Maslina je vrsta koja se još od davnina uzgaja u našim krajevima, vrsta zahvaljujući kojoj su brojne generacije težaka preživjele najteže godine. O maslini je na mnogo mjesta gotovo sve već rečeno.
Mi ćemo se ovim tekstom osvrnuti na sve učestaliju primjenu masline u oblikovanju gradskih parkova i perivoja, općenito javnih površina, ali i privatnih vrtova. Maslina je jedan od simbola Sredozemlja. Ne kaže se zaludu kako tamo gdje se prestaje uzgajati maslinu, prestaje i Sredozemlje.
Zato je maslina zaista biljka koja zaslužuje punu afirmaciju u uređenju primorskih parkova i perivoja. Posljednjih se godina u tome i uspjelo.
Dok je donedavno maslinu kao uresnu biljku bilo moguće pronaći tek u pokojem, uglavnom privatnom vrtu, posljednjih se godina sve više uvlači među gradsko zelenilo. Primjerice, kojim god prijevoznim sredstvom krenete put Splita, prvo što ćete po pristanku ugledati jesu stabla maslina. Dođete li zrakoplovom, pred putničkom zgradom u Resniku ugledat ćete prekrasan maslinik, koji osim uresne, ima i uporabnu funkciju. Naime, zaposlenici zračne luke svake godine iz ovog maslinika uberu velike količine maslina, koje se prerade u prvoklasno maslinovo ulje.
U parku pored splitskog autobusnog kolodvora, u neposrednoj blizini gradske luke također su zasađene masline, a dolazite li u Split autom iz smjera Dubrovnika, također ćete među sredozemnim grmljem zamijetiti i stabla maslina.
Zanimljivo je kako je upravo jedna stara maslina posađena na prometnom raskrižju u Splitu u povodu proslave 1700. godišnjice grada pod Marjanom. Također je kod obnove gradskih zelenih površina, svoje mjesto pronašlo nekoliko stoljetnih stabala maslina.
Ista je situacija i u brojnim drugim priobalnim mjestima, koja vode računa o svom hortikulturnom uređenju.
Vrijednosti masline kao hortikulturne biljke
Još od davnina se za ozelenjavanje primorskih vrtova i perivoja koristila većinom autohtona vegetacija, da bi se negdje početkom 20. stoljeća započelo s pokušajem introdukcije nekih novih, egzotičnih vrsta. Taj se trend nastavio tijekom idućih desetljeća. Uvođene su mnoge nove, do tada gotovo potpuno nepoznate biljne vrste, a na dio domaće autohtone vegetacije potpuno se zaboravilo.
Tek se posljednjih desetak-dvadeset godina maslina ponovno uvodi u hortikulturu, budući da se radi o iznimno uresnoj, a u isto vrijeme iznimno otpornoj biljci, prilagodljivoj klimi. O ljepoti masline ne treba trošiti riječi. Njezine ispucane, sive kvrgave grane pružaju vrlo impresivnu sliku.
Idealna je kao samac, pogotovo u ambijentu u kojem prevladava kamen, primjerice uz pročelja kamenih kuća. Isto je tako lijepa i kod sadnje u skupinama. Kako odrasli primjerci imaju veliku, lijepo oblikovanu krošnju, idealna je kao središnji element vrta ili parka. Često se razmišlja i o mogućnosti uvođenja masline kao vrste za drvorednu sadnju.
Valja istaknuti kako bi maslina i tu mogla naći svoju primjenu, ali bi svakako valjalo voditi računa o odlici masline koja bi se za tu namjenu koristila. Primjerice, maslina nema dovoljnu visinu koja bi zadovoljavala potrebe prometovanja, tj. svojim bi granama zahvaćala vozila koja se kreću prometnicama.
Druga opasnost kod primjene masline za sadnju u drvorede leži u činjenici što plodovi masline, koji bi neizbježno padali po prometnicama, sadrže velike količine ulja, koje bi moglo izazvati proklizavanje vozila te time uzrokovati brojne nesreće.
Međutim, moguće je i za to pronaći rješenje, primjerice tretiranjem sredstvima koja bi izazvala opadanje plodova prije početka uljenja u plodu. Također postoji mogućnost primjene i nekih odlika maslina koje ne donose plod, a koje se već dosta godina primjenjuju u Kaliforniji.
Kako bilo, maslina je vrsta koja sve više osvaja naše vrtove. Budući da se radi o dugovječnoj biljci, do onog pravog, skulpturalnog oblika debla, potrebno je čekati dugi niz godina.
Srećom danas je u našim vrtnim centrima moguće kupiti primjerke maslina starijih i od 100 godina, koje su nakon vađenja iz prirodnog staništa, posebnim tehnikama obade korijena i krošnje, nekoliko godina uzgajane u velikim posudama, kako bi se osiguralo njihovo primanje u budućem ambijentu. Cijena im je doduše visoka, ali i opravdana.
Sa samo jednom starom maslinom, nekoliko kamenih gromada i pokojim autohtonim grmom i najzapuštenija površina izgledat će poput najotmjenijeg vrta kakve možemo vidjeti u raznim časopisima.