Dalmatinska maslinarska priča ove je "poljoprivredne godine" upravo započela, dok se ona vinska i vinogradarska – sudeći po nekim znakovima – polako privodi kraju.
Jedan od tih znakova je stoljetni narodni običaj da se za Svisvete kuša mlado vino, ali i znatno novija (ravno 27 godina "stara") praksa održavanja velike smotre (ne samo) dalmatinskih proizvođača grožđa i vina: dakle, slavne Sabatine!
Utoliko je prošlotjedna Dalmovnica bila i neka vrsta najave sezone maslina i maslinova ulja, koja će potrajati mjesec ili dva, dok se ovu današnju može pročitati (ili je možda primjerenije reći popiti) kao svojevrsnu zdravicu dobro obavljenom poslu među lozama i (potom) među bačvama, uz suočavanje sa svim zadovoljstvima i guštima što ih vino nosi sa sobom, ali i brigama i paradoksima, kojih također nije malo.
Najavljujući Sabatinu – održava se idući tjedan u vinorodnom Primoštenu – organizatori iz Zadružnoga saveza Dalmacije potrudili su se, po dobroj staroj navadi, napraviti pregled "vinskih prilika i neprilika" u većini dalmatinskih vinogorja, od otočnih do onih u vlajlandu, te su nakon analize "ubranih" podataka zaključili da je ovogodišnji urod grožđa u Dalmaciji 30 do 40 posto slabiji od prosjeka (što bi, pak, trebalo rezultirati i smanjenom količinom vina u konobama), ali su taj zaključak učinili "pitkijim" dodatkom kako je kvaliteta "vinske sirovine" bila iznimno dobra; zapravo vrhunska, pa će dati i vrhunsko vino.
Za minulu berbu je, inače, bilo karakteristično da je počela veoma rano (na Braču se bijele sorte bralo već u prvim danima kolovoza); da je rodnost bila znatno bolja u polju nego "u stranama"; da je dosta toga pobrao i rani mraz; da je "divljih" prekupaca bilo preko svake mire i načina i da su u vinogradima štetu zamjetniju nego inače nanosile divlje svinje i – osobito u Imotskome – puhovi. Eto, tko nije znao, sad zna da puh pije vino. A "najvoli" kujundžušu.
Naravno, na Sabatini će se vino događati na još milijun načina, uključujući i onaj najizravniji – pit će ga se i slaviti čak i kao lijek, jer i o tome postoje validni znanstveni dokazi.
Hoću reći, program je izuzetno opsežan – seže od informacija o tzv. vinskoj omotnici europskih fondova, preko spoznaja o klonovima dalmatinskih vinskih sorata, do ocjenjivanja mladih vina, odnosno studijskog obilaska onih glasovitih primoštenskih vinograda na Bucavcu, izraslih iz bijele kamene čipke – i sudionici će ga, posve sigurno, popiti nadušak.
I tako stvoriti nove i uzbudljive dalmatinske vinske priče.
