Jedna od iščekivanijih promocija na Festivalu mediteranske knjige, što se osjetilo i po broju okupljenih u dvorani na Gripama, bio je nastup jednog od najnagrađivanijih i najčitanijih domaćih autora Kristiana Novaka. Njegov roman ‘Slučaj vlastite pogibelji‘ u izdanju naklade OceanMore predstavili su Kruno Lokotar i Srećko Jurišić, a po završetku se formirala desetke metara duga kolona njegovih obožavatelja koji su s knjigom u ruci strpljivo čekali na autorov potpis. Velik dio njih je roman već pročitao ili je gledao predstavu HNK Varaždin na ‘Marulićevim danima‘, koja je nagrađena u Splitu sa tri nagrade, od kojih je jedna otišla Ljubomiru Kerekešu za ulogu Jape, oca u romanu.
‘Slučaj vlastite pogibelji‘ četvrti je Novakov roman, počeo je na marginama "crne kronike" i govori o korupciji, te tematizira sustave represivnog i obrazovnog aparata.
Kristian Novak je objasnio da nema recept kojim likove približava čitateljima, nego mu se svaki put čini kao da uči pisati iznova, čak i da uči jezik iznova.
- Zbog toga su prve verzije obično loše, a potom pokušavam ući u to što je lik, kako se nosi sa svojim problemom, svi volimo čitati o ljudima koje njihova životna priča može mijenjati. Lik mora imati razlog zbog kojeg se bori, i ulazi u konflikt s okolinom, - kazao je objašnjavajući svoje metode izgradnje likova.
Knjiga se bavi slučajem samoubojstva jednog policajca zbog mobbinga u radnom okolišu i nemogućnosti da natjera kolege na zakonito postupanje, a koji je bio zanemaren, pa i zataškan. Novak je slučaj predstavio dijelom kroz priču jedne profesorice hrvatskog jezika koju je taj slučaj pogodio, a dijelom kao filmski scenarij o policajčevom starijem bratu, također policajcu, koji je stisnut između obitelji koja traži zadovoljštinu i sustava koji od njega traži pacifikaciju.
Srećko Jurišić je oduševljen načinom na koji je cijela priča stavljena među korice, ispričao je da je roman pročitao u nekoliko sati. U funkciji "zarobljavanja" čitatelja je i međimurski dijalekt, koji upija u roman skoro na mističan način, čak i ljude koji imaju teškoće u razumijevanju toga dijalekta.
Po vlastitim riječima, Novak u romanu nije želio prikazati stvari crno-bijelo, jer u tome nema dramskog.
- Zanimaju me likovi koji su dovedeni u poziciju da naprave nešto loše, koji nisu psihopati do kraja, - rekao je autor, a Lokotar je dodao da je čitatelju bliži lik koji na neki način nosi svoje prokletstvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....