StoryEditor
KnjiževnostVelika obljetnica

Marulova veličanstvena ‘Judita‘ danas slavi 500. rođendan! Jedna se od zagonetki nalazi već na prvoj stranici, u autorovoj posveti kumu Dujmu

22. travnja 2021. - 08:17
Ilustracija 'Judita' Milana TrencaMgs

Petstoti rođendan "Judite" Marka Marulića zaslužuje puno riječi ali samo ovakav uvod:

"U proznoj posveti epa svojemu kumu i prijatelju, splitskom kanoniku don Dujmu Balistriliću, pjesnik obrazlaže kako je stihovanu verziju biblijske priče namijenio onima koji ne znaju ni talijanski ni latinski: 'neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke'. Posvetnu poslanicu Marulić završava riječima:

'Od rojen'ja Isukarstova u puti godišće parvo nakon tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu'."

Budući da se posvete redovito pišu i datiraju kad je djelo završeno, očito je da 22. travnja 1501. vrijedi kao Juditin "rođendan".

Dodatnu potvrdu, ali i intimni autorski komentar, sadrži post scriptum u privatnom pismu Jerolimu de Cipcisu što ga je Marulić napisao na talijanskom 19. srpnja iste godine, nepuna tri mjeseca nakon dovršetka epa:

"Izradio sam jedno djelce u stihu na našem materinskom jeziku, podijeljeno u šest knjiga, koje sadrži historiju o Juditi i Holofernu.

Dovršio sam ga protekle korizme i posvetio ga našem gospodinu kanoniku prvopojcu. Sastavljeno je "more poetico" (na pjesnički način), dođite i pogledajte ga, reći ćete kako i hrvatski jezik ima svojega Dantea. Smjelost koju osjećam kada sam s Vama čini da se odveć precjenjujem."

Tako dane stvaranja "Judite" tumači jedan od naših najpoznatijih "marulologa" dr. sc. Bratislav Lučin, a dijelom je postava izložbe koju Split u čast "Judite" i Marula kao prvu postavlja u novoobnovljenoj Staroj vijećnici na Pjaci za 10-ak dana.

image
Joško Šupić/Cropix


Glavni organizator izložbe je Muzej grada Splita s ravnateljicom Brankom Brekalo, kustosice su Darka Perko Kerum i Marija Plazibat, suradnici Marulianum – Centar za proučavanje Marka Marulića i njegova kulturnog kruga te Gradska knjižnica Marka Marulića, a pod pokroviteljstvom Grada Splita.

Najveći dio tekstova za izložbu sastavio je dr. Lučin iz Marulianuma, a mr. sc. Branko Jozić je sudjelovao savjetima te napravio bibliografiju Judite. Ilustrator Milan Trenc je izradio ilustracije prema motivima iz pjevanja Marulićeve "Judite", prikazuje Marulića kao začinjavca, biblijsku Juditu koja izlazi iz knjige i korača prema nama, te stablo hrvatske riječi i hrvatske knjige.

Splitski začinjavac

– U prizemlju Vijećnice predstavit će se Marulić i njegovo doba; lenta vremena smješta Marulića i "Juditu" u povijesni, nacionalni i europski kontekst uz animaciju Dalibora Popoviča o životu Marka Marulića te interaktivno rodoslovno stablo njegove obitelji.

Na prvom katu je postav naslovljen "Dike ter hvaljen'ja presvetoj Juditi", posvećen u potpunosti prvom izdanju "Judite", prezentirana su i ostala četiri izdanja, te pismo koje Marko upućuje prijatelju Jerolimu de Cipcisu u Veneciju i navodi da je napisao djelce na hrvatskom jeziku.

Prva tri izdanja izišla su za vrijeme Marulićeva života, u kratkom razdoblju od tri godine, prvo izdanje koje je izloženo u vlasništvu je Znanstvene knjižnice u Zadru, faksimil prvog izdanja je prema originalu iz Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku, a drugo, četvrto i peto su iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – opisuju kustosice Perko Kerum i Plazibat.

Izložena građa popraćena je tekstovima dr. sc. Bratislava Lučina o izdanjima i pismu, a dr. sc. Ana Šimić je pisala o začinjavcima, fra Domagoj Runje o biblijskoj "Juditi".

Na prvom katu će biti izložen "touch screen" gdje će se moći pogledati prvih pet izdanja "Judite", vidjeti legendarna predstava Tonka Maroevića i Marina Carića, te zaigrati pitalica. Bit će projiciran segment iz filma autorice Katarine Livljanić u suradnji s ansamblom Dialogos te dijelovi interpretacije "Judite" u izvedbi Josipa Gende.

– Na drugom katu ideja je bila prezentirati sva izdanja "Judite" do danas, osvrt na popularnost i zaborav "Judite" kroz povijest te pregled likovne, kazališne, glazbeno-scenske adaptacije, kao i osvrt na današnju čitalačku publiku.

image
Prvo izdanje 'Judite'
Mgs


Na katu će se prikazati promotivni film u produkciji Gradske knjižnice, autorice Marije Gabrijele Perić i snimatelja Ivana Perića: Juditu je glumila Katarina Sovulj, a stihove je čitala glumica Katarina Romac.

Prikazat će se također i segmenti iz opere Frane Paraća, bit će izložena slika Bele Čikoša Sesija "Judita i Holoferno" u vlasništvu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te šesnaest umjetničkih djela suvremenih hrvatskih autora koji su napravljeni za divot-izdanje "Judite" iz 1989., a u vlasništvu su Književnog kruga – Marulianum.

Tekst o likovnim djelima napisao je dr. sc. Dalibor Prančević – navode autorice izložbe. Dizajn postava izložbe napravila Nikolina Jelavić Mitović, a vizualni identitet i grafički dizajn izložbe Karlo Kazinoti i Mišo Komenda sa suradnicima

– Jedna se od "Juditinih" zagonetki nalazi već na prvoj stranici, u autorovoj posveti kumu Dujmu Balistriliću. Otkrivajući polazišta oblikovanja svojega spjeva Marul govori o običaju naših "začinjavac" kao i o "zakonu onih starih poeta". Dok nema sumnje da su oni stari poeti antički pisci, potraga za odgovorom na pitanje tko su začinjavci pretvorila se u potragu za gralom marulologije.

U toj je potrazi mnogo (samo)razumljivih tragova, poput onoga da je riječ o domaćim stvaraocima, što potvrđuje izbor riječi i opreka naši (začinjavci) – oni (stari poeti). Pojam začinjavca nadograđen je i kasnijom uporabom te riječi prema kojoj je i sam Marulić proglašen začinjavcem.

Među prvima to su učinila njegova mlađa subraća s hrvatskoga pjesničkog Olimpa; A. G. Matoš naziva ga "staroslavni začinjavac" a Tin Ujević "splitski začinjavac". Veza između glagoljaša i Marulića mnogo je dublja od razine riječi. Razina je riječi tek odraz vrijednosti koja im je zajednička. Ta vrijednost, zbog koje o njima i govorimo kao o začinjavcima-začetnicima, jest skrb o "jaziku hrvatskom" – smatra dr. sc. Ana Šimić iz Staroslavenog instituta u Zagrebu.

Temelj našeg identiteta

– Kao generacija koja se i dalje nadahnjuje tom istinom, o petstotoj obljetnici tiskanja "Judite" vraćamo joj se s ljubavlju i zahvalnošću kao jednom od najvažnijih tekstova hrvatske pisane kulture.

Možda ne razumijemo pokoju riječ ili više njih, ali njezin nas postojani ritam, bogata rima i skladna kompozicija još uvijek oplemenjuju i povezuju s temeljima našega identiteta. Kada iznova pročitamo "Juditinih" šest pjevanja i stignemo do konca, složit ćemo se i s drugim Marulovim proročanstvom koje ondje zatječemo – da će joj slava potrajati sve dok se budu čitala slovinjska, tj. hrvatska slova – navodi dr. Šimić.

image
Marulova bista Ivana Meštrovića
Mgs


Marulolog Bratislav Lučin iznosi reakcije i utjecaj "Judite" koja je na tiskanje čekala punih dvadeset godina:

– Kada je u ljeto 1521. u Veneciji otisnuta, "Judita" u tom svjetskom sjedištu tiskarstva i knjižarstva vjerojatno nije privukla gotovo nikakvu pozornost. Nije čudo što je tako: tekst joj nije bio na latinskom ili talijanskom, jezicima koji su tada dominirali u mletačkom tiskarstvu i kulturi uopće; nevelika opsegom (76 stranica) i jednostavna grafičkom opremom, nije se nimalo isticala među više od 150 naslova što su samo te godine objavljeni u gradu na lagunama – ističe dr. Lučin, dodajući kako je sasvim drugačiju reakciju izazvala na našim stranama.

– Na istočnoj obali Jadrana – ponajprije u Marulićevu rodnom Splitu, a ubrzo i šire – dolazak tog skromnog sveska značio uistinu nesvakidašnju novost, pa i događaj posve jedinstven. Zaključak o iznimnoj važnosti prvotiska temelji se, u isprepletenoj i neodjeljivo povezanoj argumentaciji, na njegovu pismu, jeziku i, osobito, književnom statusu.

Prije svega, "Judita" je jedna od prvih knjiga na narodnom jeziku koje su tiskane latinicom, a ne glagoljicom ili ćirilicom.

Nadalje, "Judita" je prvo tiskano autorsko književno djelo na hrvatskom jeziku (prije nje postojale su knjige na hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskoga ili na manje ili više stiliziranoj čakavštini, ali to su bili liturgijski, teološki ili nabožni priručnici – misali, brevijari, lekcionari i sl.).

Napokon, "Judita" nije tek knjiga stihova, nego prvi autorski ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskom jeziku.

Njegov ep i on sam u hrvatskoj književnoj kulturi imaju ulogu analognu onoj što je Dante i njegov spjev imaju u talijanskoj: obojica stvaraju prvo uistinu značajno, klasično djelo na narodnom jeziku; usvajajući cjelokupnu tradiciju vlastite književnosti, obojica joj otvaraju nove puteve i postavljaju nove kriterije – zaključuje dr. Bratislav Lučin.

Dike ter prijevoda...

– Strane kolegice i kolege ne samo da pišu studije o "Juditi", neki od njih poduhvatili su se i prevođenja. Od Cooperova prijevoda naovamo objavljene su integralne verzije epa na mađarskom, talijanskom, francuskom, litavskom.

Manji ili veći ulomci prevedeni su na slovenski, španjolski, njemački, češki, esperanto, a pojavile su se i nove parcijalne verzije na francuskom i engleskom.
U naše doba hrvatska "Judita" kao da ponavlja uspjehe Marulićevih latinskih knjiga, koje su u XVI. i XVII. stoljeću prevedene na sve važnije europske jezike – navodi dr. Bratislav Lučin.


 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. lipanj 2021 05:38