Wick, pazi metak. Četvrti dio serijala “John Wick” dobio je ljutu konkurenciju za titulu (zasad) najboljeg akcijskog filma godine u finskoj ratnoj akciji “Sisu”. Film Jalmarija Helandera predstavlja novi (nad)ljudski stroj za ubijanje: Aatami (Jorma Tommila), svojevrsni je ostarjeli Wick iz Drugog svjetskog rata, još više finski Rambo čije bore između očiju dozivaju granitno lice Schwarzeneggera.
Akcijski junak iz Finske nije samo vojska od jednog čovjeka. On je “odred smrti od jednog čovjeka”. Bio je finski komandos koji je ubio 300 Rusa i izazivao najveće strahopoštovanje u svojoj jedinici. Dostatno je reći da je opisan kao “besmrtnik”, “nadčovjek”, “jedan zlobni ‘motherfucker’ s kojim se ne želiš zezati” i da utjelovljuje neprevodivu finsku riječ iz naslova Helanderova “ubij ih sve i vrati se sam” filma – “grčeviti oblik hrabrosti i nezamislive odlučnosti”.
Opis precizno oslikava namjere filma “Sisu”: Helander se zaklinje u “Ramba” i akcijsku kinematografiju osamdesetih, što je i priznao u ekskluzivnom intervjuu za “Slobodnu”. “Zbog ‘Ramba’ sam s nekih deset godina poželio snimiti akcijski film”, rekao je. To se u “Sisu” i osjeti.
Snimao je Helander kratkometražne rambovske akcijske filmove u kućnoj produkciji kao dječak i mladić. Sad kad je napokon uspio snimiti jednu profesionalnu rambovsku akciju, napravio je to dječački i mladenački zaigrano. Na trenutke “Sisu” i djeluje kao kratkometražni akcić rastegnut na cjelovečernjak, što se osjeti u središnjem segmentu filma, ali trajanje je ekonomično i 90-ak minuta proleti brzinom jednog od (minimalno) par stotina ispaljenih metaka.
Helander brzo prelazi s ekspozicije na akciju. Nakon što nas uvodni natpis smjesti pred kraj Drugog svjetskog rata, u 1944., te otkrije da nacisti uništavaju sve ceste, mostove, sela i gradove na svom putu, duboko u finskoj divljini upoznajemo Aatamija, “čovjeka koji je odlučio ostaviti rat iza sebe zauvijek” i radi kao kopač zlata.
Naravno, rat će opet doći po njega čim avioni prolete iznad njega i čujemo odjek ratovanja u daljini. Prije toga Helander oslikava divljinu kao mitski krajolik iz finskog špageti-vesterna, opustošen kraterima, lokaciju izvan ovoga svijeta gdje se mogao snimiti i “Sjevernjak”, te predstavlja glavnog lika u uvodnoj sceni lišenoj dijaloga.
Riječi su nepotrebne, jer Aatamijeva povijest je otisnuta na njegovu licu (bore) i tijelu (ožiljci). Povijest će postati sadašnjosti kad ga presretne konvoj imperijalističkih nacista s kamionima, motociklima i tenkom na čelu s Brunom (Aksel Hennie). Nacisti odluče uzeti zlato u slučaju da će zatrebati ako Njemačka kapitulira i krivo procjenjuju Aatamija, uvjereni da je pred njima bezopasni starčić.
“Spusti se na koljena, djedice”, jedan od njih naredi Aatamiju, ne očekujući da će ovaj na to zabiti lovački nož u njegovo lijevo uho, toliko snažno da oštrica iziđe na drugu stranu. Rat između jednog Finca i odreda nacista počinje, a Helander pronalazi kreativan pristup ratovanju popločanom minskim poljem, kao i portretiranju glavnog lika.
Aatami će šivati rane poput Ramba nakon što izvadi šrapnel iz vlastite utrobe i uzeti mrtvaca kao štit (“Total Recall”), ali i koristiti zrak iz prerezanoga grkljana neprijatelja da diše pod vodom i, kvragu, preživjeti vješanje. “Ovaj kučkin sin je još živ”, čude se nacisti i njih je sve manje pri svakom novom susretu s Aatamijem jer on ne odustaje i nastavlja se vraćati, jednostavno odbijajući umrijeti nakon što se ponovno pobratimio s krvlju, znojem i blatom.
Zanimljivo je da Aatami pritom ne izgovara doslovce ni jednu jedinu riječ, čineći razgovorljivim Eastwoodova Čovjeka bez imena iz Leoneovih “špageta” i Gibsonova Drumskog ratnika. “Sisu” je najviše inspiriran Leoneom i Stalloneom (“Rambo”), ali i Tarantinom (“Nemilosrdni gadovi”) i “Pobješnjelim Maxom”, osobito četvrtim dijelom “Divlja cesta” računajući podzaplet s grupom finskih žena poput Aino (Mimosa Willamo) koje su zatočene u jednom nacističkom kamionu.
Može se reći da je Helander stvorio malu riznicu šire akcijske kinematografije žanrovsko jučer i danas, možda i sutra. U “Sisu” se prelamaju špageti-vesterni i (partizanski) ratni filmovi kao preteče klasičnog akcijskog žanra koji je eksplodirao sa Stalloneom, a u međuvremenu je iznjedrio brutalne akcije poput “Racije”, četvrtog i petog “Ramba” te “Sisu” kao alternative digitaliziranim superjunačkim blockbusterima. “Sisu” zatvara jedan akcijski krug i možda otvara neki novi.