‘Sunce budućnosti‘: ‘Meta‘ Nanni Moretti

Zasjalo je "Sunce budućnosti" ("Il sol dell‘avvenire"/"A Brighter Tomorrow") u splitskoj "Kinoteci" i hrvatskim singl-kinima bez prethodne najave limitirane distribucije, kamoli nekih posebnih fanfara. Donekle prikladno za novi "meta" film poznatog talijanskog redatelja i glumca Nannija Morettija ("Sinova soba", "Imamo papu", "Moja majka").

Morettijeva humorno-dramska satira, premijerno prikazana u Cannesu 2023., bavi se trenutnim stanjem kinematografije u razdoblju kad je teško financirati i "prodati" neki neamerički, nekomercijalni projekt. Redatelj se opet nalazi i ispred kamere u "woodyallenovskoj" ulozi neurotičnog filmaša, svoga alter-ega, a ovo je njegov pokušaj da snimi nešto poput Fellinijeva klasika "Osam i pol".

On je Giovanni, redatelj koji govori "nije dobro da svakih pet godina snimam film, moram ubrzati, pojačati tempo" i sprema se snimati političku povijesnu dramu koja se dotiče Mađarske revolucije 1956. protiv sovjetskih okupatora i kako u svemu tome stoji talijanska komunistička partija.

Protagonist filma u filmu je urednik novina talijanske komunističke partije,a bitan lik je i jedna komunistička aktivistica. "Zar je u Italiji bilo komunista, a ne samo Rusiji?", pita se jedan lik u sceni snažnog satiričkog upliva. U filmu koji se snima unutar filma imamo i mađarski putujući cirkus u Rimu.

Giannijev francuski koproducent na rubu bankrota Pierre Cambou (Mathieu Amalric, također glumac i redatelj) govori da je cirkus "metafora za današnju kinematografiju" jer ona "visi na trapezu gore u zraku, a ne zna što će se dogoditi". Filmska industrija je u prijelaznoj fazi u rapidno mjenjajućem svijetu, o čemu Moretti želi nešto važno reći, ali odveć politizira zaplet, pa povremeno sam sebi zapinje nogu. 

Morettijeva redateljska ruka je nerijetko preteška kad je u pitanju politika i paralela s invazijom na Ukrajinu, te jačanjem talijanske desnice, uslijed čega je naslov filma "Sunce budućnosti" prilično ironičan. Društveno-politički je "A Brighter Tomorrow" odveć naglašen i nedostaje mu suptilnosti.

Malko je Moretti opušteniji u romantično-komičnom podzapletu vezanim za Giannijevu suprugu, producenticu Paolu (Margherita Buy) koja radi sa strane i producira gangsterski film redateljskog debitanta, što njega iznerivira, toliko da jedne večeri bane na set i mladom filmašu održi lekciju kako bi se trebala snimiti scena ubojstva, nipošto u stilu modernih nasilnih sekvencija.

Ima Gianni poantu, premda će biti otpisan kao čovjek koji je izgubio dodir s filmskim svijetom oko sebe. Najveće satiričke i kritičke žalce Moretti upućuje Netflixu u sceni sastanka s direkcijom moćnog streaming servisa nakon što mu Pierre kaže da su zainteresirani za njegov film i da će ga "jedino tako spasiti".

Kad Gianni govori kako je "Sveti Mihovil je imao pijetla" bio "prekrasan film, politički, ali poetski", baš se i ne stječe dojam da su Netflixovi ljudi upućeni u opus braće Taviani, već samo ponavljaju "naši se proizvodi mogu vidjeti u 190 zemalja". Redatelja pitaju u kojoj se minuti filma događa "prekretnica" i prigovaraju da u njemu nema "WTF trenutka", samim time im nije zanimljiv. "Sunce budućnosti" je za Morettija zašlo.