Strašan je bio ratni pijetao koji je svojim kukurijekom navješćivao buđenje dana, nakon što je podarivši im šaku crnih maslina da umire Hada, ispratio duše umrlih u podzemni svijet. I baš tamo, u tom svijetu tmine i sjena prepričava se čudna priča.
Naime, davno, davno prije nego li je Geja, Majka Zemlja u tajnosti rodila Zeusa, slavnim je otokom Kretom vladao silni Velhanos, stari bog mora i kopna. I dok je kročio svojim otočkim vinogradima i maslinicima, pratilo ga je mnoštvo peradi, predvođene onim moćnim pijetlom.
Kokoši, patke, guske i bisernice, plamenci i paunovi, skupljeni sa sve četri strane svijeta, dizali su veliku graju navješćujući smrtnicima i besmrtnicima da se Velhanos probudio i da će nakon obilnog doručka zasjesti na svoje prijestolje od zlatnog perja i početi opet, kao i svakog dana, krojiti sudbinu svog svijeta.
Pa kad bi se bog najeo uglavnom jela od peradi uz pliticu maslina, kako je na Kreti i kasnije u Grčkoj bio običaj koji je preživio sve do danas, zasjeo bi u prijestolnu dvoranu, a podanici su padajući ničice pred svojim gospodarom, tražili od njega svakojake savjete i presude po kojima se tog dana imao ravnati njihov život.
A Velhanos je strpljivo slušao i dok je ispitanik govorio o nekom događaju ili više njih, kad bi mu se učinilo da je u pogledu neke stvari u pravu u jednu žaru ubacio bi zelenu maslinu, a ako je mislio da je u krivu crnu.
I na kraju bi usporedio broj maslina i ukoliko je zbroj zelenih maslina premašivao onaj crnih ispunio bi svaku razumnu želju svog podanika.
Potom bi onako strog i pravedan, na isti način sudio o svim stvarima, izricao presude, koje su se možda ponekad bile prestroge, ali nikad nepravedne.
Dogodi se tako da se jednog jutra, neki čovjek prostre pred vladarevim prijestoljem, jaučući i ridajući, sav prestravljen.
– Što si to učinio jadni pobro, upita ga Velhanos.
– Veliki božanski gospodaru, eto jutros sam u štalici zaklao telca, a da nisam ni pogledao jeli izašao sunčani Titan Hiperion, niti sam osluhnuo jeli se već oglasio tvoj pijetao. Bojim se da će me nebeski vladar spržiti, jer telci su njegovi štićenice i ne dopušta da ih se dira prije nego li se on sam ne odobri njihovo žrtvovanje.
Budući se radilo o teškom grijehu, Velhanos se zamisli, a onda nakon premišljanja zapita nevoljnika:
– Jesi li li barem ocu Suncu prinio žrtvu?
- Jesam svemogući gospodaru, šaku maslina kako i priliči. Ali nije pomoglo, umirem od straha da će me strašno kazniti.
Pa opet stane naricati i ridati. Sada se i Velhanos uznemiri svjestan da može malo učiniti jer je Sunce bilo izvan njegovih ovlasti i odluči se obratiti samom Hiperionu.
- Sunčani Titane, učini mi uslugu i poštedi ovog jadu.
Nije izgovorio ni pola rečenice, kad odjednom silno bljesnu s neba, a Sunce odgovori svojim plamenim jezicima: „Ne petljaj se u stvari o kojima ne možeš suditi, a ovog nesretnika prepusti meni.“
Razljuti se na tu bezobraštinu silni Velhanos. Hitnu munju koja se zabije u zaklanog telca i ispeče ga u taj čas. „Kad nisi za dogovor, onda okušaj moju snagu onako kako ću ja kušati tvog telca!“ I naredi da pečenje odmah iznesu za njegov stol.
Ali ni Hiperion nije ostao dužan. Plamenim je jezicima nasrnuo na Velhanosovu pratnju koju je Titan spržio na žaru i pepelu, tako da je bilo pečenja i maslina za tisuće gladnih.
Pa se uto oba boga odobrovolje i kao da se ništa nije dogodilo pomirljivo sjednu za stol uživajući u biserkama, kokicama, guskama, patkama, roladama od kokošjih prsiju punjenim maslinama, što je jedan od omiljenih grčkih recepata, i junici onog jadnog pobre koji bi, budući su gospodari svijeta zaboravili na njega, čak uspio dohvatiti koji zalogaj da mu glavu kljunom ne probuši Velhanosov strašni pijetao koji je jedini preživio sudbinu svoje pernate družine i odmah mu uz šaku maslina prenese dušu u podzemni svijet.
Tek tako da se i tamo zna kako se na Kreti poštuje volja bogova.
StoryEditorOCM
GASTRO PRIČEMasline i perad iz pepela: Veljko Barbieri donosi legendu o silnom Velhanosu s moćne Krete
31. siječnja 2018. - 09:07