Naslijepo je najbolje ući na projekciju psihološkog "serial killer" horor trilera "Smrtonosni susret" ("Strange Darling"). Što manje znate o misterioznom filmu redatelja i scenarista JT Mollnera, to bolje. Za svaki slučaj nemojte gledati dostupne videomaterijale na YouTubeu i čitati kritike, uključujući i ovu, odnosno radije to učinite nakon izlaska iz kina.
"Smrtonosni susret" je film s iznenađenjima i preokretima koji su ogledni primjerak onoga što zovemo "spoilerom", a uposleni su u svrhu rekontekstualizacije žanra. Doduše, jedan "twist" se može odati bez grižnje savjesti. Poznati američki glumac Giovanni Ribisi napravio je veliki karijerni obrat i odigrao ulogu direktora fotografije filma.
Ribisi je mogao naučiti nešto radeći na filmovima koje su snimili Janusz Kaminski, Edward Lachman, Paul Cameron, Jamie Anderson, Frank Griebe, Steve Mason, Lance Acord i Mauro Fiore (redom ”Spašavanje vojnika Ryana”, ”Samoubojstva nevinih”, ”Nestali za 60 sekundi”, ”Dar”, ”Vrata raja”, ”Ubojite namjere”, ”Izgubljeni u prijevodu”, ”Avatar”). Snimio je i par videospotova. Međutim, Malo tko je mogao očekivati da će ovako dobro debitirati u toj ulozi (na filmu). Najobičniji kadar razgovora u automobilu izgleda fenomenalno s likovima (Demon i Dama) okupanim plavetnim sjajem neonskog znaka.
Fotografija je odlična, tim više što je film, kako ponosno ističe uvodni natpis, u cijelosti snimljen 35-mm kamerom. Može se reći i da je fotografija, kao redateljeva produžena ruka, ključna za "Strange Darling", uz naraciju i glumu Kylea Gallnera i izvanredne Wille Fitzgerald koja prelama Kate Beckinsale, Beatrice Dalle, Saffron Burrows i Radhu Mitchell.
Iz fotografije se naziru Mollnerovi utjecaji. Mjestimično zrnata slika seže do kultnog "Teksaškog masakra motornom pilom" ("Smrtonosni susret" duguje mu i lažno-stvarnu uvodnu naraciju o serijskom ubojici u pohodu po Americi u formi "dramatizacije istinite priče") i "rape-revenge" filmova sedamdesetih tipa "I Spit On Your Grave".
Uporaba "diopter" leće kamere, s podjednakim fokusom na lik u prvom i drugom planu, zaziva ime Briana De Palme. Crvena boja u kadru, najizraženija u svjetlima motelske sobe, referira se na "giallo" filmove poput "Deep Red". Čak i vlasulja, obleka i automobil glavnog ženskog lika (1978 Ford Pinto) imaju kolorit "gialla". S crvenom film i počinje.
Dok je boja njezine odore kontrastirana zelenoj šumi i žutoj travi, okrvavljena plavokosa djevojka u crvenom (Fitzgerald) bježi u uvodnoj sceni pred muškarcem naoružanim puškom (Gallner), praćena taktovima obrade legendarne Nazarethove ljubavne balade "Love Hurts". Prizor prestravljene krvave djevojke u bijegu karakterističan je za "slasherske" horore i njihove toponime (ubojica i "final girl").
Mollner taj prizor subvertira, dekonstruira i izvrće očekivanja gledatelja naglavačke, postavljajući ih izvan komforne žanrovske zone i nastavljajući tamo gdje su stali "Duboko crveno", "Petak 13.", "Krvava romansa" i "Svi dečki vole Mandy Lane", uz narativni korak dalje. "Strange Darling" se predstavlja kao "triler u šest poglavlja" (plus epilog), a jedno se prikladno zove "dođi, mic-mic", akcentirajući igru mačke i miša između serijskog ubojice i žrtve.
Igra balansira na rubu toksične ljubavne priče i "MeToo" provokacije stvorene za debatu – još veću u odnosu na "Krivi spoj" – koju će u jednom od poglavlja zapodjenuti i muško-ženski par policajaca, a sve počinje nakon nalaska Demona i Dame te njezina monologa "Znaš li koliko žena poput mene riskira svaki put kad se pristane malo zabaviti? Najveći problem je sigurnost, ona život znači. I zato te moram nešto pitati. Jesi li serijski ubojica?".
No, poglavlja "Smrtonosnog susreta" ne drže se linearnog redoslijeda i ispremiješana su u vremenu i prostoru u stilu filmova razlomljene naracije/kronologije s promjenom perspektiva kakve je nekoć volio raditi kralj postmodernog pastiširanja Quentin Tarantino, istureni scenaristički uzor za Mollnera (vidljivo i po jezgrovitim dijalozima/monolozima) koji očito voli i "Memento" Christophera Nolana.
Kad pomislimo da "Strange Darling" počinje od kraja, prizorom automobilističke potjere Demona za Damom, natpis otkriva da je to ustvari treće poglavlje, nakon čega slijedi peto, prvo, četvrto, drugo i šesto. Mollner kao da je ubacio naraciju u CD player i stisnuo tipku "shuffle".
Pa ipak, naracija samo naoko djeluje nasumična, u biti precizno je isplanirana i jedinstvena za žanr, pospješujući misteriju priče i likova. Na drugo gledanje "Smrtonosni susret" možda neće imati jednak učinak, ali na prvo je iznimno efektan. Jedno od najunikatnijih kinoiskustava 2024.