Spustite rolete i navucite zavjese, pripremite kolce i križeve. Vampiri iz Salema konačno su se vratili. Nove "Tajne Salema" ("Salem‘s Lot") napokon su ugledale svjetlo dana. Treća verzija sjajnog istoimenog romana Stephena Kinga iz 1975., jednog od najboljih u njegovu opusu, snimljena je još tijekom koronske 2021. godine.
Prvotno je planirano da "Tajne Salema" imaju kinopremijeru u jesen 2022., što se na koncu dogodilo tek 2024., i to na streaming servisu (HBO) Max. Dvije godine provedene "na ledu" nisu nikad dobar znak i stjecao se dojam kao da studio Warner Bros nije znao što će s filmom, tj. postojala je bojazan da će završiti neprikazan kao "Batwoman".
No, nakon što se King u veljači oglasio na društvenim mrežama da je pogledao novi "Salem‘s Lot" i da je "prilično dobar sporogoreći horor stare škole" ("Nisam siguran zašto ga Warner Bros zadržava; nije kao da je sramotan ili tako nešto"), odlučeno je da film bude pušten početkom listopada, prikladno za Halloween sezonu. Ispostavilo se da King baš i nije bio posve u pravu.
"Tajne Salema" načelno jesu "horor stare škole", ali više brzogoreći, a ako film nije baš "sramotan", nije ni nešto (posebno), naprotiv. Doduše, u pretprodukciji je zasigurno sve mirisalo na uspjeh još jedne adaptacije Kingova romana nakon mini-serija Tobea Hoopera i Mikaela Salomona iz 1979. i 2004. godine.
Producent je maestro horora James Wan (franšize "Prizivanja" i "Podmuklo", "Slagalica strave", "Zloćudno"), a scenarist Gary Dauberman zaslužan je za scenarij serijala "Annabelle" i megahitova "Ono 1&2" koji su Kinga nanovo načinili traženim piscem da su u međuvremenu prema njegovim romanima ili kratkim pričama snimljeni "Doktor Sleep", "Autsajder", "Groblje kućnih ljubimaca", "Potpaljivačica", "Telefon g. Harrigana", "Boogeyman"...
Na koncu, "Salem‘s Lot" je i punokrvni King s prepoznatljivim toponimima poput "metatekstualnog" lika pisca ("Nemam svoju priču, uvijek sam pisao tuđe", "Sviđaju mi se vaše knjige, bolje su nego kritičari tvrde"), živopisnoga gradića iz ruralne Amerike sedamdesetih i zla unutar dobrohotne zajednice.
Pisac je mladi Ben Mears (Lewis Pullman, Billov sin) i on se vraća u mali grad iz djetinjstva Jerusalem‘s Lot ne bi li našao inspiraciju za novu knjigu, no nedugo nakon njegova povratka stari vampir Kurt Barlow (Alexander Ward), spoj Nosferatua i Drakule, počne vrebati lokalce jednog po jednog uz asistenciju "renfieldovskog" pomoćnika (Pilou Asbæk) i pretvarati ih u krvopijce jer "gospodar treba žrtvu kako bi napravio preobrazbu tvoga grada prema svojoj slici".
Dauberman kao scenarist i redatelj u početku korektno postavlja zbivanja kao da prepričava neku staru priču ili narodnu predaju, te solidno gradi atmosferu gradića koji ima "drive in" kino i upoznaje nas s likovima malih ljudi poput Benove buduće djevojke Susan (neodoljiva Makenzie Leigh), svećenika Callahana (John Benjamin Hickey), učitelja Matthewa (Bill Camp), doktorice Cody (Alfre Woodard)...
No, film najednom naglo ubrza zbivanja pa atmosfera ne biva do kraja izgrađena niti se likovi uspijevaju razviti barem do točke da bi za njih marili. Navodno je izvorna verzija "Tajni Salema" primjereno trajala blizu tri sata, što znači da je u montaži ispalo gotovo 60 minuta, a sve to je poremetilo prirodnu tranziciju iz jedne scene u drugu i potenciralo nemarnost i neujednačenost filma koji na mahove izgleda kao samosvjesna horor komedija (likovi o vampirima uče iz stripova i knjiga; svećenik u rukama drži "Drakulu"). U svemu tome pati horor kao takav.
Stvorenja noći sjajnih, svjetlećih očiju, poput klinca koji lebdi izvan kuće i tapka po prozoru želeći da ga se "pusti unutra", mogli bi prepasti i iskusnije fanove strave i užasa da imaju vremena za to i da nisu svedeni na brzopotezne "bu scene" bez temperirane eskalacije horora, kakve su karakterizirale Daubermanov redateljski prvijenac "Annabelle 3".
Taman kad gledatelj pomisli "evo jedne jezovite sekvencije", npr. kad učitelj u mraku bara nalazi mladog Mikea (Spencer Treat Clark), friško pretvorenog u vampira, jeza je samo trenutačna i prebrzo završava umjesto da se prikrada uz leđa da nas istinski prožme, a i scena u "drive in" kinu ("ovo nisu automobili nego lijesovi") nudila je mogućnost za metafilmsko anale, ali nije posve iskorištena. "Salem‘s Lot" je samo površinski zario očnjake u Kingov roman da bi ušao pod kožu gledatelja. Zaboravite na uvodno upozorenje. Ne morate spuštati rolete i navlačiti zavjese.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....