Kad mi je prije mjesec dana jedan od primoštenskih maslinara, inače Šibenčanin, Vedran Frua rekao da maslinarsko područje Primoštena Burnjeg poslije onoga kasnog leda izgleda nezamislivo i nestvarno, sablasno kao svojevremeno Hirošima poslije bombe, mislila sam-ajde, strpi se, uskoro će sve to zazeleniti.
A kad sam sad s njim obišla to područje shvaćam što mi je govorio, i da nije pretjerao: ove će jeseni čuvena primoštenska uljara tamošnje Zadruge zjapiti prazna. Radit ćemo, veli Blaž Jurin njen skoro pa polustoljetni direktor, ali radit ćemo za cijelu Županiju jer malo će maslina doći s primoštnskog područja u matičnu uljaru:
- Slobodno pišite: osamdeset posto primoštenskih maslina je poharano. Sad još samo treba pričekati neko vrijeme i vidjeti koliko će ih se spasiti skidanjem grana i grančica, a koliko - pilanjem ravno do zemlje.
Prošli smo magistralom do mora, potom se pored diska Aurora "popeli" na plato Burnjeg. Nevjerojatno je: i pri moru, i gore u brdu, posušena su mnoga stabla ili grane, negdje su ljudi već posjekli suho, negdje još kalkuliraju jer pojavili su se prvi listići i grančice.
Nevjerojatno je i to što ima stabala, pa čak i cijelih maslinika, koji su poharani, a odmah do njih su neki gotovo netaknuti! Tek se naslućuje se pravilo, ako ga ima: bolje su prošla stara od mladih stabala.
Kao da je prostorom prohujao neki ledeni vihor, ili neki plameni jezik koji je jedne (većinu!) spržio a druge promašio. Pored same zadružne uljare je njen maslinik. Tridesetak golih stabala, bez znaka života.
U Dragama, pred Zadrugom, nabasamo - na koga ćemo! Na Blaža Jurina direktora Zadruge, kaže da je to već 48 godina...
- Ovo je katastrofa! Po procjenama, stradalo je 80 posto maslinika s ovog područja. E da je to samo za ovu godinu! Bit će tu više godina čekanja na oporavak... Čekati i moliti Boga, trećeg nema.
Svi u nagađanjima što se zaista dogodilo spominju "čuvenu" pedeset šestu godinu. Blaž govori da su skoro najbolje prošle zapuštene masline kojima čovjek nije prišao desetljećima. Stradale su ponajviše one najnjegovanije:
Pokazuje nam uzdužne pukotine na granama, kaže, to je rak rana za maslinu, treba rezati iza toga mjesta.
Od Grebaštice, preko općina Primošten i Rogoznica do Općine Marina, poharano je bar spomenutih 80 posto maslina, tvrdi Jurin. Prema njegovim riječima stradalo je milijun maslina od milijun i pol koliko se računa da ih ima.
Maslinar je i Rade Skorić. Rukom pokazuje maslinik na obližnjem brdu - to je ona površina smećkaste boje:
- Ima 80 stabala, starih 26 godina, brali smo po dvije i po tone na tom Malom Drveniku. Sad još ni jedna nije izbacila niti jedan izdanak. Trebat će 20 godina da opet dođe na taj urod od 2,5 tone. Šezdeset komada na Zvirjači - sve ošlo. I šta raditi? Za, jedno, mjesec dana tek ćemo vidjeti pravo stanje stvari i znati što nam je činiti. Na tih 80 stabala propalo nam je 500 tisuća kuna.
I starom maslinaru Radi Skoriću zagonetno je što se to dogodilo: neke su stradale više na brdu, neke više u doli:
- I još ko je đubrio rano! Ja prije nikad nisam đubrio prije veljače, sad savjetuju 9. mjesec, onda one već krenu a onda ih zadesi ta kasna hladnoća. U prvom i drugom misecu biljka je krenila, onda došla velika hladnoća i aj ća!
Kad je dobra godina Uljara u Primoštenu Burnjem preradi milijun kila, kad je godina odlična i milijun i po. Ako sad s primoštenskog područja na preradu stigne 50 tona - puno smo rekli, govore i Blaž i Rade.
Idemo dalje, cilj nam je maslinik čovjeka koji nas je doveo ovamo, Vedrana Frue, poviše Kruševa.
Malo prije križanja vidimo starijeg čovjeka oslonjenog o štap i zagledanog u nevelik maslinik uz put.
To je Jere Skorić (na slici ispod). Ovdje ima 14 stabala, na drugim mjestima još par puta toliko, sveukupno - stotinjak. I - sve su otišle!
- Minimum za 5 godina ode više ništa nećemo ubrat. Šta je najgore - aj ti sad reci di ćeš očistitit, di ćeš pilat! Oćeš grančicu, granu, cilo stablo do zemlje? Ne znaš di ćeš ni šta ćeš..., od sto njih nećemo imati ni za u so' stavit. Dođe mi plakat, ovo nikad nisam doživio. Bilo je sniga, grane su se lomile od težine, ali ovo se nije događalo.
Rođen je 1930. i teško mu je čekati tih pet godina da se, eventualno, njegove masline vrate na svoje... Pretužan je. Samo ih, ovako, obilazi, obilazi i gleda, i ne zna odakle bi počeo, i što bi, zapravo, počeo?
To je mnogima problem: pilati i sjeći - što i dokle? Svi shvaćaju da će na odgovor morati čekati bar još mjesec dana. Do tada će, valjda, iztrabukati šta ima iztrabukati. Na onima koji će trabukati valja potrošiti dvostruko više vremena i energije skidajući nove grančice i nakupine lišća...a sve bez ikakve nade u urod jer cvijeta nema, cvijeta nema! Ostalo, što ne daje znakove života - sijeci, pilaj, bez milosti...
Prolazimo Kruševo i stižemo u maslinik Vedrana Frue, koji ga je dobio u dotu od svoje žene, Primoštenke. Lijep je to maslinik u kamenim saćima, maslinik pretežno starih stabala. Vidi se da polako zeleni ali - cvijeta ima tek na ponekoj grani i ponekom stablu.
Promatra grane i grančice i još mu nije jasno - što bi sad trebao poduzeti? Zlatom plaća dobar savjet ali, kao da se svi muče pitanjem - što sada!?!...Što učiniti!?!
Zanimalo nas je jel primoštenska Općina prijavila Županiji ovu pokoru kao elementarnu nepogodu? Načelnik Stipe Petrina, i sam maslinar, kaže da nije:
- Učinili smo to poslije onoga biblijskog požara, i poslije suše... ma gledajte: više smo imali troška oko organizacije, komisija, putnih troškova i svega skupa, nego su ljudi dobili novca za odštetu. Na kraju je Općina bila na šteti, a maslinari su dobili 12 kuna po stablu. Je, i moje su masline - prava katastrofa! A bija san cili sritan, nabavija ekološko gnojivo, pognojija, očistija... Sad neće normalno rodit za tri godine a posla na njima - uduplo!