ĐIR S POVODOMI u Portugalu hrvatsko ulje među najboljima: Vodnjanski torčol zablistao na natjecanju koje ima stroga pravila

Prije dosta vremena sam jednom bio napisao kako maslina povezuje ljude. Povezuju ih, naravno, i mnoge druge stvari, kojima se određeni ljudi bave, ali čini mi se da ona stvara neke pomalo posebne veze, bez obzira na naobrazbu i mjesto življenja. Kao neka članska iskaznica je, s kojom se kontakti lakše i brže ostvaruju. I za ovaj je lijepi đir samo ona bila povod.

Portugal najčešće doživljavamo kao malu zemlju na krajnjem zapadnom rubu kontinenta, odakle su nekad odvažni moreplovci odlazili u nepoznato ne bi li otkrili neke bogatije, prostrane zemlje, čija bi bogatstva njihova država mogli iskoristiti ili u njima stvarati nova naselja. Portugal je mala i većim dijelom brdovita zemlja ograničenih resursa.

U potrazi za začinima i zlatom kraljevi su slali avanturiste u misije na kojima su otkrivali otočja Madeiru i Azore, a Bartolomeo Diaz i Vasco da Gama su otkrili put do Indije oko Afrike i tako je Lisabon postao prva europska luka za trgovinu dragocjenim začinima.

Cabral je otkrio Brazil, a Magellan prvi oplovio svijet. Ubrzo su došli i do Japana, osnivali naselja i gradili utvrde za zaštitu svoje trgovine širom svijeta. Ali bogatstvo je uvijek primamljivo i agresivni Španjolci, Englezi i Nizozemci su ih pomalo izgurali iz većine područja jer su oni jednostavno bili premali da bi ih sve mogli braniti.

Danas se portugalskim jezikom, kao materinskim, služi 250 milijuna ljudi, a u samoj državi ih živi tek nešto više od 10 milijuna, mješavina Europljana i doseljenika iz bivših kolonija. Južnjaci su, ali ne i galamdžije, napasni ili prepotentni, kakvi neki južnjaci znaju biti. Takav je moj subjektivni doživljaj.

Iznenadio me je podatak da zemlja s desetak milijuna ljudi proizvodi više od 100.000 tona maslinova ulja godišnje i da to u idućih desetak godina namjerava još povećati za 50%. A mi s 5000 tona mislimo koliko smo značajni.

Ali ako nismo s količinom, preostaje nam igrati na kvalitetu jer imamo vrhunskih ulja, s kojima se nigdje u svijetu ne trebamo sramiti i to se je i ovom prilikom potvrdilo, na ponos jedne hrvatske tvrtke i same Hrvatske. Dodjela priznanja je bio razlog odlaska i susreta s portugalskim maslinarima.

Portugalska ministrica poljoprivrede u obilasku sajma

Naime, u sklopu velikoga godišnjeg poljoprivrednog sajma, u organizaciji ustanove Casa do azeite (Kuća maslinova ulja) i udruženja poljoprivrednika Juga u mjestu Beja u pokrajini Alentejo održava se međunarodno natjecanje maslinovih ulja po pravilima strogim kao i na najzahtjevnijem svjetskom natjecanju Mario Solinas.

Minimalna količina ulja je 1500 litara za manje proizvođače ili 20.000 litara za velike. Uzorci su uzimani i boce zapečaćene uz pratnju javnog bilježnika, koji o tome sastavlja zapisnik. Senzorna i kemijska analiza se rade u laboratorijima ovlaštenim od međunarodnog maslinarskog vijeća (COI), a nagrađuje se samo po jedno prvo, drugo i treće mjesto te po 2 ili 3 finalista u grupi.

Ove su godine sudjelovala 73 proizvođača sa 81 uljem iz 11 najvećih maslinarskih zemalja svijeta. Priznanja su bila dodijeljena po grupama ulja po intenzitetu: zrelo, blago, srednje i snažno.

Vodnjanski torčol, ulje od Uljare Vodnjan je plasirano kao finalist u najpoželjnijoj grupi snažnih ulja i stalo uz bok najkvalitetnijim nagrađenim uljima Španjolske, Italije, Portugala, Francuske i Izraela koja su još osvojila priznanja.

Grad Beja je centar te velike plodne pokrajine po čijim se brežuljcima izmjenjuju polja žitarica te nasadi vinograda, maslina i hrasta plutnjaka. Koliku važnost Portugal daje razvoju poljoprivrede govori činjenica da je po sajmu šetao njihov predsjednik, a ministrica poljoprivrede ga je detaljno obišla i družila se sa izlagačima.

Doći u Portugal, a ne probati njihova vina, bakalar na barem jedan od sto načina ili ne poslušati fado muziku bio bi nepotpun zadatak, ako ne i grijeh. Ali trudilo se je ne griješiti i upijati ljepote te prijateljske zemlje da bi se nakon povratka kući moglo zadovoljno zaključiti kako je svugdje lijepo, ali doma, koliko god bilo nesavršeno, svejedno je najljepše.