StoryEditor
Književnostizdavački pothvat

Glagoljaški Misal kneza Novaka nakon 650 godina opet među Hrvatima. Dvjesto sretnika s vlasničkim listom uživat će u kaligrafskom knezovu umijeću

27. listopada 2020. - 08:00
Knez Novak sam je zavidnom pisarskom vještinom pisao Misal, što dokazuje da su i hrvatski plemići glagoljaštvo držali svojim te da im je knjiga bila naravno okružje  Mozaik knjiga

Svim zainteresiranim naručiteljima uskoro će biti dostupna jedna knjižarska povijesna senzacija: Misal kneza Novaka iz 1368. godine, jedna od najljepših i najvrjednijih rukopisnih knjiga koja predstavlja najvišu razinu kaligrafskog, iluminatorskog i uopće knjiškog umijeća naših glagoljaša.

Misal je svojom rukom ispisao knez Novak Disislavić, krbavski knez, dvorski vitez i povjerenik kralja Ludovika I. Anžuvinca, nositelj titula kneza šolgovskoga (u Erdelju) i kneza Nina, kojem je, izgleda, pero bilo milo kao i viteški mač.

Namijenio ga je kao zavjetni dar crkvi u kojoj će biti pokopan – "za svoju dušicu", i riječ je o prvom pouzdano datiranom glagoljskom misalu. U ovom nakladničkom pothvatu sudjelovali su Katedra Čakavskoga sabora Roč, Staroslavenski institut i Mozaik knjiga pripremivši ekskluzivno izdanje 650 godina nakon što je ispisano i ukrašeno. Dostupno će biti najviše dvjesto primjeraka, a svaki će imati i certifikat peteročlane komisije.

O Misalu, njegovu autoru i okolnostima nastanka razgovaramo s dr. sc. Vidom Vukojom, ravnateljicom Staroslavenskog instituta u Zagrebu, koja nam ponajprije razjašnjava kakva je uloga kneza Novaka i njegove obitelji u hrvatskom srednjovjekovlju.

– Knez Novak, koji je živio u XIV. stoljeću, pripadnik je hrvatskoga roda Disislavića iz plemena Mogorovića, koji su posjede imali u Lici, a središte im je bilo u negdašnjem kaštelu Ostrovici, negdje na području današnjeg sela Ostrvica pokraj Gospića. Mogorovići su važni za hrvatsku povijest po tomu što imaju udjela u plemstvu "dvanaest plemena hrvatskoga kraljevstva". To se plemstvo na različite načine pojavljuje u ranoj hrvatskoj povijesti, a u pisanim spomenicima prvi put u poznatoj "Pacta conventa", tekstu (doduše dvojbene autentičnosti) koji navodi kako je hrvatsko plemstvo 1102. prihvatilo ugarskoga kralja za svoga vladara. Novak je bio i vitez ugarskoga i hrvatskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca i kao takav je dobio još neke posjede, a svoje je imanje proširivao i kupnjom. Pored toga bio je naslovni knez našega Nina, ali i utvrde Salgó u Ugarskoj. Znamo i da je imao dva sina, Petra i Pavla, te da je bio dovoljno značajan da se njegovi sinovi i potomstvo nazivaju Novakovići.

image
Na minijaturnim filigranskim uresima prevladavaju crvena, plava i zlatna boja, a ukrašeni su pleterima, viticama, motivima srca, sunca, cvjetova, listova i drugim
 
Mozaik knjiga

Zbog čega bi knez Novak vlastoručno ispisivao Misal?

– U svojem je Misalu knez ostavio zapis da taj kodeks piše "za svoju dušu i neka se dade onoj crkvi u kojoj ću vječno počivati". Drugim riječima, Misal ispisan glagoljicom imao je biti zavjetni dar za crkvu u kojoj će knez Novak biti pokopan, a u kojoj se sigurno misilo na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku iz glagoljskih knjiga. Podatak da bi sam knez vlastoručno pisao glagoljski misal važan je, jer zorno pokazuje kako ne može biti točno desetljećima prevladavajuće uvjerenje da su hrvatski glagoljaši bili neuki, dok su "pravu" kulturu njegovali samo oni koji su čitali i pisali latinskim jezikom i latinicom. Izbor tekstova u Misalu, način na koji je ispisan i oslikan i uopće sve u vezi s tim kodeksom, pokazuje da je knez morao biti čovjek obrazovan i naviknut na visoku kulturu svoga doba, a opet je pisao i čitao glagoljicu i htio biti pokopan u glagoljaškoj crkvi.

STADO KRAVA ZA MISAL

Gdje je ovaj plemić učio kaligrafiju?

– Ne možemo točno znati gdje je i od koga učio ovako lijepo pisati glagoljicu, ali iz uvida u njegovu zavidnu pisarsku vještinu možemo izvući više vrijednih zaključaka. Jedan je da je hrvatskim plemićima, pa tako i knezu Novaku, knjiga bila naravno okružje. Drugi je da glagoljaštvo nikako nije bila pojava strogo vezana uz seljaštvo i manje obrazovane redovnike, kako se do relativno nedavno uobičajeno mislilo, nego da su i hrvatski plemići glagoljaštvo držali svojim.

Ako ipak pokušamo dokučiti od koga je i u kakvim okolnostima knez Novak mogao učiti glagoljski lijepopis, treba podsjetiti kako je u Lici glagoljaštvo bilo snažno. Zato se može pretpostaviti da je knez Novak glagoljicu naučio još u ranoj mladosti, vjerojatno još u roditeljskoj kući, a da ga je kaligrafskoj vještini mogao poučiti neki od njegovoj obitelji dostupnih uglednih pisara. Naime, teško je zamisliti da obitelj takvoga značaja ne bi bila u nekoj vrsti kontakta s najboljim pisarima svoga doba i kraja.

U Misalu ima zapisa koji se ne odnose samo na misne obrasce, a neki su čak iz doba nakon nastanka tog kodeksa.

– U srednjovjekovnim se, a naravno i u ranijim rukopisnim kodeksima redovito, najčešće na marginama, nađu različiti zapisi koji posebno raduju povjesničare. Ipak je riječ o izravnom, koliko god malom, prozoru u svijet prošlih vremena.

Pored već spomenutog zapisa kneza, u kojemu se on predstavlja i iznosi nakanu s kojom piše svoj kodeks, još tri zapisa zavrjeđuju pozornost, od kojih je jedan još vezan uz Novakovu Liku. U njemu je zabilježeno da je tridesetak godina nakon očeve smrti, naime 1405. godine, Novakov sin Petar za svotu od 45 zlatnika Misal prodao županima iz ročkoga kraja. Oni su ga u ime svoga puka kupili da bi se iz njega misilo u Nugli i potom u Roču. Ročanima je očito bilo vrlo stalo do toga da imaju glagoljski misal, jer je vrijednost navedene svote koju su među sobom morali prikupiti bila tolika da se za nju moglo kupiti stado krava ili pristojno imanje s kućom.

Ostala dva zapisa već su vezana uz novi, istarski dom Novakova misala. U radosnom zapisu koji počinje usklikom "Vita vita naša štampa gori gre" ili u slobodnom prijevodu: "Živio, živio, naš tisak napreduje!" nepoznati pisar najavljuje objelodanjenje prve hrvatske tiskane knjige "Misal po zakonu rimskoga dvora" iz 1483., otisnute svega 28 godina nakon Gutenbergove Biblije. Naime, Novakov je misal bio jedan od predložaka, možda i glavni, za navedeni hrvatski prvotisak, koji je – ne zaboravimo – također pisan glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Drugim zapisom ročki župnik Šimun Greblo bilježi da je 1512. tim krajem harala kuga.

image
Vida Vukoja, ravnateljica Staroslavenskog instituta
 
Tomislav Krišto/Cropix

Zbog čega je Novakov sin Petar prodao očev Misal?

– Ne znamo razlog zbog kojeg je Petar Novaković 1405. godine odlučio prodati kodeks koji je njegov otac pisao s tolikim marom. Nameće se zaključak da je obitelj zapala u novčanu stisku, pri čemu valja imati na umu da su još od 1389. i Kosovske bitke po bosanskim i hrvatskim zemljama, tako i Lici, Osmanlije poduzimali pljačkaške pohode. Novakovići su morali biti u velikim neprilikama kada su odlučili prodati knjigu koja je iz barem dva razloga bila dragocjena. U njezino su stvaranje bila uložena velika sredstva, jer je skupa bila i pergamena i izrada gotovo petsto slikovnih elemenata s priličnom količinom zlata, a i izgubljeni uvez, koji je zacijelo bio bogat. Drugi je činjenica da je riječ o zavjetnom daru crkvi, i to crkvi očeva ukopa. Nameće se pitanje je li i ta crkva stradala u spomenutim turskim provalama. U svakom slučaju, možemo se jedino nadati da se zasigurno teška Petrova odluka pokazala ispravnom i korisnom.

PAPINA POVLASTICA HRVATIMA

Kojim se putem kodeks našao u Beču, gdje je i sada?

– U Beč, u tadašnju Carsku dvorsku knjižnicu, rukopis je dospio 1820. godine, nakon što je bio otkupljen u Trstu kod poznatog antikvara Giovannija Battiste Hattingera. Budući da je fond Dvorske knjižnice ušao u fond Austrijske nacionalne knjižnice, naš se Misal i danas nalazi u Beču. Štoviše, on je – pored jednog doista prelijepog i svog u zlatu evanđelistara, također iz 1368. – najstarija knjiga te velike i važne knjižnice. Danas se Novakov misal zapravo može vidjeti jedino u obliku digitalnih snimki koje su, nasreću, javno dostupne. A kako je Hattinger došao do Misala, koji je nakon prodaje iz Like prešao u Istru, gdje se iz njega desetljećima, po svoj prilici i stoljećima misilo, možemo samo nagađati.

Što tiskanje ovakvog Misala predstavlja za današnju hrvatsku kulturnu javnost?

– Jedno je od osnovnih pitanja današnjega trenutka – identitet, kako zajednice, tako i pojedinca. Objavljivanje faksimila hrvatskoga glagoljskoga Misala kneza Novaka ima mnogo ohrabrujućeg i snažnog u tom kontekstu.

Spomenimo činjenicu da su hrvatska kulturna povijest i identitet na različite načine i u različita vremena kao svoja prepoznavao čak četiri pisma (latinicu, glagoljicu, ćirilicu, pa i arebicu) i tri jezika (hrvatske narodne govore, hrvatski crkvenoslavenski i latinski). Svrativši pogled samo na glagoljicu, istaknimo jedan vrlo moćan detalj iz relativno nedavne povijesti kojeg smo doista premalo svjesni. Naime, svi znamo da je sva liturgija unutar Zapadne crkve sve do 60-ih godina 20. stoljeća i Drugoga vatikanskoga sabora bila na latinskome jeziku. No, koliko nas zna da su Hrvati bili jedini narod unutar Zapadne crkve koji je, pored latinskoga i latinice, imao i liturgiju na jeziku koji je razumio i držao svojim?!

image
Jedan od prikaza Isusa u Misalu
 

Naime, naši su glagoljaši još od dolaska Ćirilovih i Metodovih učenika na prijelazu iz 9. u 10. stoljeća, pa do u prvu polovinu 20. stoljeća misili na slavenskom jeziku iz glagoljskih knjiga, imajući za tu praksu povlastice izravno od pape. Kada se tijekom Drugog vatikanskog sabora žestoko raspravljalo može li se sveta misa održavati na jeziku koji nije latinski, a da ne dođe do raspada Crkve, za mnoge je saborske oce bio posve nov i vrlo iznenađujuć podatak da preko malog Jadranskog mora postoji narod koji tada već gotovo puno tisućljeće misi na svom jeziku i pismu, ostavši pri tome odan papi i trajno okrenut zapadnoeuropskoj civilizaciji.

To mnogo govori o našem potencijalu da unutar velike, europske zajednice mirno, staloženo i dostojanstveno preispitujemo i čuvamo svoj identitet i samosvojnost, imajući pred očima živo iskustvo da time – ne uvijek na lako spoznatljive načine – pridonosimo nekom budućem, nama nepoznatom dobru.

Tri stada ovaca za pergament


Izrada knjige u ono je vrijeme bila toliko skupa da je knezu Novaku samo za pergament za ispisivanje Misala trebalo pripremiti najmanje 140 koža, što čini tri i pol stada po četrdeset ovaca! Novakov misal napisan je na pergamentu i sadrži 269 lista, veliki broj iluminacija i minijatura, njih ukupno 480. Na tim minijaturnim filigranskim uresima prevladavaju crvena, plava i zlatna boja, a ukrašeni su pleterima, viticama, palmetama, nizovima romba, krugova i kockica, motivima srca, sunca, cvjetova, listova, trolista te sjemenki.

Osim oslikanih inicijala, Misal je obogaćen i sa šest minijatura, od kojih četiri prikazuju portrete evanđelista, a dvije su prikazi Isusa preko cijelih stranica usporedno s velikim marginama i prozračnim razmacima među slovima, redcima i stupcima, odražava svečanu, luksuznu izvedbu kodeksa, gdje se nije štedjelo na pergamentu i skupocjenoj zlatnoj boji.

Iako je riječ o liturgijskoj knjizi, u svojem je kolofonu knez Novak zapisao i prve hrvatske osmeračke stihove pokazujući tako, osim viteške i intelektualne, i svoju lirsku stranu.

Uz knjigu - vlasnički list


Svaki primjerak ručno je uvezan u vrhunski obrađenu teleću kožu. Na koricama je grafika koju je dizajnirao Frane Paro, dugogodišnji profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i vrsni poznavatelj tiskarske i grafičke djelatnosti naših glagoljaša, dok je pripadajući etui osmislio akademski slikar Krešimir Ivanček. Svaki će primjerak prije pakiranja pregledati peteročlana komisija. Svaki će kupac zajedno s knjigom primiti i originalni vlasnički list. U ovoj su knjizi obol proučavanju i razjašnjavanju Novakova misala dali akademkinja Anica Nazor, prof. dr. sc. Mateo Žagar, grafičar i slikar Frane Paro, prof. dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić, akademik Kruno Prijatelj, dr. sc. Kristijan Kuhar te dr. sc. Ana Šimić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. siječanj 2021 05:16