Na čitavom Hvaru posljednjih dana komentira se kako su mnogi otoci do sada već dobili oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla svojih maslinovih ulja, a Otok sunca nije.
U tom kontekstu spominju se maslinova ulja s Cresa, Krka, Korčule, Šolte i najnovije Brača, dok se Hvarani za sada tek diče višemilenijskom proizvodnjom ulja što se na njhovom otoku kroz dugu povijest koristi kao hrana, lijek i svjetlost.
Danas se na tom otočnom području, između ostalog i velikom zaslugom poljoprivrednog savjetnika mr. sc. Stanislava Štambuka, doista primjerno obrađuje više od 250 tisuća stabala maslina, težaci su dobro napredovali u smislu pravilnog provođenja agrotehničkih mjera, branja i prerade plodova te skladištenja ulja, tu je i nekoliko suvremenih uljara, pa se najčešće proizvode upravo ekstra djevičanska maslinova ulja.
Zar o tome u dovoljnoj mjeri ne svjedoče brojna priznanja hvarskih maslinara i uljara osvojena u zemlji, i inozemstvu (SAD, Japan...), iznenađujuće je da otok na niti 300 četvornih kilometara ima čak šest zaštićenih vrijednosti na Popisima materijalne i nematerijalne baštine UNESCO-oa (Faroska hora, čipka od agave, procesija ‘Za Križen’, klapska pjesma, mediteranska prehrana, pa i umijeće suhozidne izgradnje), a niti jednu oznaku izvornosti ili zemljopisnog podrijetla među 33 hrvatska pojoprivredna i prehrambena proizvoda registrirana pri Europskoj uniji.
Odlučili smo provjeriti u čemu je problem, naročito zbog toga što su te oznake s jedne strane valorizacija dosadašnjih postignuća, a s druge poticaj da se na škoju još odlučnije ide putom napretka i bolje kvalitete.
- Na Hvaru se već dugo govori o pokretanju tog postupka, međutim, inicijativa je nešto ozbiljnije konkretizirana krajem 2019. godine s predstavnicima Udruge maslinara 'Sv. Špirijun' u Milni. Od tada nekoliko entuzijasta kontinuirano radi na prikupljanju potrebne argumentacije, kao što su povijesni dokazi, podatci o sortama, geoklimatskim prilikama, tradiciji, preradi, korištenju imena i etikete, zatim računi, otpremnice, medijski napisi..., a kada sve to bude dovršeno mogli bismo ići barem na oznaku zemljopisnog podrijetla, jer ionako su razlike među oznakama male, a koristi gotovo iste - kazao je prof. dr. sc. Ivica Ljubenkov, stručnjak koji je i Bračanima pomogao u kandidaturi za oznaku izvornosti.
Tradicija još od starih Grka
Jedan od problema je, kako doznajemo, i to što na Hvaru koji slovi za naš najsunčaniji otok (op. a. više od 2.700 sunčanih sati na razini godine) ne postoji niti jedna poznatija autohtona sorta maslina, kao što su primjerice Šoltani imali levantinku, Korčulani lastovku...
A kandidaturu za oznaku izvornosti nekako je najlakše 'upakirati u celofan' tih izvornih sorti, logika Europske unije baš i nije uvijek sukladna razmišljanju naših ljudi...
Također, moramo reći da je, unatoč deklarativnoj želji, put do stjecanja oznake dug i tegoban, jednim dijelom i zbog slabe uključenosti dijela maslinara i članova udruge.
- Mi smo zaista ponosni što na gornjem dijelu škoja imamo dokaze o uzgoju maslina i proizvodnji maslinovog ulja još iz doba starih Grka. Tu činjenicu potvrđuje stablo masline s lokaliteta Kuharača kod Zastražišća. Prastara maslina uistinu je prirodna rijetkost i svojevrstan spomenik kulture. Dokazi o preradi maslina postoje i na lokalitetu Kupinovik kod Staroga Grada - Farosa, pored stare rimske ville rusticae. Na tom mjestu se nalaze važni artefakti poput dvaju tijesaka za masline, mlina s mlinskim kamenom, nekoliko bazena za taloženje, više kamenica za čuvanje ulja... Brojni ostatci arhitekture svjedoče o višestrukim pregradnjama, što znači da je vila funkcionirala kroz duže razdoblje od 1. do 4. stoljeća - veli mlada, ali višestruko nagrađivana maslinarka Eva Marija Čurin iz Gdinja.
Ona je ujedno tajnica udruge, koja broji više od 150 članova, i aktivno uključena u postupak dobivanja oznake. S te razine se, kako dodaje, svake godine organizira i manifestacija "Dani maslinovog ulja otoka Hvara" u Jelsi, upravo s ciljem da se maslinare potakne na međusobno druženje, zdravi natjecateljski duh, edukaciju, a prije svega na povećanje kvalitete maslinova ulja.
Dakle, cilj je da se pridonese razvoju maslinarstva otoka Hvara, da ono dobije na važnosti kako na lokalnoj, tako i međunarodnoj razini.
Međutim, udruga to neće ostvariti bez svojih članova, pa je manifestacija i pokrenuta da bi se te vrijedne maslinare na odgovarajući način educiralo o dobrobitima koje donosi oznaka te da ih se potakne na veći angažman u prikupljanju materijala koji su potrebni za njeno dobivanje.
- Ako pak rekapituliramo sve što su nam pripovijedali profesor Ljubenkov i naša Eva Marija poručio bih članstvu da, uz objektivne koristi koje bismo imali od oznaka, one ujedno štite i samog potrošača, kao krajnjeg korisnika maslinova ulja. Oznake sasvim sigurno donose zaštitu od neovlaštenog korištenja i narušavanja ugleda ulja koje bi se po unaprijed utvrđenim pravilima proizvodilo na Hvaru. Na taj način potrošač bi imao garanciju da se radi o ulju kojem je priznata i zaštićena posebnost područja s kojeg potječe, a mi svjesni kvalitete koju imamo možemo jedino konstatirati da će nam ta oznaka biti tek prvi korak u daljnjoj promociji Hvarskog maslinovog ulja, ali i otoka na kojem živimo i proizvodimo - zaključio je Đorđan Gurdulić, predsjednik Udruge maslinara "Sv. Špirijun" s Hvara.
