Struka već godinama sugerira podržavati tradicionalni, autohtoni sortiment pri sadnji novih maslina, bilo pojedinačno ili plantažno. Specifična je to i dugačka tema, ali je nepobitno, da su stanovnici određenog regiona s visokom pažnjom, godinama analizirali što gdje najbolje odgovara, i te spoznaje treba itekako uvažavati.
Vremena se mijenjaju, brže se živi, uvode se nove sorte, pojačava se agrotehnika, a maslinar traži rezultat rada kroz dobiveno ulje, pri čemu se ne vodi briga o drugom bitnom faktoru, kvaliteti proizvoda. Zanimaju ga samo kilogrami, odnosno litre, što se dade iščitati odmah, ali za stvarnu kvalitetu ulja, koja je svojevrsni misterij, i priznati treba, do nje se malo drži, a za što treba itekako dubinska, laboratorijska analiza.
Stoga ne gubimo iz vida prirodnu istinu, a ta je, da uz veliku količinu, ne ide i visoka kakvoća. I ne čudimo se što su stranci naše ulje, još uvijek spremni platiti puno više nego svoje.
Oblica postaje žrtva
Posebno u Dalmaciji, ipak je najzastupljenija sorta oblica, očito s razlogom. Ima oblica određenih ćudljivosti, pa baš ona nerijetko postaje žrtva, i baš nju poneko hoće zamijeniti. Vrlo trezveno promišljanje je, da je grehota iščupati kompletno stablo i posaditi novo, koje nekada godinama treba čekati da stasa u obilan rod. Precijepiti treba odraslo stablo, a iskoristiti veliki potencijal postojećeg korijena i debla, da za kratko vrijeme s urodom, budu u funkciji nove sorte.
Za razliku od nekih voćnih vrsta, koje se cijepe u proljeće prije kretanja vegetacije, ili najesen, na spavajući pup, maslina najbolje reagira na navrtanje na proljetnu tjerajuću grančicu, kada su sokovi u punom zamahu, kroz peti, svibanj mjesec.
Tehnika cijepljenja je pod koru - na klin, (ali se rabe i drugi načini). Za tu tehniku granu masline treba prerezati oštrom pilom, a trag pile, osobito spoj kore i drveta, treba zagladiti oštrim nožem. Na nekoliko osnovnih grana, cijepio sam niz sporednih, ali se pokazalo da iz podloge neprestano izbija velik broj spavajućih pupoljaka po cijeloj duljini. Boljim, jednostavnijim smatram rezanje cijele osnovne grane na oko metar visine, u koju se ucijepe 2-3 dvogodišnje grančice.
Tehnika cijepljenja
Tražim kalem grančicu s više zdravih pupoljaka, ukupne duljine 8-12 cm s periferije krošnje. Drvo se dugačko zašilji oštrim nožem, da duljinaa reza bude za 4-6 debljina te grančice, a vrh se minimalno zasiječe i s druge strane, da ne dođe do ljuštenja kore kod uguravanja u procijep.
Kora podloge na čistom mjestu, zasijeca se okomitim rezom noža do drvenastog dijela grane, i to 5-10% kraće od duljine kosog reza kalem grančice. Sada se grančica ugurava u procijep reza do cijele duljine kosog reza, čime se kora podloge obostrano otvara, pa je posebno gornji dio te kore privremeno u zraku. Gornju polovinu kore izrezujem nekolliko mm s obje strane, kako bi se bokovi priljubili uz plemku, čime se kalusi (srastajuće tkivo), bolje sljubljuju i zarastu.
Kako debljina plemke u gornjem dijelu ometa dobro priljubljivanje otvorene kore na svoje staro mjesto, ubacujem dvije modelirane, tanke drvene longete, dva klina, koji pritegnuti vezivom vraćaju koru podloge na svoje mjesto, pa ta mjesta olakšano srastu.
Jedna od varijanti ove tehnike je, da se kora podloge ne otvara, nego se na njoj ocrta i zasiječe širina i duljina kosog reza plemke, taj se dio većinom odvoji i odstrani, a nabijena plemka nasjedne u prorez kao salivena.
Malo je reći da sam na You Tube-u pregledao 20-30 uradaka cijepljenja maslina, ali nisam naišao na drvene ili neke druge longete, što me čudi, jer to smatram originalnom pripomoći, koja bitno utiče na uspjeh operacije. Pada mi na pamet danas moderni koraci: zaštita izvornosti, autorska prava, patenti, potom ubiranje love, pa bi mogao i u mirovinu, ha-ha-ha.
Skoro svim tim cijepljenjima, s You Tebe portala, nedostaju finale. Operacija obavljena na ovaj ili onaj način, ali što se događa poslije, kakav je rezultat. Toga uglavnom nema.
Srastanje i porast u godini cijepljenja
Vratimo se temi. Spojno mjesto treba dobro pritegnuti, nekom trakom ili vrstom veziva. Rez na podlozi korisno je zaštititi-izplirati raspoloživim materijalom, neka od ljepljivih ili neljepljivih traka. Voćarski vosak se često rabi, nekada se koristila svježa goveđa balega kao odlično rješenje, (ali gdje su danas goveda). Negdje stavljaju glineno tijesto ili što drugo, a sve s ciljem da se ranjeno mjesto brzo ne sasuši, da ne kisne i da ga ne šiba hladni vjetar.
Preko cijepa odmah se navuče plastična vrećica, koju treba ukloniti nakon 25 dana. Platnenom krpom mjesto zaštititi od direktnog sunca, a to se uklanja za 50-ak dana. Oko 20-30 dana iza cijepljenja, pupoljci se pokreću, a kroz period 60, 100 ili 200 dana napreduju, pa do kraja vegetacije više izboja može narasti i do jedan metar.
Na mjestu cijepljenja kalus se sastao i srastao, te kao izolator pokrio gotovo cijelu površinu. Lagani pokušaj odlomljivanja kalem grančice bio je bezuspješan, kao znak odličnog prijema. Prije kraja vegetacije korisno je malo popustiti vezivo, da se ublaži eventualno usijecanje u koru podloge i plemke.
Koncem vegetacije skidaju se longete, što su se u mojem slučaju izvjesno usjekle u tkivo i kalus, ali će usjekline olabavljenog špaga i longeta, posve zarasti i poravnati se kroz iduću godinu. Vezivo se ne uklanja još godinu dana, pa su stvoreni svi uvjeti da nova sorta stasa u pravu maslinu i u trećoj godini dade prvi urod.