StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

VLAK ZA BUSAN: ZONA ZOMBIJA Igre živih mrtvaca bez granica

17. prosinca 2020. - 14:03

Vlako-vođom novijih zombi filmova može se nazvati "Vlak za Busan" iz 2016. godine. Izvrstan južnokorejski akcijski horor, najbolji recentniji film o živim mrtvacima i jedan od najboljih uopće, prilično je savršeno sumirao zombije u užurbanom novom mileniju. Od Boyleova "28 dana kasnije" naovamo, zombiji su postali trkači-sprinteri, stoput brži od živih mrtvaca-maratonaca u hororima njihova oca Georgea Romera.

Usporedite staru Romerovu "Zoru živih mrtvaca" s novom Snyderovom i uvidjet ćete razliku. Povratka na staro više nije bilo, osim kad se zombija uhvatio sam Romero, a režiser i scenarist Yeon Sang-ho uokvirio je zombijevsko "novo normalno" ukrcavši žive mrtvace u brzi vlak iz Seoula za Busan.

FILM: Train To Busan Presents: Peninsula; akcijski horor; Južna Koreja, 2020. REŽIJA: Yeon Sang-ho ULOGE: Gang Dong-won, Min Jung DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: ** ½

I tako je nastao "Train To Busan" – "Speed" hororskog zombi-žanra koji je inspiraciju crpio na akcijskoj kinetici "Under Siege 2" (živi mrtvaci umjesto terorista) i "Snowpiercera" (vlak kao ne samo južnokorejsko društvo u malom). Uspjeh filma načinio je nastavak neminovnim, ali Sang-ho nije želio poći istom rutom i preseliti priču u neko drugo prijevozno sredstvo, što je napravila "Brzina", premda je mogao, pa i trebao.

Zrakoplov bi bio dobar izbor kad se sjetimo avion-scene u "Svjetskom ratu Z" i mogao je to biti ozbiljniji zombijevski odgovor na "Zmije u avionu", odnosno – da se nadovežemo na "Pod opsadom 2" – "Putnik 57" i "Air Force One" sa živim mrtvacima. Početak nastavka "Vlaka za Busan", (pod)naslovljenog "Zona zombija", nudi lažnu nadu da će biti "Speed 2", samo superiorniji.

Protagonist filma Jung-seok (Gang Dong-won) pokušava se sa sestrom, njezinim sinom i suprugom Chul-minom (Do-yoon Kim) dočepati broda koji napušta Južnu Koreju nakon apokalipse u prethodniku. Jednom kad se ukrcaju, čini se da je sve u redu, no pokaže se da je jedan zaraženi u donjim kabinama.

Jedan ugriz, drugi... i brod je na putu da postane poput vlaka iz originalnog filma. Nažalost, to je samo uvodna sekvencija, snimljena tek da Jung-seoka i Chul-mina može razdirati krivnja. Radnja se prebacuje četiri godine kasnije, točno koliko je prošlo od izvornika do nastavka.

Cijela Koreja izolirana je od svijeta i stavljena u karantenu nakon (zombi) virusa nastalog u biotehnološkoj tvornici. Nastavak ne forsira paralele s koronom, koje je original vizionarski iscrtao, osim onih najočitijih, možda i zato što se Busan rimuje s Wuhan i može nagnati čovjeka da krivo pročita naslov.

Ipak, interesantno je da lokalci na Korejce Jung-seoka i Chul-mina, nastanjene u Hong Kongu, gledaju s nepovjerenjem, kao što se danas gleda na potencijalno zaražene koronavirusom u vremenu naglašene ksenofobije. "Odande je došao virus, ne bi ih trebao posluživati", govore mušterije vlasniku restorana/kafića.

Zbog životarenja u Hong Kongu, Jung-seok i Chul-min pristaju vratiti se u Južnu Koreju sa šačicom dragovoljaca kako bi za gangstere povratili 20 milijuna dolara skrivenih u napuštenom kombiju. "Zlato i novac leže tamo, zombije za to nije briga. Uđete noću, nađete kamion s 20 milijuna i vratite se", izlaže nalogodavac plan i "setup" filma koji je imao priliku biti tenzični akcijsko-trilerski "zombijevski" spoj "Nadnice za strah" i "Bijega iz New Yorka", ali je, nažalost, baš i nije iskoristio.

U prvospomenutom "suspense" klasiku Georgesa Cluzota kamioni su prevozili nitroglicerin i morali paziti na svaku rupu na cesti da ne odlete u zrak. Ovdje se mora paziti na zombije koji, sjećamo se iz originala (tuneli), ne vide noću, ali reagiraju na zvuk.

Svojevrsna "vampirizacija" zombija na mahove potiče osjećaj urgentnosti, u smislu da Jung-seok, Chul-min i ekipa moraju definitivno napustiti korejski poluotok prije nego svane zora živih mrtvaca i razdani se. Premda, redatelj iznalazi kreativna rješenja da prije uposli žive mrtvace, što je jasno kad ih osvijetli pun mjesec.

Ako se ispale signalne rakete i osvijetle nebo, zombiji mogu vidjeti, a kako odlično čuju i po mraku, opasnost prijeti od svakog (ne)namjernog zvuka automobilske sirene ili paljenja autoalarma. Sve je to bilo dosta za napet film 90-minutni koji bi u žanrovskoj (akcijskoj) bazičnosti mogao biti ravan originalu.

Znači, stići s vlakom od Seoula do Busana, odnosno prebaciti kamion s lovom od točke "A" do točke "B", pri čemu je sad jedan ruinirani grad prošireni "skučeni prostor" kao u "Umri muški 3" spram "Umri muški 1". Međutim, dvosatni nastavak nepotrebno širi priču u smjeru postapokaliptičnih akcijskih filmova poput "Pobješnjelog Maxa" i uvodi previše ljudskih likova, kako pozitivaca, tako i negativaca, koji napučuju karantensku zonu nalik civilizaciji na ruševinama distopije.

Među pozitivce spadaju majka i njezine kćerke (Min Jung, Lee Re, Lee Ye-won; sve tri dobre), preživljavajući na dnevnoj bazi i štosno koristeći aute na daljinski upravljač za anti-zombi diverzije. Kćerke su su akcijsko-komično predstavljene, a njihova majka ima solidnu pozadinsku priču povezanu s junakovom.

Otkrivamo da je ona žena s moralno dubiozna početka filma kojoj Jung-seok nije stao kad je sa suprugom molila za prijevoz pokraj pokvarenog auta, strahujući za sebe i suputnike od moguće zaraze njezina okrvavljena muža. Bilo je dovoljno da se njih tri pridruže Jung-seoku i Chul-minu u bijegu od zombija, ali redatelj ubacuje "madmaxovske" zlikovce (narednik Hwang; Min-Jae Kim) kako bi naglasio da su ljudi gori od živih mrtvaca, što je bilo jasno i u izvorniku bez izrazitih negativaca.

Uvođenje "vojnici-postali-razbojnici" negativaca poslužilo je redatelju za jednu dobru scenu: vladar korejskog kvazi-Thunderdomea, kapetan Seo (Koo Kyo-hwan), organizira gladijatorske igre bez granica s preživjelim ljudima i zombijima u stilu "Trkača".

Zombiji padaju s mostova u hordama, ali polako i padaju u drugi plan pored Hwanga, Seoa i njihove bratije u lovu na Jung-seoka i ostatak, postajući statisti, a ovo je "zombie movie" ili bi trebao biti, iako je bliži tuđim postapokaliptičnim filmovima nego vlastitom prethodniku.

Potjere su spektakularno zamišljene, ne i izvedene s obzirom na neumjerenu uporabu računalnih efekata i još neumjerenije ubrzavanje akcije da izgleda neprirodno kao u videoigri. Režiseru su u jurnjavama s "driftanjima" itd. uzor bili "Brzi i žestoki", samo nije imao budžet tih filmova da akcija bude manje CGI-jevski očita.

Artificijalna akcija pojela je gotovo sve emocije pa nastavak na samome kraju pokušava na silu izvojevati melodramske osjećaje ne bi li postigao emotivnu razinu prethodnika sumiranu pjesmicom "Goodbye World". Svijet "Vlaka za Busan" nije zaslužio posljednje zbogom, ali živi mrtvaci trebaju imati više života u idućem nastavku koji je već najavljen. "Train To Busan" nastavlja voziti dalje u stilu "Snowpiercera".

Jedinstveni kinomaraton

Korona nam je u ožujku poremetila rijetku priliku za jedinstveni kinomaraton "Mjesto tišine 1&2". Distributer je to nadoknadio jednako jedinstvenim maratonom "Vlak za Busan 1&2". Slični maratoni nisu česta pojava u hrvatskim kinima, za razliku od svjetskih, stoga kombinaciju "Train To Busan 1+2" vrijedi doživjeti na velikom ekranu, neovisno o tome što drugi film nije ni blizu moćan kao prvi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

03. ožujak 2021 08:12