sudu i da je postojala neka šansa za restrukturiranje. No, žao mi je, iskreno, jer sam svoju firmu i svoj posao volio. Nemam uvjete za mirovinu, kako će sve skupa ispasti, ne znam. Znam samo da dijelim tugu sa svojim prijateljima iz firme – reakcija je Ante Topića, trgovačkog putnika, koji je u "Imoti" proveo 34 godine.
Karma Kukulj je radnica u punionici 37 godina.
– Od svoje sedamnaeste godine sam u "Imoti", u našoj vinariji. I, evo, nakon 37 godina radnog staža ostajem bez posla, a ni zaostale plaće nismo primili. Dakako da sam tužna i žalosna i plačem cijelo jutro nakon što sam čula tu vijest. Što dalje? Pa ne znam, nemam uvjete za mirovinu, a radno sam sposobna i voljela sam svoj posao. Šteta, šteta i za naše vinogradare, kooperante, što će biti s njima? Sada i ove štete od mraza, pa sada i stečaj, sve gore od gorega – kazuje Karma.
– Nemam riječi, silno sam tužan, koliko zbog činjenice da ostajem bez posla, toliko i zbog samog statusa naše vinarije i ugleda koji je nekada imala. To je bio ponos Imotske krajine. Što će donijeti stečaj, ne znam; hoće li privatni kapital ponovno pokrenuti nešto, ne znam. Ostaje nada jer su resursi Imotske krajine u vinogradarstvu, ali i potencijali u struci veliki. Mora se nešto hitno nakon ovoga pokrenuti, inače će nam još mladih ljudi otići iz krajine – upozorava Mario Grančić (17 godina radnog staža), voditelj plantažnih vinograda.