Nestašica novijih božićnih klasika je frapantna i 2003. je bila posljednja velika godina u tom smislu. U jednoj godini dobili smo njih čak tri, "Zapravo ljubav", "Vilenjak" i "Zločesti Djed Mraz" ("Bad Santa"). "Love Actually" i "Elf" stekli su tu titulu u prilično kratkom roku kao klasični, idealni božićni filmovi za sve generacije gledatelja. S druge strane, "Zločestom Djedu Mrazu" trebalo je neko vrijeme za to.
Nimalo čudno. "Bad Santa" je antiteza klasičnog božićnog filma. Točnije, posrijedi je vjerojatno najanarhičniji božićni film svih vremena čak i u usporedbi s "Gremlinima", uvredljiva, politički nekorektna crna komedija crnja od najcrnjeg ugljena, idealan naslov za svakoga tko je sit nerijetko umjetnog stvorenog prazničkog sjaja i veselja na ekranu i u stvarnosti.
Ovo je svojevrsni "Rat Roseovih" božićnog filma, alternativa tradicionalnim blagdanskim obiteljskim komedijama kao što su "Sam u kući", "Najluđi Božić" i "Luda božićna zvona", posebice "The Santa Clause" serijalu s Timom Allenom u ulozi Djeda Mraza. No, nešto tako se moglo i očekivati od nekonvencionalne ekipe iza kamere, američkog nezavisnjačkog redatelja Terryja Zwigoffa ("Crumb", "Ghost World") i legendarne producentske braće Coen ("Krvavo jednostavno", "Arizona Junior", "Veliki Lebowski").
Polazna točna za inspiraciju zasigurno je lik Djeda Mraza iz "Kola sreće" u tumačenju Dana Aykroyda. Titularni "bad santa" je Willie (Billy Bob Thornton) kojeg upoznajemo za šankom kako trusi jedan viski za drugim i puši kao lokomotiva, pričajući u "voiceoveru" svoju životnu priču s naglaskom na nesretno djetinjstvo, zbog čega i jest takav kakav jest – ogorčen, autodestruktivan i mizantropski nastrojen.
Dakle, Willie je predstavljen kao protagonost iz noir filma čije crnilo Zwigoff prenosi na božićnu komediju i prekriva njezino kičavo šarenilo. Glavni lik ustvari je kriminalac i svake blagdanske sezone u drugom gradu odijeva odoru Djeda Mraza iz robne kuće kako bi izveo pljačku sa svojim partnerom u zločinu, tamnoputim patuljkom dugačkog jezika Marcusom (Tony Cox).
Shema je da Willie glumi Djeda Mraza, a Marcus njegova vilenjaka, što je samo krinka za izvidnicu, tj. potragu za sefom koji će opelješiti. Međutim, ovaj put bi Willie mogao biti raskrinkan kad svojim neprimjerenim ponašanjem privuče pozornost voditelja robne kuće (komičar John Ritter u posljednjoj ulozi) i šefa sigurnosti (Bernie Mac).
Willie je "živi dokaz da Djed Mraz ne postoji" i kamera ga u jednoj sceni slijedi dok pada u alkoholnu nesvijest. Interakcije Willieja i djece su forte filma. Djeca žele zagrliti djedicu i otkriti mu želje za poklon, ali on ih nerijetko dočeka riječima tipa "Zaboli me što želiš" i ponekad prostači ispred njih. Također, zna se zapišati i bazditi na cugu, toliko da se miris alkohola osjeća s ove strane ekrana, a u pauzi od posla bludniči u kabini za presvlačenje ševeći krupne žene na koje ima poseban fetiš.
Ipak, Willie će doći do "prekretnice" i doživjeti blagu promjenu kad upozna konobaricu Sue (Lauren Graham) i klinca Thurmana (Brent Kelly). Sa Sue, koja se "uvijek palila na Djeda Mraza", ostvarit će vezu. Susret s usamljenim bucmastim klincem sa šmrkljima, koji vjeruje u Djeda Mraza i živi bez roditelja, sa senilnom bakom (Cloris Leachman), za Willieja je još značajniji.
On u njemu prepoznaje mlađeg sebe i počne mu pomagati, osjećajući da prvi put u životu radi nešto bitno. Pomaganje je uzajamno jer i Willie postaje ponešto bolji čovjek, a klinac u njemu i Sue dobiva nekakve zamjenske roditelje. Duboko u crnom srcu "Zločestog Djeda Mraza" krije se pravi božićni film, samo što treba snježna ralica da ukloni debele snježne naslage groteske i satire te otkrije blagdanski duh s pripadajućim tradicionalnim vrijednostima.
Zwigoff je izveo nemoguće i istovremeno servirao antibožićnu i božićnu komediju, ne gubeći smisao za crni humor i ne otupljujući oštricu filma na način da Willie najednom postane ogledni primjer "good santa" lika, svetac, Allenov Djed Mraz ili onaj iz "Čuda u 34. ulici". Za nešto tako trebalo je hrabrosti i drskosti onda, a danas nema šanse da bi se "Bad Santa" uopće mogao snimiti. Santa Zwogoffove političke nekorektnosti morala bi biti otopljena.