Nema mira za Bračane, prvo su borovinu pokrile grude nalik snježnima, pune borovih prelaca, onda je istočni dio otoka od Nerežišća pa do istoka napala gusjenica hrastovog četnjaka, da bi onda odjednom na livade i vrtle poviše Selaca stigla najezda skakavaca.
Ima ih na desetine tisuća, plaze po livadama, poljima, žderu sve pred sobom, travu, djetelinu, cate, fažolete, masline, lozu, krumpire, kapule. Iza sebe ostavljaju pustoš, štetu i stočarima i poljoprivrednicima, koji viču da ih je spopala nesrića biblijskih razmjera.
Traže zaštitu, pomoć. A za sve to vojska skakavaca ne haje, ponašaju se u skladu s izrekom u maloj boci špirit stoji. Nema ih se što vidjet, neugledni su, mali, smeđesive boje, lete na sve strane. A gladni ko tigrovi.
Nabubani lipom spizom
Dobro nabubani lipom spizom otočnih težaka, punih trbuščića i sami su postali hrana, na sve strane u sačekuši ih čekaju maške, psi iz selačkog kraja. Govore nam ljudi i da su brački galebovi zbog njih promijenili smjer kretanja, pa se s ribe bacili na poljoprivredu.
Vjekoslava Boškovića, 81-godišnjeg selačkog umirovljenika, poznatog po Braču pod nadimkom Avliž, iz hobija poljoprivrednika, znoj probije dočim mu spomenemo skakavce.
Najradije bi ih sve pridavio koliko su mu živce digli, jer su mu satrali ne samo nasade povrća, nego i 30 posto vinograda. Jedva je dočekao ispričati nam priču o ovoljetnoj selačkoj elementarnoj pošasti, nadajući se da će netko konačno shvatiti da im treba pomoć.
- I neka ste došli i sve ću van reć, jer to nije elementarna nepogoda nego katastrofa. Napali su, koliko znam, tri općine: Bol, Selca i Pučišća. Šire se i prema Nerežišćima. I imam prigovor na općine i županiju jer se ponašaju skroz indiferentno. Onda sam odluči uzet stvar u svoje ruke, uša san u borbu s tim beštijama kako bi zaštitija ovo šta mi je ostalo. Bilo je njih i prije, tu su već četiri godine, udomaćili su se kod nas, ali nikada ka ove. Mali su, smeđi, Talijani ih zovu kanaleto. Bezbroj ih je. Kad bi imali povećalo vidili bi kako mu čeljusti radu, to je drobilica – veli.
Ima ljudi na području Selaca kojima je poljoprivreda jedan od načina egzistencije. Ima i onih koji se njom bave za gušt. Ali opet, kako god bilo da bilo trudi su trudi, a kada ih ovako neko izgrize, onda, govori nam, gubi radni moral.
- Gubin moral jer su me deboto ugrozili sto posto. Reću vam njihov ciklus, izlegu se iz jaja, iz zemlje izlaze u rojevima, sitni su toliko da su barem pet puta manji od buhe. Izađu vani i prema svojoj veličini toliko i uništavaju. I šta mu je veća potražnja za hranom, više napada. Jede redom sve, najpri probira mekše, bolje, a kasnije ide i na oslobad i divlji kamumil, te su mu biljke zadnje na meniju. Kad nema šta jest, kad je sve suho, napada njih. Pa drobi onim čeljustima, meči. Najviše voli divlju ditelinu u maju, a onda se kasnije prilagođava, blitvu, ciklu, sve šta čovik doma želi imat, sve satare. I voli sunce, ide na najjaču vrućinu, biži od hlada – priča Avliž.
Opa, neće samo blitvu, sad bi i lozu
Pa je nasade pokrivao mrežama. Nije išlo u dobrom pravcu. Konstatirao je da su mu pojeli divlju blitvu krmeću, ciklu, domaću blitvu, fažolete, tikve, krumpire, kapulu kojoj su napali i jezgru u zemlji.
Pa su se uzjogunili i namirisali vinograd, 30 posto lišća su mu uništili, napali grozdove u formaciji. E ka ludi su, ne znaju di im je lipo slatko. Avliž je onda počeo tragati za lijekom, načinom obrane. Našao je prašak koji se rastopi u vodi, stavi u prskalicu i prska.
- Ne gađan direktno po verduri, nego okolo, po gomili, da ga odbije. I koji god je doša k temu je krepa, to se lopatom moglo kupit. Pitajte i druge poljoprivrednike, ista stvar, ista muka. Najgore zlo su napravili stočarstvu, jer do 60 posto zeleni na ove tri općine su te beštije pojele, oduzele hranu ovci. Jer di oni dođu ostane samo gola zemlja. Vidit ćete dogodine, te će tri općine sve više stradavat. I zato ću ja iduće godine, ako neće niko ništa pokrenit, otić sam u osiguravajuće društvo i osigurat se protiv nepogoda. Jer niko ne vodi računa, a neko bi triba reagirat - kaže.
Nije jedini koji nam govori o pošasti. Najpoznatiji brački gljivar i veliki poznavatelj prirode Marijo Carević iz Selaca, govori nam da su mu pojeli kapule, pomidore, cate, paprike, čak i lišće mladih maslina. Kad su još mali, kaže, drže se u grupama, još se toliko ni ne primjećuju. No kada im se približiš nogom onda se razlete na sve strane, zacrni se tlo.
Carević nam ih je i slikao, uhvatio je mjesto zločina, pokazavši i izgriženi list masline koji ostaje nakon njihove gozbe. Priču nam prisnažuje i Petar Bezmalinović, pročelnik Općine Selca, koji kaže da to nisu beštije od buška, nego od ravnice. A budući da je suša sve jača, s godinama sve više dolaze do izražaja.
- Posvuda ih je bilo na livadi, pašnjaku, ja imam ovce i kada bi išle priko livade to je iskakalo ko geleri. I meni su napali povrće. E sada, triba malo i porazmislit. Ako i dogodine bude ovakva pošast, a mogli bi počet neke ricete radit s njima. Kada ih onako pasi i maške hrustaju, mora bit nešto dobro u njima. Ako je tako, a šta ih ne bi stavili evo, recimo, na tingul – šali se pročelnik Petar, a možda se i ne šali, brž bi Bračani mogli na ovome što i zaraditi, to je ionako trend u svijetu.
A što je točno napalo Bračane pojasnio nam je Niko Kasalo, student diplomskog studija eksperimentalne biologije na Biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, koji svoja istraživanja provodi u Laboratoriju za evoluciju. Specijaliziran je upravo za skakavce i zrikavce.
Na temelju Carićeve fotografije utvrdio je da je istokom Brača prohujao skakavac Calliptamus italicus, kod nas poznat kao ‘talijanski skakavac’ ili “skakavac Talijan’.
No to ne znači, veli, da nas je napao iz Italije. Radi se o vrlo široko rasprostranjenoj vrsti, prisutnoj u velikom dijelu Europe, na sjeveru Afrike i diljem Azije. Iako ova vrsta preferira relativno suha staništa, vrlo je prilagodljiva pa se može uočiti gotovo svugdje.
Ljudi se spominju da ovog skakavca na Braču viđaju posljednje četiri godine, ali on je tamo vrlo dugo prisutan, samo ga je teško prepoznati jer je vrsta iznimno varijabilna i dolazi u raznim bojama. Uobičajeni je dio hrvatske faune, poznat je po povremenim lokaliziranim najezdama koje uzrokuju velike štete jer se mogu hraniti žitaricama, mahunarkama, kupusnjačama, raznim voćkama i ostalim komercijalno važnim biljkama - kaže.
Što toplije, njemu milije
Rezultati pokazuju da se s povećanjem temperature skraćuje vrijeme koje je potrebno da se iz jaja razvije odrasla jedinka. Kad se temperatura podigne s 26 na 35 Celzijevih stupnjeva, razvoj se ubrza više nego dvostruko.
Na višim temperaturama ženke polažu značajno više jaja. Nema sumnje da više temperature povoljno utječu na razvoj ove vrste, pojašnjava.
- S obzirom na klimatske promjene koje se sve više ubrzavaju, možemo pretpostaviti da će u budućnosti ovih skakavaca biti više nego ranije. To ipak ne znači da će se najezde pojavljivati svake godine. Taj fenomen uzrokovan je hormonalnim promjenama u jedinkama i još uvijek nije do kraja objašnjen pa stoga nije ni potpuno predvidiv. Trenutno ne postoji učinkovit način kontroliranja najezda. Često se koriste pesticidi, ali njihova upotreba šteti cijelom ekosustavu pa je bitno odvagnuti štetu i korist. Postoji mogućnost da će se u budućnosti najezde sprječavati prije nego što nastanu, možda supresijom hormona – pojasnio nam je mladi stručnjak.