U organizaciji talijanske Udruge maslinarskih gradova istog dana se u čak 163 talijanske općine šetalo kroz maslinike, degustirala su se maslinova ulja, gledala se prerada, učilo o zdravlju...
Više od 25 tisuća ljudi sudjelovalo je u sedmoj nacionalnoj šetnji kroz maslinike u Italiji, u sunčanu nedjelju, 29. listopada. Inicijativa je to koju je organizirala talijanska Udruga maslinarskih gradova - Città dell‘olio, u koju su se ove godine uključile 163 talijanske općine. Svaka je općina pripremila svoj program, sukladno svojim teritorijalnim i povijesnim karakteristikama. Zajednički im je svima bio datum, posljednja nedjelja u listopadu, vrijeme kad je berba maslina u punom jeku, a iz uljara se širi miris svježeg, mladog maslinova ulja.
Moram reći da sam imala sreće naići na članak o tom projektu samo par dana ranije. Na web-stranici, koja se na talijanskom točno tako i zove "Šetnja među maslinama", bilo je samo par osnovnih informacija o projektu čiji je cilj valorizanje teritorija koji je povijesno i kulturno vezan za uzgoj maslina i proizvodnju jednog od najvažnijih stupova naše mediteranske prehrane, maslinova ulja; malo teksta i velika karta Italije s označenim svim mjestima uključenim u ovu inicijativu, odabirom bilo kojeg od njih, otvara se nova stranica s opisom gradića, njegove povijesti i programom kojim se predstavlja u ovoj inicijativi.
Tema ovogodišnje "Šetnje" je bila odnos ulja i zdravlja te je, zahvaljujući suradnji s talijanskom Ligom za borbu protiv raka i fondaciji za zdravlje jetre, u svakom ponuđenom programu sudjelovao barem jedan stručnjak koji je na jednostavan način upoznavao sudionike sa karakteristikama dobrog ulja i dobrobitima za zdravlje kod njegove pravilne upotrebe u svakodnevnom životu.
Moja se obitelj odlučila za šetnju nama najbližim gradićem San Vito Romano, na podapeninskom brežuljku, šezdesetak kilometara udaljenom od Rima. U sunčano nedjeljno jutro na malom se gradskom trgu okupilo više od stotinjak zainteresiranih sudionika. Podijelili su nam svima brošuru o gradu i o maslinarskom imanju koje će nam biti domaćin. Program je uključivao šetnju sa stručnim vodičem te upoznavanje s poviješću i znamenitostima tog lijepog gradića. Zatim smo se šetnjom uputili prema imanju "La Rosciola" koje proizvodi jedno od najboljih ulja u regiji od njihove autohtone sorte, po kojoj je i imanje dobilo ime. Tamo nas je dočekala doktorica farmacije, profesorica prehrambene tehnologije i panelist na mnogim ocjenjivanjima maslinovih ulja Eleonora Quattrociocchi. Za sve nas održala je izvanredno zanimljivo predavanje o maslinovu ulju i utjecaju kvalitetnog maslinova ulja na zdravlje; kad ono prestaje biti samo začin i postaje izuzetno vrijedna namirnica koja ima ljekovita svojstva.
Koliko je interesantno bilo njeno predavanje, toliko su interesantna bila i pitanja koja su joj stizala iz publike. Je li bolje ulje iz starih preša ili ovo današnje iz kontinuiranog procesa obrade? Doktorica tu nije imala dilema, moderna tehnologija omogućava proizvodnju kvalitetnih maslinovih ulja koje se u starinskim prešama, u kontaktu sa zrakom nikako ne mogu postići jer se pritom gube komponente koje nam omogućuju da u ulju osjetimo miris svježe trave, artičoke, rajčice, bajama i drugih ugodnih mirisa koje daju karakteristiku svakoj pojedinoj sorti i blendu. Međutim, mnogi se iz publike s njom nisu željeli složiti, po njihovu je guštu bolje ulje dobiveno prešanjem na starinski način.
Nema tu zapravo uopće razloga za raspravu, svatko ima pravo na svoj ukus. I dok god proizvodi ulje samo za svoje potrebe, to je sretan čovjek koji ima svoje najbolje ulje na svijetu.
Druga stvar je znanost, kemijske i senzorne analize osposobljenih stručnjaka koji provode ispitivanja kvalitete ulja. Tu je isto sve jasno, brojevi govore jasno koje ulje ima nutritivna i ljekovita svojstva, a koje ih nema.
Govoreći o tome kako je unatoč tome teško promijeniti navike ljudi, kako kod prerade, tako i kod branja maslina, navela je kako je dolazeći na ovu manifestaciju autom prošla pored brojnih maslinika i vidjela ljude kako beru i spremaju masline u vreće. A to je, po njezinim riječima, nedopustiv grijeh, jer kad se u tu vreću uvuče ruka, ona izlazi van, vruća, masna i crna od zgnječenih maslina. Masline po berbi treba u najkraćem mogućem roku preraditi, a do prerade ih držati na hladnom mjestu u prozračnim košarama koje omogućuju dobro odvođenje topline i čuvaju ulje u plodu masline od kvarenja.
U tu je svrhu Rodna maslinada proizvela inoks košare u kojima je visina sloja maslina do 15 cm, sukladno znanstvenim preporukama. Sama maslinaprava je veliki korak naprijed s obzirom na tradicionalni način ručnog branja maslina u pregače ili sakete, koji se uveliko napušta (članak Ivice Radića iz Slobodne Dalmacije od 30. listopada 2023. g). Branjem uz pomoć maslinaprave, masline se češljanjem rukom obaraju na mekanu tkaninu s koje same otkližu u prozračnu košaru od nehrđajućeg čelika iz koje se dobro odvodi toplina, te u kojoj ostaju sve do prerade u uljari. Sam proces branja ovako je tri puta brži od branja u pregače, a njihovo čuvanje u inoks košarama puno je mudrija i ekološki prihvatljivija alternativa. Ne samo da osigurava očuvanje kvalitete maslina za proizvodnju vrhunskog ulja, već također minimalizira ekološki otisak. Maslinapravine inoks košare su izdržljive, higijenske i višekratno upotrebljive, čime se smanjuje otpad od plastike i pozitivno doprinosi zdravlju našeg planeta, koje je neodvojivo od zdravlja pojedinca.
Na kraju svog predavanja doktorica nam je pokazala kako se senzorno testira maslinovo ulje, i svi smo po njenim uputama kušali dvije vrste mladog ulja, jednu monosortu i jedan blend, proizvedene na imanju.
Nakon toga slijedio je ručak, koji je započeo tradicionalnim brusketama; s maslinovim uljem, s namazom od crnih maslina i oraha te s namazom od zelenih maslina s limunom. Zatim nam je poslužena gusta juha od grahorica i ječma, začinjena na hladno sa žlicom maslinova ulja, u nastavku je slijedila kukuruzna pizza, tipična za ovaj kraj s kobasicom i zelenim lisnatim povrćem, sličnim našoj raštiki. Za kraj uživali smo u tradicionalnim keksićima koji se pripremaju s vinom.
Za čitavo to vrijeme, brojni su maslinari u uljaru donosili masline na preradu, i nama je bio omogućen posjet i promatranje cijelog procesa prerade. Posebno mi se urezao u pamćenje umorni, sretni i ponosni izraz lica jednog maslinara kad sam ga pitala mogu li slikat njegovo ulje koje je upravo izlazilo iz prerade.
I moja se obitelj potom sretna i umorna zaputila nazad kroz maslinik do našeg auta. Slične su se šetnje organizirale istog dana u 163 maslinarske općine u Italiji. Različitih dužina, od 2 do 7 km, neka su mjesta organizirala šetnje kroz grad uz turističkog vodiča i potom degustaciju mladog maslinovog ulja u uljari, a neki su organizirali šetnje kroz maslinike i vinograde u okolici grada te potom degustacije u kulturnim ili povijesnim objektima u gradu, svatko sukladno karakteristikama i ponudi svog kraja.
Interesantno mi je bilo vidjeti da, dok je u većini mjesta organizirani program trajao par sati te se ponegdje uključeni ručak plaćao, u Trstu je program trajao cijeli dan i bio je potpuno besplatan! Ponudili su čak četiri sata šetnje kroz Trst u pratnji profesionalnog turističkog vodiča, zatim prijevoz autobusom do maslinika, ručak na imanju, šetnju kroz maslinik, degustaciju mladog ulja u uljari i prijevoz natrag autobusom do Trsta.
Divan je ovo način da se valorizira teritorij i upozna obitelji i zainteresirane potrošače s vrijednostima kvalitetnog maslinova ulja koje taj teritorij proizvodi. Osim "Šetnje među maslinama", udruga maslinarskih gradova organizira i brojna druga događanja, kroz cijelu godinu. U proljetnim vikendima organiziraju marende u masliniku, na način da svaki grad osmisli svoju ponudu i odabere datum, i sve se te informacije nalaze na internetu na stranici "Marenda u masliniku" tako da ih je lako naći, konzultirati programe i datume, te planirati aktivnosti.
Pablo Picasso je rekao da dobri umjetnici kopiraju, a sjajni umjetnici kradu. A što ćemo mi?
