Srce svakog fana akcije zasigurno je zatitralo na spomen redatelja Johna Wooa u foršpanu za njegov povratnički hollywoodski film "Tiha noć" ("Silent Night"), prvi nakon 20-godišnje pauze koliko je prošlo od "Isplate". "Od legendarnog filmaša Johna Wooa, jednog od najcjenjenijih akcijskih redatelja svih vremena", stajalo je u natpisu pri sredini foršpana. Šteta da autori foršpana nisu krenuli svojedobnim tragom povratničkog Cameronovog spektakla "Avatar" kojim je krenuo i "trailer" za "Otok Shutter" Martina Scorsesea.
"Trailer" za "Avatara" podsjetio je gledatelje tko je Cameron (u slučaju da su zaboravili) natpisom "od redatelja ‘Terminatora‘, ‘Aliensa‘, ‘Terminatora 2‘, ‘Istinitih laži‘, ‘Titanica‘...". Moglo se tako napraviti i za Wooa, pa da se na ekranu zaredaju naslovi njegovih "trade mark" filmova poput "Bolje sutra", "Ubojice", "Žestokog policajca", "Teške mete", "Slomljene strijele", "Čovjeka bez lica", "Nemoguće misije 2"...
No, umjesto toga, istaknuto je da je "Tiha noć" ujedno i djelo producenata "Johna Wicka", najpopularnijeg akcijskog filma unatrag desetak godina. Današnjoj generaciji Wick znači više od Wooa, premda prvog Johna ne bi bilo bez drugoga.
Woo je jedan od očeva modernog akcijskog filma, pionir "gun fu"/"heroic bloodshed" akcije koja dominira u serijalu o Johnu Wicku. Iako Woo nije bio aktivan u Hollywoodu posljednjih 20 godina (u Aziji je snimao epove kao što su "Red Cliff" i "The Crossing", da bi se vratio akciji 2017. filmom "Manhunt"), bio je u mislima akcijskih filmaša, ali i fanova. Ipak, bilo je pitanje kako će se povratnik Woo snaći u eri Wicka snimajući film koji je izašao na 20. obljetnicu njegovog posljednjeg hollywoodskog projekta "Paycheck", u godini kad i "Hard Target" slavi 30. rođendan.
Drugim riječima, hoće li "Silent Night" biti više Woo ili Wick. Omjer je na koncu nekih 70:30 za Wooa u odnosu na Wicka. Woo je ponešto ublažio "slow motion" akcijašenje, ali već je od prve scene jasno je da gledamo njegov film. Odjeven u božićni džemper natopljen krvlju, Brian Godlock, lik u tumačenju Joela Kinnamana, trči u paničnom usporenom pokretu slijedeći dva automobila s pripadnicima suparničkih bandi koji u vožnji pucaju jedni na druge.
(S)udar jednog automobila u "slow motionu" potvrđuje da smo na domaćem terenu Wooa, kao i scena kad Kinnaman pokuša zaustaviti vozilo nekakvom metalnom šipkom po uzoru na Van Dammeovo akcijskojunačko "skidanje" vozača krosera "mawashi gerijem" u "Teškoj meti", ali slijedi iznenađenje: Brian biva napucan, pogođen metkom u vrat i ostaje bez glasa.
"Tiha noć" dvostruko subvertira akcijsku tipologiju i eksperimentira sa (za)datostima žanra i modernog filma uopće. Brian nije istrenirani stroj za ubijanje, tj. izgrađeni akcijski junak, nego se takvim gradi od temelja, a film je snimljen bez dijaloga. I jedno i drugo je dosta hrabro za period kad najveći dio suvremene publike želi sve sad i odmah, po mogućnosti objašnjeno u tančine i nacrtano, stoga likovi u mnogim novijim filmovima frekventno pričaju i u više navrata opisuju ekspoziciju.
Priča "Silent Night" je arhetipska osvetnička još od "Death Wish" serijala, da ne napišemo kliše: otac se pretvara u armiju od jednog čovjeka i sveti ubojicama sina koji je stradao u oružanom obračunu bandi nakon što ga je pogodio zalutali metak, na užas Briana i njegove supruge Saye (Catalina Sandino Moreno).
Međutim, u rukama Wooa "Tiha noć" postaje puno više od toga. Kad se Brian pretvori u akcijskog heroja uz naporan trening (zgibovi, dizanje utega, vježbanje pucanja i baratanja noževima, te usavršavanja brze i žestoke vožnje), on još uvijek nije hladnokrvni ubojica poput Wicka, što filmu daje veći zalog realizma, drame i tenzije.
Njegova prva tučnjava režirana je tenzično poput borbe noževima u "Spašavanju vojnika Ryana". Nakon što prvi put saspe par metaka u protivnika, on će povratiti. Nešto tako nismo dosad vidjeli u akcijskim filmovima općenito, pa i onima s potpisom Wooa koji je, s druge strane, oduvijek naginjao kinetičkom, sinematičnom izričaju i vizualizaciji naspram verbalizacije, preferirajući "pokaži" umjesto "kaži", tj. da akcija govori glasnije od riječi.
Vizualno pripovijedanje/pričanje priče njegov je zaštitnik znak. Sjetimo se scene kad je pucnjava sagledana očima klinca sa slušalicama na ušima u klasiku "Face/Off" kao snažna melodramska nadopuna akciji, uzorna za "Silent Night". Utoliko, prirodno je da Woo jednom snimi film bez dijaloga u kojem riječi mahom dolaze samo iz policijskog dispečera.
Ovaj film u povišenim trenucima nadahnuća doseže najbolje momente iz opusa Wooa, one kad je akcijska koreografija ritmična, operna i baletska, a primjetan je i utjecaj noira u igri svjetla i sjene. U takvim suprotnostima Woo pronalazi inspiraciju za ponajbolju paralelnu montažu karijere: suza klizi niz Sayin obraz i na određeni način postaje metak koji pada na pod u streljani gdje Brian vježba pucanje. Meci i suze postaju jedno u "Tihoj noći".