StoryEditor
KnjiževnostPriče s Gangesa

Gutljaj svetih bakterija: Jasen Boko, splitski dramaturg, novinar i nomad, skenirao je legendarnu rijeku i njezine ljude u novoj putopisnoj knjizi

16. studenog 2020. - 09:05
Jasen Boko

Jasen Boko, putopisac, nomad, dramaturg, novinar i štošta drugo, objavio je novu knjigu s puta, i to uzduž i poprijeko rijeke Ganges, mitske vode uz čiji su tok koji vija punih 2600 kilometara nastale neke od najranijih civilizacija. Uz nju i od nje živi pola milijarde ljudi, a što je očito i iz žalosnog podatka kako je riječ o najugroženijoj i najzagađenijoj rijeci svijeta, ali koja nije prestala biti izvorom života i duhovnosti za velike svjetske religije: na njezinim obalama Buda se predstavio čovječanstvu, krasi je Taj Mahal, kršćanski misionari u njoj su pokrštavali sljedbenike Krista, a ondje su i sveta mjesta muslimana, sikha, džainista...

Tim je vodama mutnim zaplivao na tri mjeseca i Jasen Boko od izvora visoko u Himalaji do ušća u Bangladešu. Već je ispisao svoja putovanja Putem svile, valovima Odiseja, tražio je Aleksandra Velikog i Che Guevarine tragove u Latinskoj Americi, no Indija i Majka Ganges prve su njegove ljubavi, a putopis "Život i smrt uz svetu rijeku" objavljen je u nakladi Profila.

image
Jasen Boko

Već naslovi Bokinih putopisnih poglavlja odaju kako je riječ o još jednome libru u njegovu stilu, uvijek protkanom domajom i s puno duhovitosti: Gutljaj svetih bakterija, Otkud bogu Šivi silikonske grudi, Hrvati i amebe – narod najstariji, O utjecaju ženske depilacije na religiju, Uloga marihuane u otkrivanju duhovnosti, Dalmatinski hindu-jarani na Gangesu, Anuradha - Hare Krišna iz Imotskoga...

- U svijetu ne postoji rijeka koja ima duhovni i religiozni status poput Gangesa, tu jedinstvenu karizmu koja je čini posebnom i svetom. Ganges je – jer tu svetost ne pomaže – i jedna od pet najonečišćenijih rijeka svijeta. Već sam dodir s takvom vodom štetan je za zdravlje, a kancerogena oboljenja, kažu zdravstveni stručnjaci, znatno su češća uz obale Gangesa negoli u ostatku Potkontinenta. Indijci se, međutim, na takva upozorenja ne obaziru i to što rade jutros, kao i svakog jutra, ne može se nazvati "dodirom": oni obavljaju obredno kupanje koje uključuje umivanje i uranjanje u vodu. Tu, međutim, kontakt s vodom ne završava. Jer Ganga nije samo rijeka, ona je božanska Majka koja daje život Indiji, pa njezina sveta voda pročišćuje, uklanja sve grijehe, oslobađa dušu i nudi, tvrde svi u njezinoj blizini, niz dobrobiti za zdravlje, duhovno i fizičko. Eto, zato Indijci Ganges i piju – iznosi Boko, dodavši kako istraživanja govore da bakteriološki standard vode u Varanasiju deset tisuća puta prelazi dozvoljeni maksimum koji običnu vodu pogodnu za piće i kupanje dijeli od tekućine opasne za ljudsko zdravlje!

Ipak, postoji i nešto što začuđuje znanstvenike; britanski bakteriolog Hakin utvrdio je kako bakterija kolere koja se širi vodom i potekla je iz Indije u Gangesu može preživjeti najviše tri sata. Ne postoji niti jedna druga rijeka ili voda u svijetu koja se može pohvaliti takvim učinkom. Znanost je utvrdila da voda Gangesa razgrađuje organski otpad 15 do 25 puta brže nego bilo koja druga rijeka na svijetu, a u vodi njezina gornjeg toka ne može preživjeti ličinka komarca!

- Ali najveće je čudo što usprkos svim kupačima i onima koji piju vodu iz rijeke, gatovi Gangesa nisu prekriveni mrtvacima – štoviše, svi ti ljudi u rijeci i pokraj nje živi su da življi ne mogu biti – uočava Jasen, a uz obale mitske rijeke našao je i svoje korijene!

- Dakle, prije otprilike pet tisuća godina Praslaveni su se negdje u ruskim stepama izljubili i oprostili sa susjedima Praindijcima i Prairancima, koji su otišli prema jugoistoku, dok su Slaveni započeli svoj put prema zapadu i jugozapadu, a Pragermani ili Balti odabrali sjevernije rute. Nije se to dogodilo u godinu dana, trebalo je vjerojatno cijelo tisućljeće da ta plemena napuste stepe i odu svako u svojem pravcu, te puno više od tisućljeća da se počnu prepoznavati kao Germani, Slaveni, Balti i ostale etničke skupine. Još će puno vode proteći Dnjeprom, Donom i Volgom, rijekama pokraj kojih su živjeli prije nego što su naselili svoje Rajne, Visle, Dunave, Save i Gangese te se počeli definirati imenima koja će poslije postati odrednice suvremenih nacija.

Često imam dojam da je taj trenutak odvajanja u dalekoj stepi obilježio mene osobno. Uvjeren sam kako su se neka moja praprabaka i prapradjed, kad je došlo vrijeme za pokret, sukobili oko pravca kojim će otići. Suglasni su bili da s onim barbarima Germanima ne idu nikamo. Baba je željela otići s Protoindoirancima, dida s Protoslavenima.

image
Jasen Boko

- Ja ti u tu Europu ne iđem - odlučna je bila baba.

- A šta'š u Indiji, vruće je, prometne gužve, puno ljudi, more je sivo, valovi veliki, majmuni skaču po granan, tigrovi jedu ljude. Slonovi, ej! Urazumi se, ženo!

- Nije vruće, nega lipo toplo. Ne iđen i tačka!

- Sarasvati, iđeš sa svojin mužen, jes razum’la. Šta će svit reć?

- Ne iđen, Zvonimire, je l' čuješ! Neću s vami Protoslaveniman, puno pijete, ne perete se i virujete u onoga Peruna i ženu mu Žlicu…

- Nije mu žena Žlica! I ne diraj mi vjerske osjećaje!

- A nega kako se zove, ako je on Perun?

- A luda ženo, s tobon se stvarno ne da razgovarat! Šta je tebi?

- Znaš ti šta je meni!

- Ne znan!

- Znaš!

- Ne znan!

- Onda ne znaš.

- Znan! Luda si!

- Mali Trpimir iđe s menon! - inzistirala je baba.

- Jes’ ti normalna, da mi potomci budu Indijci, aloooo?

- A ne, nega će bit 'Rvati?

- Šta fali 'Rvatin? Bolji su nega oti crni! Mi smo 'Rvati čista raca, arijska!

- Mo’š mislit! E, baš niste, Indijci su Arijci. Mi Indijci smo za jednakost, solidarnost i društvenu pravdu! Vi ste protoustaše! Revizionisti jedni!

- Šta smo mi?

- To šta s' čuja!

- Mater ti je ustaša, protopartizanko jedna!

- Ostav' se moje matere, jes' čuja? Šta t' je pun’ca sad kriva. Ne iđen!

I trajala je ta svađa, između dide desničara i babe ljevičarke, kojih stoljeće ili dva, da bi na kraju, kao i uvijek, bilo po babinu: ona je otišla s Indijcima, on, dobivši u koalicijskom sporazumu ipak moga pretka Trpimira, njihova jedinog sina, sa Slavenima. I eno ih, dida i mali, vide se jasno na one dvije najvažnije slike koje prikazuju dolazak Hrvata na more. Kod Otona Ivekovića dida je onaj u desnom donjem kutu, s nekakvim krilima na šljemu, a mali je Trpimir, moj predak, do njega, u krilu neke đavlije žene koja sigurno nije baba (kud ju je prije naša?). Mali već ima krunu na glavi, ključan dokaz da sam i ja kraljevske krvi, a prapradida je, jasno svjedoči slika, toliko zatravljen pogledom na more da će mu potomcima trebati stoljeća da se iz Ogorja spuste na obalu, u Split. Kod Celestina Medovića, pak, moj je predak Zvonimir, odmah sam ga prepoznao, glava pljunuta moja, onaj što kleči i ne iđe dalje, ostaje na planini i ne prilazi moru. On je taj od kojeg sam naslijedio strah od morskih pasa!

I tako sam ja, koje tisućljeće kasnije, završio u Splitu, a duboko u meni ostala je čežnja za Indijom (babino dite!) i potreba da se na Potkontinent stalno vraćam – ispričao je Jasen Boko, a u knjizi s Gangesa i ljubitelji rocka & fantasyja pronaći će nešto što sto posto nisu znali: u Rishikeshu, naime, tamo gdje marihuana raste kao samonikla biljka i nikoga to ne brine, u veljači 1968. Beatlesi su odlučili pronaći inspiraciju u ašramu jogija Maharishija Marseha, popularnog učitelja transcendentalne meditacije koji je često održavao turneje na zapadu.

image
Jasen Boko

- Lenon i Harrison dali su se do kraja u meditacije, McCartney je bio manje entuzijastičan, a Ringo Starr imao je najviše problema, prije svega s hranom, iako je donio pun kufer konzervi "Heinz" graha. Pripadnike kulta Tolkienova "Gospodara prstenova" iznenadit će spoznaja da je upravo u ovom ašramu za boravka liverpoolske četvorice dogovarana prva ekranizacija kultnog klasika. Producet Denis O'Dell stigao je s idejom filmske adaptacije "Gospodara prstenova", već se razmišljalo i o režiseru, a u užem izboru bili su Stanley Kubrick, Michelangelo Antonioni i David Lean. Već su imali i glumačku podjelu: Lennon je trebao biti Gollum, McCartney Frodo, a Harrison Gandalf. Ulogu odanog sluge Sama trebao je igrati Ringo Starr. Međutim, nisu dobili autorska prava od Tolkiena. Uz to, situacija nije bila idilična. Članovi benda su vrlo brzo, kao i mediji, primijetili da je uz njihova duhovnog vođu stalno računovođa. Maharishi je, shvatili su, unatoč priči o čistoj duhovnosti, imao poseban talent za financije. Meditacija i boravak u ašramu službeno se nisu plaćali, ali je veliki vođa zahtijevao od benda donaciju: 25 posto prihoda od njihova sljedećeg albuma trebali su uplatiti na njegov račun u Švicarskoj. "Samo preko preko mene mrtvog", poručio je Lennon – a otkrio nam Boko, domećući podatak kako je Maharishi potkraj života živio u palači od 200 soba, posjedovao je helikoptere i brojne nekretnine, a kad je umro 2008. godine, bio je težak oko dvije milijarde dolara!

Ovakve i desetke sličnih, čudesnih, zabavnih i tragičnih priča s Gangesa - protkanih poviješću, mitovima, socijalnim odnosima, turističkim obmanama i ugodama - pobrao je i prosijao Jasen Boko u svom putopisu, koji je u doba ograničenog kretanja u okovima svjetske pandemije jedini način da (zasad) posjetite Indiju, a nju proputovati, drži Jasen koji je ondje bio dvadesetak puta, znači "put u samog sebe, duboko prepuštanje koje otkriva i ono što možda ne želimo ili nismo spremni o sebi znati".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. siječanj 2021 00:59