Nenadano povlačenje očekivanog filma “Zamka” (“Trap”) iz hrvatskih kina nedugo prije početka distribucije zakazane za 8. kolovoza neugodno je iznenadilo fanove redatelja M. Night Shyamalana i glumca Josha Hartnetta. Hororski triler, kojeg se može opisati kao da se serijski ubojica Hannibal Lecter (“Kad jaganjci utihnu”) našao u stupici na koncertu popzvijezde tipa Taylor Swift ili Ariane Grande, maknut je s popisa kinonajava bez ikakvog objašnjenja.
Film je nestao bez traga kao da ga nije nikad ni bilo. Zvuči poput nekog shyamalanovskog preokreta, ali “Zamka” ipak ima redovnu kolovošku kinodistribuciju u ostalim europskim zemljama. Primjerice, “Trap” uredno igra u Beču. Za film koji neće zaigrati u hrvatskim kinima znalo se i ciljano “potegnuti” do Beča (“Irac”), tako da autor ovih redaka nije puno razmišljao oko kupnje ulaznice uoči dolaska u austrijsku prijestolnicu na drugi od četiri koncerta grupe Coldplay na stadionu “Ernst Happel”.
Ispostavilo se da je to bila pogođena odluka. Dvorana bečkog kina “Artis” bila je dupkom puna, a zanimljivo je da su dobar dio publike činile tinejdžerice, kao da su time nadoknađivale jedan od tri odgođena koncerta megapopularne Swift.
Gledanje “Zamke” u Beču bilo je, unatoč njezinim manama, jedno nadrealno iskustvo koje je Shyamalanov horor triler načinilo vizionarskim, a djelovalo je i nakon njegova završetka, tj. dan kasnije, kad se vaš kritičar prisjetio filma na koncertu Coldplaya.
Podsjetimo, Swiftičini koncerti otkazani su nakon ozbiljne terorističke prijetnje i zbog toga je bila pojačana sigurnost na stadionu uoči i tijekom nastupa Colplaya, uključujući policiju i specijalce. U filmu nema terorista, ali tu je zloglasni serijski ubojica nadimka Butcher i on, pravim imenom Cooper (možda nikad bolji Hartnett), pohodi koncert pop-zvijezde Lady Raven (Saleka Shyamalan, redateljeva kći) u dvoranskoj areni zajedno s kćerkom tinejdžerkom Riley (Ariel Donoghue).
Cooper ubrzo opaža mnoštvo policije i specijalaca u dvorani i oko nje te doznaje da je sve to zbog njega. Policija je doznala da je Butcher u dvorani i sprema mu zamku, stoga Cooper gleda kako će pobjeći i istovremeno kao brižan roditelj nastoji da mu kćerka, nesvjesna tko je njezin otac, doživi nezaboravan provod slušajući omiljenu pjevačicu.
Koncept “Što ako se ‘Kad jaganjci utihnu’ dogodi na koncertu Taylor Swift?” jedinstven je i originalan u razdoblju recikliranih blockbusterskih ideja, štoviše jedan od intrigantnijih u opusu redatelja (“Šesto čulo”, “Neslomljivi”, “Posjeta”, “Podvojen”) koji je dosegnuo status da na plakatu “Trap” piše “A new M. Night Shyamalan experience” umjesto “film”. Shyamalan kači gledatelja na udicu koncepta i isprve fino intenzivira koncertni ugođaj i klaustrofobičnu trilersku tenziju na mjestu gdje bi vriskovi užitka mogli prerasti u krikove užasa.
S obzirom da “Zamka” može podsjetiti na “Zmijske oči” Briana De Palme (potraga za atentatorom na ministra obrane u boksačkoj areni), Shyamalan režira film depalmovski uz pomoć tajlandskog direktora fotografije Sayombhua Mukdeeproma (friško radio na “Izazivačima”) s kvazipodijeljenim kadrovima snimljenim diopter lećama itd., što u sprezi s velikim ekranima na pozornici stvara dojmljiv efekt.
Međutim, film demonstrira ono najbolje, ali i najgore od Shyamalana koji ovdje pokušava promovirati Saleku kao pjevačicu i glumicu, nedugo nakon što je producirao “Promatrače” druge kćerke Ishane. Naime, Shyamalanovi zapleti često su ingeniozni, ali njihova razrada i rasplet znaju štekati (“Ostarjeli”, “Netko kuca na vrata kolibe”).
Kad radnja u drugoj polovici napusti dvoranu, priča se počinje urušavati i “Trap” u razočaravajućem trećem činu postaje prilično trapav film, neodlučan bi li bio satira na račun moderne idolatrije koja izjednačava serijske ubojice s pop-zvijezdama, “serial killer” triler ili autoparodija s namigom, da bi na kraju ispao možda najviše ovo potonje. Veteransku FBI “profilerku” glumi nekadašnja dječja zvijezda Disneyjeve komedije “The Parent Trap” Hayley Mills i sada postavlja nešto drukčiju zamku za roditelja.