Izložba "Ja gore, ti dolje" u splitskoj Sveučilišnoj galeriji Zapravo su dvije izložbe: radovi akademske kiparice Hane Lukas Midžić izloženi su na prvom katu, ona akademskog kipara Ivana Midžića u prizemlju. Izložbe su u likovnom izričaju različite, a povezuje ih činjenica da su oboje izvrsni kipari i da su u braku.
Splićanka Hana Lukas Midžić predstavlja se konceptom ‘Žena, špilja, fotelja‘ koji je njezin duhoviti odgovor na onu popularnu "žena, majka, kraljica". Pri čemu iz duboko intimnih iskustava stvara neobičan kiparski triptih koji objedinjuje kućanstvo, kiparstvo i divljinu, te daje osvrt na njenu poziciju vječnog balansiranja uloga i traženja raznih vrsta utočišta od raznih vrsta frustracija.
- Na izložbi su izložena tri aspekta moga identiteta žene, kiparice i domaćice: u jednoj prostoriji je "akademski" i nudi crteže, krokije, male skulpture. U drugoj je špilja, divljina, koja istražuje ženstvenost, koketira sa materijalima, teksturama i mirisima. A treća predstavlja kućanstvo. Ova posljednja je najotkačenija i duhovita, pa tu izlažem ‘Ženu fotelju‘ sa babom u toplesu i suknji, "Ženu ćibu" i rad "Moja mama je mumija", ženu koja se davi u vešu koje treba oprati - priča nam kiparica.
- Igram se, eksperimentiram i zafrkavam. Meni kiparstvo bez humora ne postoji, volim mu pristupiti kao svom malom igralištu. Kad napravim nešto što mene zabavi i nasmije, onda znam da sam na dobrom tragu.
Taj izraz "žena, majka, kraljica" meni toliko ide na živce da sam iz toga stvorila svoju ideju, neki odgovor. Špilja predstavlja praiskon, dubinsku erotičnost, senzualnost, gubljenje u tijelu. A fotelja je ona pozicija u kojoj možeš dozvoliti nekome da mu budeš fotelja, na primjer djetetu koje ti sjedne u naručje, a s druge strane moraš imat pravo na svoju fotelju, pravo na odmor. Zauzimaš prostor u kojem nisi žrtva nego vladaš njime, odlučuješ kad ćeš se odmoriti a kad ćeš biti na usluzi. "Skakanje po meni, e ne može!"
Na otvorenju sam rekla da me inspirirala jedna priča glumice Cameron Diaz koja je govorila o svojoj baki koja je hodala samo u suknji bez druge odjeće. Sjedila bi satima na trijemu ali kad bi bilo vrijeme za večeru, otišla bi tako gola, golosisa, u pustinju s mačetom u ruci i vratila se kući sa ubijenom čegrtušom i kuhala bi djeci večeru.
To mi je bila fora i sjetila sam se svoje bake. Ona nije hodala u toplesu ali je imala pregrače na preklop i često nije imala grudnjak, u tim godinama ne pristaješ više na kulturološke gluposti nego se želiš opustititi. S druge strane, kad je imala šećer u krvi 25 i kad je po nju došlo medicinsko osoblje, ona im je naredila da je čekaju dok djeci ne pripremi ribu za ručak. I dva mladića su čekala baku od 88 godina dok ona očisti srdele! Shvatila sam da ženska snaga i skrb za obitelj nadilaze fiziologiju. A moja baka je bila moćna ženska figura.
Volim sve to zavrtit‘ u neku duhovitu formu i često mi pomognu kućanski predmeti. Oduvijek sam dozvoljavala da stvarni predmeti uđu u dijalog s mojom kiparskom mišlju, i obrnuto – da kiparstvo prodre u moj svakodnevni život – ispričala je kiparica.
Ona je smislila i naziv izložbe, "Ja gore, ti dolje":
- Smiješan je naziv, malo inisinuira na bračne dogovore u krevetu i te pozicije podređenosti i nadređenosti muško - ženskog u našoj kulturi. Smješno mi je bilo na otvaranju izložbe kad bi mi ljudi prišli i rekli s osmijehom "ja sam mislio da ćeš ti biti dole". A zapravo su ti gornji prostori ženski, mi uvijek imamo skrivene ženske sobice, uvijek tražimo za osamu neki skrovitiji prostor. Ženska zona nije "brkačenje" nego traženje prostora za meditaciju, mir, odmak od svih uloga, koji meni paše. Moj prostor je uvijek manji i izmaknutiji.
Nije to "gore ili dole" zadano, za drugu izložbu možda promijenimo poziciju, kako se već osjetimo - objašnjava Hana.
Njen suprug, Osječanin Ivan Midžić, kaže – opet duhovito - da Hana ima puno toga za reć‘ na ovoj izložbi a on nema ništa:
- Moja izložba je čisti doživljaj, osjećaj kad ne znaš što je to, intuicija. Promoviramo umjetničku intuiciju koju ne možemo verbalizirati. Ona priziva čovjeka koji ne mora upregnuti mentalne nego intuitivne sposobnosti – veli.
Ivan Midžić dolje, u prizemlju galerije, predstavlja se nizom radova objedinjenima nazivom ‘Metalne-glazbene skice‘, u rasponu od nakita, crteža, skulpture, videa, glazbe povezane s crtežom pa do fotografija, a riječ je o svojevrsnom pregledu na koji način se njegovo stvaranje nakita od čiste primijenjene umjetnosti transformiralo u različite medije i ideje čiste likovnosti. Pri tom je i surađivao s drugim umjetnicima čiji su radovi izloženi: Vanja Šolin i Jakša Matošić predstavljaju se dvjema fotografijama, a glazbene skice su nastale u suradnji s Vaskom Lukasom.
- Najprije sam nakon Akademije radi novaca počeo izrađivati nakit, prodaje se u Splitu, na štandu u Dioklecijanovim podrumima. To je preuzelo dosta moje kreativne energije, a iz toga nakita proizašla je likovnost koja se pretvorila u crtež, skulpturu, na posljetku u glazbu. Na izložbi se mogu vidjet glazbene skice, crteži koji su nastali dok slušam glazbu, prate je. Potom sam na gitari počeo skladati, nešto kao kad se umjetnik suoči s praznim papirom i vuče liniju. Tako je i s gitarom, suočim se s praznim, nižem tonove i nastane kompozicija – objasnio je umjetnik.
Inače, tjedan dana nakon ove izložbe u Zagrebu izlaže svoj drugi koncept pod nazivom ‘Eko Tehnologija – Posveta kargo kultovima‘ a s tim konceptom predstavlja se i na splitskom Adria Art Annale-u.
Inače, postoji i kuriozitet oko ove njihove zajedničke izložbe – iako su par više od 20 godina, od čega u braku tek nešto manje, ovo je drugi put da skupa izlažu ono što rade:
- Na početku veze smo se svađali doslovno oko toga kad se soli krumpir za pire. Jedan tvrdi jedno, drugi drugo i vrlo brzo smo shvatili da kad jedan nešto radi, drugi se treba sklonit‘. Da ne gleda! - objasnit će kiparica.
- Nismo se ni usudili zajedno nešto izlagati, međutim kad je prošle godine jedna kustosica predložila izložbu u Zagrebu u dva prostora, ajde to je moglo proć‘. A sada je ovo drugi put, s tim da je jedan gore drugi dole, nakon toliko godina umjetničkog izbjegavanja. Iako smo uvijek jedan drugome podrška, i tu za bilo koji savjet, mislili smo "ako budemo skupa izlagali posvađat ćemo se". Ali evo, ide to bez svađanja. Možda smo sazreli, znamo pametno izbjeći svađe? Ali zapravo je jako ugodna ta zona da skupa radimo. Meni je bilo zadovoljstvo – zaključit će Hana Lukas Midžić.
Izložba se može pogledati do 24. studenog.