Odavno je već Thomas More uglavio u kulturu sjećanja i sjećanje kulture jedan važan aksiom, golo sveden na lakonstvo sapijencijalno-gnomske izrečenosti: "Tradicija nije čuvanje pepela, nego prenošenje vatre". Evoga, baš ova rubrika "Otkriveni zavičaj" hoće biti svojevrsni dalmatinski komin, ložište tradicije i ognjište baštine, gdje će biti mjesta i za pepeo i za vatru, pa se na klupicama ili katridama oko njega – osim krovnih nosivih greda kuće pamćenja i fundamenata kolombe u barci kao posudi kolektivne memorije književne Dalmacije – hoće zateći i zajedno posjesti i pisci i pjesnici čije djelo ili nije najveće, ili nije na vidljiviji način doprlo do oka čitača.
Jedan od tih važnih dalmatinskih demijurga, čiji ni ime pa ni djelo nisu prispjeli pred očište ši...