vino, pivo, borovička i - uljeUpoznajte vesele Slovake koji u berbi maslina i moru guštaju više nego brojni Dalmatinci: Cijena našeg dolaska nije previsoka, pečeni odojak ili janje...

Malo je reći da je u masliniku Edija Tokića – poznatog arhivara 'Tankerske plovidbe', ali i zaljubljenika u mali nogomet i osnivača poznatog turnira 'Naša dica' u Kožinu – ovih dana prava fešta, jer to podrazumijeva da se samo sjedi, jede, pije...

A ovo je više od fešte, pravi maslinarsko-turističko-zabavni događaj u kojemu se sasvim ozbiljno beru masline, ali i fešta, zabavlja i gušta.

Kako i ne bi kad već deset godina kod Edija dolaze njegovi prijatelji Slovaci, koji do Kožina i natrag prevale gotovo dvije tisuće kilometara ne bi li – brali masline! Da, dobro ste pročitali, gosti iz Slovačke, zapravo već domaćini u Kožinu, svake jeseni sjednu u automobile pa pravac u Edijev maslinik. I nema im, kažu, većega gušta od toga.

Miloš Hvizd, Jozef Lauček, Rastislav Menich, Jan Černan, Jaroslav Rechtorik, Eduard Vojt, Milan Blažej, Maroš Lamoš, Peter Mihak i Sona Hvizdova – prava slovačka maslinarska brigada u Kožinu. Beru masline kao da su se rodili među njima, a i hrvatski sasvim solidno govore, još samo što ne zapjevaju koju domaću...

Miloš Hvizd je najzaslužniji za to, jer on je prikupio ekipu iz Martina u Slovačkoj s kojom svake godine dolazi na branje maslina. Edi mu kaže koliki jer urod, pa se prema tome sastavi ekipa, pet, deset ili više ljudi. A sve je počelo još prije 12 godina, kad je prvi put doputovao kod Edija ljetovati u Kožino.

 

– Rekao mi je Edi tada: "Zašto ti ne bi došao i u drugo doba godine, a ne samo ljeti? Dođi brati masline u jesen." Nisam tada ni znao što je maslina, nisam je nikad ni vidio do tada. I došli smo, najprije nas četvero, za relaksaciju. Jako nam se svidjelo. Malo smo brali, pa razgovarali, pjevali, šalili se, pili, jeli. Pa smo dogodine došli nas osam, a sad se broj popeo na deset. Svi smo iz Martina pokraj Žiline i ovo je već deseta godina zaredom kako dolazimo na branje maslina – kaže Miloš Hvizd.

– Poberemo ove masline koje imam pokraj kuće, ma riješimo mi to za tri-četiri dana. Milošev sin bio je inače s nogometnim klubom iz Martina na turniru "Naša dica", koji tradicionalno organiziramo u Kožinu. Mi svake godine idemo igrati nogomet u Prešov, na turnir koji organizira Milošev prijatelj koji je u Nogometnom savezu Slovačke. S obzirom da je "Kožino" malo jača ekipa, ne igramo protiv njihova malog mista, pa su nas spojili s "Tatranom" iz Prešova koji je njihov najstariji prvoligaški klub.

- Mi idemo tamo na malonogometni turnir, oni dođu kod nas u devetom misecu na turnir, igramo se i družimo. S tim što kada njihovi veterani dolaze na turnir kod nas, oni plate smještaj i na taj način produljujemo turističku sezonu. Samo ove godine od igrača je bilo tisuću noćenja u Kožinu. Neki su od njih bili i po 45 puta u Hrvatskoj.

- Na branje maslina oni meni pak dolaze kao prijatelji. Imaju smještaj, hranu, a meni pomognu pobrati masline. Ali ne samo to. Svako jutro prije berbe i svako poslijepodne nakon što završimo posao – idu na kupanje u more. Temperatura im sasvim odgovara, čak i po kiši, ništa ne smeta – kazuje nam Edi.

Nakon jutarnjeg kupanja, marenda je do 9 i onda su do tri sata u maslinama, idu kući, opet u more i nakon toga večera.

 

– Eto, baš ćemo večeras imati pečenog odojka na ražnju. Jučer smo imali riblji meni, špagete na plodovima mora, gavune, ribu... A oni su nama napravili "bryndzové haluške". To je slovački specijalitet. Napravi se tisto a la naši njoki, ali su manji, isto se kuvaju. "Bryndza" je jedna vrsta ovčjeg sira koji se radi u Visokim Tatrama. Sir se umiješa i prelije poprženom slaninom na tavi. Pospe se na kraju vlascem, a još je bolje ako ima od kapulice nasjeckane zelene stabljike. Jako je ukusno, ma za prste polizati – uvjerava nas Edi.

– Što iza bolje ide, vino ili pivo? – pitamo slovačke goste.

– Borovička! – ne daju se smesti.

Ove im je godine prvi put s njima došla i jedna žena, to je Miloševa supruga Sona.

– Da nas može držati pod nadzorom – smiju se Slovaci u pauzi od branja maslina.

Lijep je dan, sunce se probija kroz maslinove grane. Ispod maslinika puca prekrasan pogled na Zadarski kanal. Plavetnilo mora i zeleni maslinici. Temperatura taman. Ni hladno ni vruće. Ko ovo more platit?

Kao u starim vremenima, Edi je u masliniku postavio stol s bijelom tavajom, a njegova supruga Sanja donijela je u sprtvi marendu – frigane gavune, zapečene masline, sir, kobasicu, čak je i kolač ispekla. Ne fali vina, rakije, suhih smokava, a Slovaci su se pobrinuli i za svoje pivo koje se pravi od posebnog slada i vrlo je pitko.

– Prvi sam put u Hrvatskoj bio još kao dijete s roditeljima na ljetovanju, a u Kožinu već šest-sedam puta. Ukupno sam bio 45 puta u Hrvatskoj. Zavolio sam i masline i maslinovo ulje. Kod nas se u Slovačkoj inače maslinovo ulje malo koristi, ali ja sam se naviknuo. Koristim ga i za salate i za sve druge namirnice – kaže Rastislav Menich.

 

– A kupanje prije i poslije berbe, nije vam hladno?

– Možda samo malo na početku. Ali jedna mala rakija zato pomogne – raspoložen je Jozef.

Miloš, pak, ima "svoje" masline koje svake godine bere kod Edija.

– Ma prepisao sam mu ih. On je glavni maslinar među njima. Sve zna – smije se Edi.

– Volimo brati masline. I zelenu i crnu, malu, veliku... Nama je to interesantno. Imamo i relaksaciju i komediju, zabavu, sve je tu. Svaki od nas može bez problema ubrati od 50 do 100 kilograma kad su rodne. S vremenom smo se dobro utrenirali. I naviknuli se na maslinovo ulje – objašnjava Miloš.

Jučer su bili u kožinskoj uljari i njih deset kupilo je 50 litara maslinova ulja koje će odnijeti sa sobom u Slovačku. A to je samo za pola sezone. Kad dođu ljeti, kupe još toliko – ističe Edi.

– Volim ga jesti na tostiranom kruhu. Kao bruskete – kaže Miloš.

– A ja ga pijem svako jutro natašte. Odlično je za kolesterol, tlak – dodaje Jozef.

Edi je svoje slovačke prijatelje vodio čak u bodule, do Preka, jer u Kožinu te godine nije bilo uroda, pa su išli kod Edijeva prijatelja u Preko, gdje su ubrali tisuću kilograma. Kao na maslinarskoj turneji.

 

– Ulaznica da negdje dođemo je pečeni odojak ili janje. Nas deset valjda to zaslužujemo – kaže Edi.

Pitamo Slovake kako im izgleda Hrvatska izvan turističke sezone.

– Sad je mirno, tiho, nema tolike gužve puno kao ljeti. I nije toliko vruće. Mi smo se danas kupali i opet ćemo večeras. Družimo se, uživamo. A pođemo s Edijem i na ribe. Netko doduše i malo zaspe, ali ništa za to – kaže Miloš, inače nadzorni inženjer.

Čitava je ekipa poslom vezana uz građevinarstvo i rade u vlastitoj tvrtki, pa za branje maslina u Kožinu bez problema dobiju nekoliko slobodnih dana.

– Ovih je dana više maslina nego lani. Plod je manji zbog suše, ali će biti dobro ulje. Uostalom, ne može biti loše kad se bere s ovakvim prijateljima – zaključuje Edi, pa krene s prijateljima Slovacima natrag u maslinik. Gotova je pauza, valja poći brati masline.

I širiti slovačko-hrvatsko "bratstvo i jedinstvo"!