Baš kao za inat, kiša je padala gotovo cijeli petak (18. listopada) i maslinarima pomrsila planove. Prognoza je varljiva, veliko je pitanje hoće li se subotu moći iskoristiti za berbu. Nedjelja bi, Bogu hvala, trebala biti sunčana, dan idealan za maslinik.
Kolega fotoreporter Jakov Prkić i ja od zadatka, unatoč kiši, ne odustajemo – noćna reportaža iz uljare Simunić u Podstrani. Koliko smo čuli, kiša nije preplašila ni maslinare, uljara će raditi dugo u noć.
Čim smo otvorili vrata automobila, opojni miris svježe zgnječenih maslina potpuno nas je obuzeo. Ususret nam ide stariji gospodin, po svemu sudeći ponosni maslinar, s dvije inoks kante u rukama.
Uzbuđenje na vrhuncu
– Imamo ulje – na licu mu je blaženi osmijeh, masline su očito dobro platile.
Ususret nam stiže i Marin Simunić, vlasnik podstranske uljare, srdačno nas dočekuje.
Pred uljarom je nekoliko velikih kašeta punih maslina. Izgledaju prvoklasno, kao s naslovnice: plodovi su zdravi, ni grančice među njima.
– A gdje su maslinari? – pitamo.
– To su naše stalne mušterije, ostavili su masline i vratit će se po ulje. Godinama s nama posluju, stvorilo se povjerenje i to nam je jako drago – objašnjava Marin.
Nikako nam nije jasno kako nakon cijele godine truda mogu propustiti sveti trenutak curenja prvih kapi svoga ulja i sve ushićenje i adrenalin koji to nosi sa sobom. No mi smo još uvijek maslinarski početnici.
Ipak, po uzbuđenju nismo jedini. Otvara se prtljažnik, masline u mrežastim vrećama upravo su stigle iz Duća, prebacuju ih u velike kašete. Trljaju ruke. Maslinar je došao u pratnji sina i preuzbuđen je da bi razgovarao za novine. Zaviruje u uljaru, pogledom prati masline, ne zna kamo bi s rukama, osmijeh je na licu, pogled pun iščekivanja.
Nije svejedno ni braći Bakota. I oni čekaju preradu. Jedan od njih je Petar, naš prvi sugovornik.
– Zadovoljan sam, zadovoljan – smije se vlasnik maslinika u Čelini sa 120 maslina.
– Čemu se nadam? Svemu se nadam. Urod je dobar, sad kako će bit ulje, šta će dat, koliko će platit, a ko to može znat... Po pričama, randmani su mali. S druge strane, maslina je zdrava, uboda nije bilo – govori nam Petar i nabraja nam svoje sorte.
– Oblica, levantinka, istarska bjelica, leccino. Sve skupa berem i kod mene je mišano ulje. Ništa ne razdvajam. Vjeran sam uljari Simunić, lani sam bio prezadovoljan. Općenito, ove godine sve je poremetila kiša. Sad u deveti misec maslina je uzela dosta vode, teško da će itko izbjeć tu vodu.
U berbu, kaže nam, ide uvijek u isto vrijeme.
– Naš je običaj ići u berbu do 24. listopada i to mi se pokazalo dobro. Moje masline stare su 16 godina. Do sada mi je najbolji rezultat bio nekih pet i po kilograma za litri, dakle randman 18. Iznimka je bila 2011. godina, tada je bilo sedam i po kila za litru, randman oko 13.
Rezultatima se ove godine, kaže, neće puno opterećivati.
– Masline su mi baš hobi. U masliniku imam kućicu s bazenčićem, dobro se marenda, okupi se familija i prijatelji, bere nas 22 do 27. Što se ove godine tiče, ako bude sedam do sedam i po kila na ovu vlagu, to će bit dobro.
Masline sa Žnjana
Stiže nova tura maslina, dovozi ih Mario iz Splita – vjerovali ili ne, sa Žnjana!
– O, pa lijepo je čuti da na Žnjanu nije sve novogradnja, neka maslina – čudimo se.
Mario u kišne noćne sate nije baš voljan pozirati našem fotoreporteru, no s nama dijeli priču.
– Istina je, na Žnjanu imam 40 maslina, sve oblice, evo ubrali smo ravno 200 kilograma. Mušice nije bilo, čini mi se da će i kod nas zbog puno kiše biti manje ulja, ali sve je to u konačnici u par litara, ne opterećujem se. Ulje koje večeras dobijemo ionako je samo za moju familiju.
– Nastavljate se i dalje baviti maslinama na Žnjanu?
– Ako dođe ponuda koja se ne odbija, lakše ću se oprostiti s maslinikom – smije se.
Vratimo se maslinarstvu. Godinu 2024. mnogi će maslinari pamtiti po dobrome.
– Preradu smo ove godine počeli najranije otkad radimo, 29. rujna. Inače gotovo uvijek otvaramo oko petog desetoga. Što se tiče ove godine, plod je vrhunski, nema crva, maslina je zdrava, no randmanima nisu najzadovoljniji. Prošle godine navikli su se na dobre randmane i sad kad je manje, nisu baš oduševljeni – kaže nam vlasnik uljare Marin.
– Krajem rujna prvi maslinari davali su 10 do 12 kila maslina za litru ulja. Sada se popravilo na osam, sedam, čak i šest i po kila maslina za litru ulja. A svako malo uleti i koji lošiji, no što je, tu je. Sad je sve pitanje i kakvo će vrijeme biti, protiv prirode ne možemo, to treba prihvatiti. Bilo je i slabih godina, jedne je bio veliki požar, zatim i suša, tolika da ljudi nisu ni brali, pa orkanska bura, onda godina puna mušice – nabraja.
Dolaze mu maslinari iz Makarske, pa do iza Trogira, otočani, i to najviše sa Šolte, zatim iz Klisa, Podstrane, Omiša... Inače, kod Simunića nema praznog hoda, radi se od ranog jutra do kasnih večernjih sati.
– Navala će biti sve do 20. studenog. Radit ćemo i poslije, ali ne više punim kapacitetom. Od današnjeg dana puni smo do Svih svetih.
Godišnje prerade oko 600 do 700 tona maslina, toliko očekuju i ove godine.
– Kod nas vam je sve obiteljski. Uljara ima lijepu tradiciju, otvorena je 2001., sve je pokrenuo moj otac Damir, a ja sam bio s njim od prvog dana, imao sam sedamnaest i po godina. Nakon sedam, osam godina ja sam preuzeo posao, radimo svi iz kuće, supruga Dijana i ja, imamo troje djece. Tu su i četiri sezonska radnika, koji su s nama također od prvog dana.
Za kraj obiteljska fotografija. Atmosfera kod Simunića je famozna, kaže se da sve od kuće počinje – i odgoj i radne navike, a generacije Simunića, čini se, odradile su dobar posao.
