"Maslina je neobrana. Nima koga da je bere. Prigiba se teška grana. Slomit će se od nevere“. Himna je to maslini i Dalmaciji, u kojoj su bez loze i masline ne može živjeti. Ali, maslina na Pelješcu nije neobrana.
U masliniku Branka Krističevića, umirovljenog pomorskog kapetana, koji je tridesetogodišnje navigavanje svjetskim morima zamijenio vinogradom i maslinama na padinama ponad mora u naselju Borje nadomak Orebića radni je vikend. Masline se beru. Bome su dobro i rodile, oblica, lastovka, levantinka, sve naše autohtone sorte u mladom masliniku okitile se zrelim plodovima, koji samo čekaju da ih se pobere pa u uljaru na mljevenje.
Puno ruku savija maslinove grane, neki su uzeli i grabljice, plodovi se kotrljaju po najlonu ispod stabala. Neki odmah beru u kantice.
Maslinaru Krističeviću pomaže brati tridesetak radnika. Nisu to obični radnici već studijska skupina koja promovira ekološku poljoprivredu i zeleno poduzetništvo. Ima ih iz čitave Europe, zapadne i istočne, Bugarske, Makedonije, Srbije, Rumunjske, Portugala i Hrvatske. Pravi primjer ruralnog turizma na terenu. Većina ovih "Olea“ turista kako nazivaju goste u maslinicima koji rade težački posao branja maslina nikada nije vidjelo maslinu uživo, samo su probali maslinovo ulje koje su kupili u kakvom trgovačkom centru.
Bojan Račev nikad nije brao masline, ali dobro mu ide. Spretno bere masline grabljicama kao da je odrastao u Dalmaciji, a ne u Bugarskoj.
- Ma brao sam vam ja čereš (višnje) s ocem i majkom. To je slično, mada je brati masline lakše. Višnje su mekanije pa s njima treba pažljivije - govori nam Bojan.
Na Pelješac je ove vrijedne berače maslina dovela udruga za održivi razvoj "Pozitiva" iz Samobora. Projekt menadžerica Romina Galović Piškulić kaže da je ovaj projekt čija je glavna tema "Zeleno poduzetništvo“ financiran iz Erasmus plus programa.
Upravo je branje maslina u masliniku Branka Krističevića primjer dobre prakse gdje se mogu steći praktična znanja iz ekološke poljoprivrede.
- Cilj nam je da mladi nauče kako brati masline od čega imaju koristi i oni sami ali i lokalna zajednica - kaže nam Romina.
Zeleno poduzetništvo budućnost je poljoprivrede. Zapravo, to je djelatnost koja se svjesno bavi pitanjem okoliša, kroz realizaciju poduzetničkih ideja koje imaju pozitivan utjecaj na okoliš, a istovremeno su financijski održive.
Prvi pokušaji definiranja zelenog poduzetništva nastaju 1990-ih godina u knjizi Gustava Berlea “The Green Entrepreneur”. Zeleno poduzetništvo ima potencijal razbiti postojeći ekonomski model koji se temelji na neodrživom iskorištavanju zemljinih resursa, kroz zamjenu postojećeg konvencionalnog načina proizvodnje novim ekološkim načinom stvarajući proizvode i usluge vrhunske kvalitete, a bez negativnog utjecaja na okoliš, pojašnjavaju iz udruge Pozitiva.
Proizvodnja budućnosti
- Poljoprivreda je danas iznimno važna. Nažalost, sve manje djece i mladih se aktivno uključuje u proizvodnju, pa tako kroz ovakve aktivnosti nastojimo raditi na obnavljanju poljoprivrede jer je proizvodnja hrane ipak budućnost - kazuje Romina, naglašavajući važnost uvođenja novih tehnologija u poljoprivredu poput robotike.
Na imanju udruge "Pozitiva" već neko vrijeme radi robot "FarmBot“, čija tehnologija pomaže u vrtlarenju; zasijavanju, zalijevanju, regulira temperaturu i razinu vlage u plastenicima. Cilj je naučiti djecu i mlade da programiraju tog robota i tako se okušaju u poljoprivredi.
"FarmBot" nije došao u Orebić brati masline. Teško bi se snašao na padinama uz more, ipak je on konstruiran samo za vrtlarenje, ali zato su ga zamijenile ljudske ruke koje će još dugo i dugo biti broj jedan u maslinicima.
- Nikakvi roboti, niti nove tehnologije ne mogu zamijeniti ljudski rad, zelenih poduzetnika - govore nam berači maslina koji spretno pune svoje kantice. Neke su skoro pune do vrha pa ih moraju istresati u pripremljene gajbe.
Zeleni poduzetnik ima jaku motivaciju s posebnom brigom za probleme okoliša, upućen je u ekološke i društvene probleme.
Takav je i naš domaćin Branko Krističević. U masliniku su tri generacije njegove obitelji. On, supruga, kćerka i unuke, na koje prenose ljubav prema maslinarstvu.
- Masline su stare petnaestak godina, posađene su u dubokoj zemlji jer je tu bila loza. Bilo mi je skoro nemoguće održavati lozu zbog čagljeva, osa, ptica, turista, pa sam se odlučio za masline.
Maslinu vam neće nitko jesti, može samo kušati, ali od toga nema ništa - iskren je Branko, kojemu je najdraža oblica, naša autohtona maslina. Kažu da ne rađa redovito, ali daje nam najkvalitetnije ulje. I ova talijnica je puna svake godine, počinje nešto ranije zriti.
Stare uzele pauzu
I u obližnjem vinogradu se naziru sadnice maslina. Loza ide svojim putem i uskoro će i tu biti maslinik sa 150 stabala.
Oko svega treba raditi, ali je maslinu malo lakše obrađivati.
Ove godine nema maslinove muhe, nisam ništa polivao pa mogu reći da će biti čisto ekološko ulje.
- Maslina je pomalo čudna, jedna grana rodi druga ne, jedno stablo puno, na drugom nema nijedne - govori nam Branko, dok maslinike obilazi sa svojim Pick Polarisom, kojega je nabavio iz EU fondova i tako se u praksi uključio u "zeleno poduzetništvo“.
I supruga Nada zadovoljna je ovogodišnjim urodom maslina, plodovi su zdravi, nema uboda, ništa ne opada po podu. Upravo smo je zatekli kako bere stablo talijanske sorte ascolana. Prerodila je pa su plodovi sitniji. Više je ploda nego lista. U masliniku su još i oblica, lastovka, levantinka.
- Mlade su nam masline rodile, a stare nisu. Ma dobro je to. Tko bi sve pobrao - govori nam Nada, dok gazda Branko sve nadgleda i domaće i furešte. Njegovom budnom oku ništa ne može promaći.
- Pazite, pazite, prosipate, padaju vam po podu. Ne gazite, biće ulja sve do Lumbarde - govori obilazeći oko maslina u kojima je vrvjelo kao u mravinjaku.
