Samo desetak minuta vožnje od grada Korčule nalazi se mjesto Žrnovo koje se rasprostrlo po brežuljcima iznad samoga grada. I dok je u gradu ovih dana dominirala sparina i južina te je bilo gotovo nemoguće normalno razmišljati, u Žrnovu potpuno drugačija mikroklima – lagani povjetarac, zelenilo po malim poljima i krošnje drveća oko vas. Kao da ste na nekom drugom mjestu, čista suprotnost gradu. I upravo se tu smjestilo seosko domaćinstvo Eko Škoj.
Već samo ime domaćinstva sugerira da se radi o posebnom mjestu, i doista je tako: uz nekadašnji glavni trg nalazi se starinska kamena kuća, oko koje se nalaze mali vrtovi prepuni raznog povrća, začinskog bilja i drugih delicija iz prirode, donosi Dobra hrana.
Mali škoj s blagom
Naši domaćini Diana i Jelena Marović, majka i kći, započinju priču o tome kako su nastali prije trinaest godina. Iako je Diana podrijetlom iz Vele Luke, većinu je života provela u Zagrebu vodeći sa suprugom privatnu liječničku ordinaciju.
No, svakodnevni problemi i stres, a - priznat će - i razni nalazi pacijenata činili su joj život sve nepodnošljivijim. Sretna je bila jedino kada bi došla otok, nerijetko pomažući u berbi maslina koje su u obitelji generacijama.
- I onda smo jednog dana prelomili, preselili se i započeli novi život – onaj drugačiji, otočni. Kako smo imali podosta maslina (danas oko 650), krenuli smo s proizvodnjom maslinova ulja. Iskreno, nismo ništa znali o uzgoju i preradi, ali smo bili uporni i promijenili dotadašnji način uzgoja u isključivo ekološki, počeli smo brati masline ranije, pazili kako ih meljemo i nakon nekoliko godina došle su i prve potvrde uspjeha – medalje za kvalitetu, a potom su stigli ekološki certifikati i tako je sve krenulo putem kojim, osjećali smo to, ne možemo i ne želimo natrag u stari način života."
Napravili su kušaonicu i polako su počeli dolaziti turisti, i tu je došlo do još jednog preokreta. Svi su, naime, počeli tražiti još nešto dok kušaju ulja – malo inćuna, pa možda malo sira, i tako su nastale njihove prve plate.
Kći Jelena pridružila se mami i počela se aktivno brinuti o maslinama i baviti se maslinarstvom, a mama Diana dala se u hortikulturu i uzgoj povrća, počela raditi razne marmelade, konzervirati masline i, što je najvažnije, odlučila u svojoj kuhinji spremati starinska siromaška jela po tradicionalnim receptima koje je skupila od nona iz okolice. I tako se prvotna ideja o maslinarstvu razvila u neočekivanom smjeru: ponudu autohtone hrane od ekoloških proizvoda.
Novi život
Danas uzgajaju oko 40 vrsta povrća i voća, a što nemaju dobavljaju iz okolice. Susjeda drži koze i radi odličan sir i mlijeko bez onog teškog mirisa, to im je dodatno i izvor kozletine i škopčevine (koja je posebno popularna na otoku), nekolicina lokalnih ribara dobavlja im ribu, pa što ulove, a ostalo rade sami. Filozofija je da se sve mora iskoristiti u potpunosti, pa ako neka tikvica nije lijepog izgleda, neće završiti u otpadu nego će se ubaciti za temeljac.
- Stabljike raštike su pretvrde i pregorke za jelo, ali njih dajemo drugoj susjedi za kokoši, od koje onda uzimamo jaja", objašnjava Diana taj organski perpetuum mobile. I tu, naravno, priči nije kraj, ne koriste vodu iz vodovoda nego isključivo kišnicu koja se skuplja u velikoj starinskoj gustirni ispod dijela trga i kuće, piše Dobra hrana.
Gustirnu su davno sagradili Žrnovci između stijena koje održavaju konstantnu temperaturu vode i ljeti i zimi te se filtrira kroz prirodne filtere – tako da je kišnica podatna i za konzumaciju i kuhanje, što također pridonosi okusu hrane.
Posebni po svemu, i kruh peku drugačije – u tavici na plinskom štednjaku, što je tehnika poznata iskusnijim pomorcima i jedriličarima, opet od biološkog brašna i sjemenki.
U poplavi klasičnih "ljetnih restoranskih jela", raznih kvazi eko proizvoda ili onih iz uvoza, namirnice i način kako ih kuhaju Diana i Jelena zasigurno su jedinstveno otkriće miljama uokolo Žrnova jer su mirisi i okusi unutar njihova ekološkog otoka doista posebni.
