Apple TV+ i londonsko kino "Picturehouse Central" organizirali su polovinom svibnja britansku premijeru dokumentarnog filma "Still: A Michael J. Fox Movie" o hollywoodskoj zvijezdi oboljeloj od Parkinsonove bolesti. Nakon projekcije dokumentarca u režiji oskarovca Davisa Guggenheima ("Neugodna istina", "Čekajući Supermana"), glumac Michael J. Fox obratio se publici preko "Zooma" i bio dostupan za "Q&A".
Potpisnik ovih redaka, nažalost, nije tada bio u Londonu da vidi "uživo" jednog od najdražih glumaca iz djetinjstva, ali srećom barem je njegov film ostao na repertoaru kina na Piccadillyju da ga se može pogledati i koji tjedan kasnije. Prilika je to koja se nije smjela propustiti iz dva razloga.
Kao prvo, streaming kompanija Apple TV+ još uvijek ne distribuira filmove u hrvatskim kinima, za razliku od američkih i svjetskih gdje znaju imati limitiranu distribuciju obično zakazanu tjedan dana prije premijere na matičnom servisu ili istovremeno. Drugo, otprilike istovremeno dok je "Picturehouse" prikazivao "Still: A Michael J. Fox Movie", "susjedno" kino "Prince Charles Cinema", situirano tik poviše Leicester Squarea, upriličilo je projekciju glumčeva najvećeg hita "Povratak u budućnost" iz 1985. godine.
Pogledati u kratkom intervalu "Still" i "Back To The Future" bilo je iznimno emotivno i transvremensko iskustvo. "Still" govori o Foxovoj prošlosti i sadašnjosti, pa i budućnosti. Dokumentarac se otvara na Floridi 1990., baš u godini izlaska trećeg dijela serijala "Povratak u budućnost".
Fox se budi iz "divljeg namurluka" nakon tulumarenja s Woodyjem Harrelsonom. Najednom, mali prst na njegovoj ruci počne se nekontrolirano trzati. Kako bi dočarao drhtanje, redatelj Guggenheim efektno upošljava zvuk lepeta kolibrijevih krila. "Drhtanje je bilo poruka iz budućnosti", retrospektivno govori Fox koji je narator dokumentarca i takoreći jedina osoba pred Guggenheimovim objektivom.
Redatelj se ne drži standardne dokumentarne "talking heads" formule u smislu da o Foxu govore njegova supruga glumica Tracy Pollan i članovi obitelji, poznanici, kolege, liječnici... Naprotiv, on je za glavnu i jedinu ulogu u filmu angažirao Foxa. Ispred Guggenheima nalazi se samo Fox i gledajući ravno u kameru govori o svom životu, karijeri i bolesti, usponima i padovima, što dokumentarac čini osobnijim i intimnijim za njega, ali i gledatelja, osobito u introspektivnim trenucima.
Čini se da Fox obraća svakome od nas u publici dok priča svoju životnu priču, od djetinjstva i teških početaka u filmskom biznisu, preko osvajanja Hollywooda, do dijagnoze i hrvanja s bolesti. Pritom, Fox govori otvoreno o svemu, nastoji biti maksimalno optimističan, nipošto patetičan, i odbija da ga se sažalijeva. "Ja sam žilavi kurvin sin", kaže on.
Da nije takav, teško da bi se izborio za svoje mjesto u Hollywoodu i borio s Parkinsonom. Priča kreće od samih početaka. Od malih nogu i djetinjstva u Kanadi, Fox se nalazio u vječitu pokretu tako da je dokumentarac pomalo ironično naslovljen "Still" ("miran"; može značiti i "još"), ali i simbolično budući da je s godinama postigao mir u glavi dok mu se tijelo trza zbog bolesti, reflektirajući njegov mladenački nemir.
Da ode u Hollywood Fox je napustio školu, na prvotno očevo negodovanje, a tamo je neko vrijeme spajao kraj s krajem, išao od audicije do audicije i bio na "McDonald‘s" dijeti. Glumac se sjeća audicije za "Obične ljude". Robert Redford je čistio zube koncem dok je promatrao Foxovu audiciju za jednu od uloga u njegovu redateljskom prvijencu.
Tada su onako sitnom Foxu neki prognozirali neuspjeh, kamoli da bi jednog dana mogao krasiti kutije za ručak u trgovinama. Ipak, on je uspio kad je dobio ulogu u popularnom sitcomu "Obiteljske veze" ("Family Ties"), na snimanju kojeg je upoznao buduću suprugu Tracy. Smjesta je pridobio televizijsku publiku odličnim humorističnim tajmingom, odnosno spremnošću za verbalne i tjelesne gegove.
Ubrzo je zaslužio status TV zvijezde i njegovo lice je na kraju ipak ukrasilo kutije za ručak, što je ufino nabio na nos tipu koji mu je prognozirao neuspjeh. To je bio samo početak jer stigla je uloga u blockbusteru "Back To The Future" i lansirala ga u megazvijezde. "Povratak u budućnost" je Fox snimao istovremeno s "Obiteljskim vezama" danju i noću puna tri mjeseca i često nije znao na kojem je setu i tko je uopće jureći s jedne lokacije na drugu.
Guggenheim spretno kombinira prizore iz filma i serije da oslika kaos, a i koristi rekreacije scena, tipa da vozač odvozi Foxa sa seta na set, ujutro ga budi itd. Kad je "Back To The Future" krenuo u kina i popeo se do samog vrha box-officeu prestigavši ne samo "Silverado", nego i "Ramba II", krenula je ludnica pogođeno ozvučena s "Welcome To The Jugle" u izvedbi Guns N‘ Roses.
Uslijedio je i "Mladi vukodlak", koji se smjestio odmah iza "Povratka u budućnost" na top-listi gledanosti, zatim i hit "Tajna mog uspjeha", a Fox je postao "princ Hollywooda" i jedna od najvećih zvijezda osamdesetih, netko čije se lice našlo na naslovnici svih magazina svijeta.
"Misliš da si od kamena, ali ustvari si od papira i perja", komentira Fox iz današnje perspektive, dok Guggenheim kasnije ponavlja kadar glumca na naslovnicama magazina, samo što je desetak godina kasnije, 1998., došao u centar pozornosti otkrivši da boluje od Parkinsona. Dijagnoza "staračke bolesti" uspostavljena je Foxu u kasnim dvadesetima, 1991., kad je snimio filmove "Doc Hollywood" i "Na teži način", a on je nazvao "kaznom za uspjeh".
Sedam godina Fox se trudio sakriti drhtanje na setovima filma "The Concierge" ili serije "Spin City", lijekovima i hiperaktivnošću u kadru, čak i alkoholom, no kad je svijetu otkrio dijagnozu, s time se znao i našaliti, kao u jednoj epizodi "Curb Your Enthusiasm".
Smisao za humor Fox nije izgubio ni danas i to mu služi kao samoobrambeni mehanizam od bolesti. Zbog Parkinsona glumac zna svako toliko pasti i dobrano se ozlijediti, ali on to duhovito opiše riječima "Gravitacija je stvarna, čak i ako padate s moje visine".
Humor mu uvijek pomaže da ustane, kao i velika potpora supruge Tracy koja "dijeli teret s njim, a nosi i više od njega". Snažni, inspirativni dokumentarac slavi Foxov neslomljivi duh, ali i važnost obiteljske potpore u teškim situacijama, odavajući veliku posvetu Tracy na koju se naslov filma također može odnositi. "Kako je Tracy?", Guggenheim pita Foxa u jednom momentu. "Udana za mene", odgovara Fox i nadoda ključnu riječ. "... još". "Still".