I dok život Europe u svim njezinim zemljama dobrim dijelom počiva na zadrugama, a svaki je peti Europljanin član zadruge, u Lijepoj našoj je situacija u vezi s tim ružna i posve drukčija. U Hrvatskoj zadrugarstvo nosi breme predrasude, relikta socijalizma, nekorisnog onemoćalog dinosaura iz neke davne priče. A to jednostavno nije istina, problem je samo u plitkoj pameti, kratkom sjećanju i velikom neznanju.
Europa voli i njeguje zadruge jer one vežu ljude uz prostor u kojem žive, omogućavaju im da taj prostor oplemenjuju, njeguju i u njemu, udruženi u zadruge, žive bolje i uspješno posluju.
O tome govori Lordan Ljubenkov, predsjednik Zadružnog saveza Dalmacije, koji je u Splitu utemeljen davne 1907. godine.
– U Europi je u zadruge učlanjeno 140 milijuna ljudi. Oko 180 tisuća zadruga zapošljava pet milijuna ljudi. U Italiji je 22 milijuna ljudi u zadrugama. U Hrvatskoj imamo oko 1300 zadruga, s 21.000 članova i 2750 zaposlenih. Kad se te brojke usporede, vidi se da kod nas nešto ne štima u pristupu zadrugama. A zadrugarstvo je spas za mnoge obitelji u ruralnim sredinama koji je nadomak ruke, ali ga ljudi ne vide, ne uzimaju. Kao neki neprihvaćeni blagoslov.
Danas smo u Hrvatskoj slijepi na činjenicu da je zadrugarstvo snažan gospodarski pokret u gotovo svim društveno-političkim sustavima svijeta. U Norveškoj je svaki drugi poslovno sposoban čovjek član zadruge, a tu državu mnoge financijske analize proglašavaju gospodarski najstabilnijom zemljom na svijetu.
Zašto Hrvatska ne voli zadruge, ne prepoznaje ih kao svoj put?
– Postoje jasno definirani uzroci. Prvo: agresija u Domovinskom ratu, koja je onemogućila normalno poslovanje i devastirala dosta zadružne imovine. Zatim je nakon rata došlo razdoblje upotrebe zadružnih domova u razne druge svrhe umjesto u pokretanje zadruga. Tu je i etiketiranje zadruge kao simbola iz razdoblja komunizma. Političari se još plaše reakcije naroda ako bi zadruge ponudili kao rješenje, jer im je to rizik i uvjereni su da je taj odjek komunizma glasniji od činjenice da su one već 150 godina nositeljice života u našim malim mjestima. Zadružni pokret stariji je od svih politika koje se uz njega vezuju.
Treći je razlog interes uvoznika i trgovaca. Zemlje razvijenih ekonomija, kao što su članice EU-a ili Amerika, a u zadnje vrijeme i one u Africi, imaju razne modele olakšica u svrhu poticanja na udruživanje i organiziranje proizvodnje kroz zadruge. Kod nas to ne prolazi.
Jeste li pokušali nešto takvo inicirati?
– Dosta puta smo došli nadležnim institucijama s prijedlozima propisa koji su nudili poboljšanje ili rješenje lošeg stanja u zadrugarstvu, ali bi, kad su prijedlozi trebali ući u konačan nacrt nekog propisa, bili odbijeni uz objašnjenje da još nije vrijeme za to. Naime, sve veće tvrtke znaju da u svijetu zadruge sudjeluju u svim važnim segmentima pružanja usluga i proizvodnje, posebno poljoprivredne.
Zašto bi dijelili kolač s nekim ako im to ne treba? Kada njihovo protivljenje bilo kakvim mjerama poticanja na organiziranje i udruživanje pojedinaca spojite sa strahom političara da će izgubiti izbore, tada dobijete u Hrvatskoj apsurdnu blokadu djelovanja zadruga. Nakon 25 godina nezainteresiranosti za ovaj izvanredan model rada imamo generaciju koja ne zna što su ustvari zadruge, ali je uvjerena kako ispravno zna da je to nešto zastarjelo i ostatak onog sustava.
Europske države posebno potiču zadrugarstvo. Koji su njihovi razlozi za to?
– Španjolska ima posebne manje porezne stope za zadruge, Njemačka poseban tretman u raznim segmentima proizvodnje i ulaganja, Italija je ustavom zaštitila zadruge i one čine temelj poljoprivredne proizvodnje. U pravilu zadruga osigurava dugoročno i sigurno poslovanje obiteljima koji su u njoj članovi.
Zadružna imovina uvijek ostaje na području na kojem se nalazi. Ne ide u ruke pojedinaca. Svi u zadruzi imaju jedan glas i zadruga teži tome da unutra uđu svi koji žele poslovati u zajedništvu. Zadruge osiguravaju transparentno poslovanje. Svi koju uđu u zadrugu, ušli su u jedan proces koji je razvidan, koji je u poreznom sustavu, tako da država ima velik interes poticati zadruge.
Kada imate sustav koji ujedinjuje 200 obitelji, naravno da nema pomisli kako bi iskrivljavali sliku svojeg poslovanja ili ne zadovoljili neke propisane uvjete. Zato je u poslovanju zadruga transparentnost neizostavna. Usprkos svemu tome, u Hrvatskoj su danas d.o.o. i d.d. u povoljnijem položaju od zadruga.
Kako ponovno pokrenuti zadrugarstvo u Hrvatskoj?
– Država treba usmjeriti ljude da se udružuju u zadruge osiguravajući im olakšice u poslovanju, kao i posebna sredstva koja će zadruge dobiti za takav poseban općekoristan način rada. To su porezni tretman na način da se za PDV jasno definira da ga nema u procesu proizvodnje, manji porez na dohodak ostvaren preko zadruge, sredstva iz fondova namijenjena zadrugama, jasnoća u specifičnom računovodstvu odnosa zadruge i člana. Treba samo primijeniti neke uobičajene modele koji godinama postoje u zemljama EU-u, ne treba otkrivati toplu vodu.
Uzmimo jedini primjer kad je Hrvatska dala priliku zadrugama. Nastupio je veliki problem s ribarima, posebno s dotrajalim brodovima. Ponuđen je model zadruga da se ribari organiziraju. Osigurane su mjere potpora koje su trajale nekoliko godina. Rezultat je da su sada ribarske zadruge najjače po prihodima u zadrugarstvu. Samo malena podrška, otvaranje svijesti i imamo jasne pokazatelje potencijala zadruga.
Nadam se da ćemo uvjeriti zakonodavce i izvršnu vlast da zadrugama daju priliku za poslovanje te da ih ne samo izjednače s tvrtkama, nego i da im daju vjetar u leđa. Tada nećemo slušati o gašenju života u malim mjestima i odlascima mladih, jer zadruga je rješenje za "bijelu kugu". Imamo lijek, budimo mudri, uzmimo ga.
Posebno ističete demografsko značenje zadruga. Zašto je selu, malom mistu, zadruga dobra i potrebna?
– Zadruga ima teritorijalno značenje jer teži primanju novih članova, novih obitelji. U zadruzi imovina uvijek ostaje na području neke općine na dobrobit svih, dakle, ne pripada pojedincima, a ujedno profit ostaje u zajednici. Zato je zadružna vinarija ili uljara, mljekara ili zadružni dom izvor blagoslova za dostojan život svih na tom području. Imamo puno primjera gdje je zadruga izgradila ceste, vodi dućane, benzinske crpke i slično, na što se neće odvažiti velika tvrtka koju vodi isključivo profit.
Zadrugu vodi dobrobit ljudi koji žive na nekom području. Profit je u zadruzi nešto što je potrebno, ali ne i konačan cilj. K tome, zadruga nije na prodaju. Zadruga želi što više obitelji uključenih u nju jer time ima više sirovine, proizvoda, više pregovaračke snage, više pružatelja usluga. U jednom d.o.o.-u vlasnici poslovnih udjela imaju težnju ne primati nove članove jer time gube pravo na udio u dobiti na kraju godine.
OPG-ovi i zadruge? Hrvatska danas uopće ne spominje zadruge, ali svima su puna usta OPG-ova...
– Mislim da je pogrešno temeljiti strategiju razvoja poljoprivrede isključivo na OPG-ovima. Često se čuje kako imamo primjere razvijenih OPG-ova i da će ih s EU fondovima biti još više. Međutim, od ukupnog broja naših OPG-ova, nažalost, samo mali postotak je doista poslovno razvijen i funkcionira samostalno. Veći dio OPG-ova ili ne posluje rentabilno ili nešto pripomogne kućni budžet, dok obitelj ustvari živi od plaća članova obitelji koji rade kod nekih drugih poslodavaca. Ali svi oni su potencijal koji treba iskoristiti, a to se može samo ako se udruže.
Sadašnja ulaganja sredstava kroz EU fondove sigurno su dobrodošla i povoljna, ali pitanje je koliko tih tisuća i tisuća pojedinačnih priča može doista uspješno poslovati. Sve i da uspiju, neće poslovati toliko dobro koliko bi to mogli organizirani kroz zadruge, smanjujući svoje troškove proizvodnje.
Manje je potrebno troškova jer se kupuje manje strojeva, a postiže se veći učinak, jeftinije se nabavlja repromaterijal, radi se na zajedničkom brendu, prijevoz je znatno jeftiniji, a osmišljeni pregovori uprave daju bolju cijenu sirovine i proizvoda. To otvara prostor za nova radna mjesta i za ulaganja u projekte od općeg interesa za mala ruralna mjesta.
Radi se na novom Zakonu o zadrugama...
– Postupak vodi Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo. Nailazimo na razumijevanje i volju, pa imam nadu da ćemo kroz taj propis prije svega poboljšati platformu za motivaciju OPG-ova na udruživanje u zadruge, a to znači bolje uvjete poslovanja zadrugama. Dakle, uz ovaj novi zakon i ipak nešto manje protivljenja zadrugama vidimo mogućnost da se obiteljima u ruralnim sredinama Hrvatske omoguće dostojni uvjeti života.
Zadruge rođene u Engleskoj
Zadruge su nastale u Engleskoj prije 170 godina, 1848., kad su se ujedinili otpušteni radnici tvornice tekstila u Rochdaleu, u okrugu Manchestera, te su pokrenuli svoj posao, i to uspješno. Prvi naziv "zadruga" u Dalmaciji nalazimo u Korčuli 1864., a u kontinentalom dijelu Hrvatske u Pitomači 1862. godine.