StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

RELIKT Suza jezu goni

23. srpnja 2020. - 23:49

Australija je dala i još uvijek daje neke od najboljih horora novog milenija. Nakon filmova "Wolf Creek" i "The Babadook", treći (i osobno najveći) australski horor za novomilenijsku "best of" listu je "The Relic", netom prikazan na zagrebačkom Fantastic Festivalu.

Film "Relikt" je imao svjetsku premijeru na Sundanceu, a europsku upravo na Fantasticu. Europska premijera poklopila se s početkom koronski limitirane distribucije filma u "drive in" kinima, rijetkim otvorenim (američkim) kinodvoranama i na "video-on-demand" uslugama.

FILM: The Relic; horor; Australija, 2020. REŽIJA: Natalie Erika James ULOGE: Emily Mortimer, Robyn Nevin OCJENA: *****

Kako će "The Relic" komercijalno proći u "novom (ne)normalnom", ostaje za vidjeti. No, prije korone bi se vjerojatno prometnuo u malu-veliku kinosenzaciju kao "Hereditary" Arija Astera. "Naslijeđeno zlo" je Astera pretvorilo u jednu od ključnih figura novog sporogorećeg, "prestižnog" psihološko-dramskog horora, a "Relikt" bi to mogao napraviti od redateljice debitantice Natalie Erike James ili je barem načiniti dostojnom nasljednicom sunarodnjakinje Jennifer Kent ("Babadook").

U svom prvom cjelovečernjaku australsko-japanska režiserka je isporučila ponajbolji i svakako najemotivniji/najdramskiji horor posljednjih godina. "The Relic" prilično savršeno objedinjuje žanrovski, nezavisni i umjetnički film, kinorepertoar i festival. Takav se uklapa u "novi val" horora kao što su spomenuti "Hereditary" i "The Babadook", "It Follows", "Goodnight Mommy", "The VVItch", "Get Out!", "Us", "The Lodge", "Midsommar"...

Istodobno se i izdvaja posebnošću unutar toga "novog vala" i šireg žanra općenito. Horori znaju temeljiti karakterizaciju likova na njihovim mentalnim bolestima, ali ne sjećamo se da se neki izričito bavio bolešću mozga, Alzheimerom, tj. bio manifestacija demencije.

Teška tema se poslovično nalazila u domeni drama ("Iris", "Daleko od nje", "Divljaci", "Poezija", "Željezna lady", "I dalje Alice") ili romansi ("Bilježnica"). Redateljica James preuzima tešku dramsku temu i prebacuje je u horor iz podžanra uklete kuće čije će zidove prodrmati snagom jačeg potresa.

Sve naizgled upućuje na to da ćemo gledati još jedan "haunted house" horor – krckanje poda, jezoviti zvukovi, zakračunata vrata jedne sobe... Izolirana kuća okružena šumom prijeti postati lik filma dok James odaje počast hororima starijeg i novijeg datuma, poput "Odvratnosti" (ruka izlazi iz zida) i "Majke!" (misteriozne fleke na zidovima).

Interijer kuće postupno biva sve neprirodnije prostraniji i labirintiji. "Otkako je djed umro, kuća se čini tuđom i većom", žali se stara Edna (Robyn Nevin) svojoj kćeri Kay (Emily Mortimer; "Knjižara") i unuci Sam (Bella Heathcote; "Neonski demon"). Edna nam se predstavlja u uvodnoj sceni koja postavlja temelje hororske "uklete kuće".

Voda se prelijeva iz kade i kapa sve do donjeg kata kuće, a u odrazu lokve sjaje šarene lampice na božićnom drvcu. Ispred božićnog drvca zastala je Edna, ukipljena, kao da je vidjela duha. Prizor polunage starice dosta je ilustrativan za ("haunted house") horor i redateljičin pristup istome.

Pred očima nam se nalazi izgubljena, smežurana starica, ne neka seksepilna utegnuta mladica s kojom se filmovi strave i užasa obično otvaraju. Nagost ovdje sugerira ranjivost usamljene žene u poodmaklim godinama. "Gdje su svi", ponavlja Edna s kojom se kći i unuka nisu tjednima čule. Tužna slika.

Suza jezu goni u hororu koji se gleda s knedlom u grlu – strah od usamljenosti, zaborava i prolaznosti pokreće "Relikt" i prenosiv je na gledatelja u formi bolnog (osobnog) iskustva, naročito ako je imao ili ima nekoga s demencijom u obitelji kao autorica filma i autor ovih redaka.

Strepimo da Edna zaboravlja stvari i da je zaboravljena od najmilijih, a i bojazan od prolaznosti je dvoznačna – prolaznost vremena i čovjekova života, oslikana u sceni gnjilog voća u posudi, plijesni na zidovima kuće i teniskog terena obraslog travom u dvorištu.

Strah od demencije, napuštanja, starenja i smrti strašniji je od duha ispod kreveta ili sjene iza vrata/na dnu mračnog i pustog hodnika uhvaćenih u krajičku oka, mada i takvi prizori još uvijek mogu "naježiti" kad ih režira James. "Ovdje je, pod krevetom", upozorava Edna kćer.

Kad se Kay sagne i pogleda ispod postelje, izgleda da neka crna silueta dolje leži i diše kao da će izdahnuti. Iza Kay i Sam znaju se pojaviti sjene i povući se, ustuknuti. Sjene plešu polagani ples smrti u filmu, presliku stanja uma likova koji se direktno (Edna) i indirektno (Kay, Sam) hrvaju s demonima demencije.

Ovo je horor ukletih likova, njihove napaćene duše, tijela, posredno i košmarnih snova, ne samo "uklete kuće". Odnosno, kuća je eksternalizirana verzija Ednina mentalnog stanja. Nakon što nestane na tri dana, bakica se vraća s neobičnom flekom/masnicom na prsima, identičnom posljedicama vlage na zidovima kuće.

Njezina dezorijentiranost se pripisuje demenciji, ispisanoj na papirićima-podsjetnicima, tipa "popij tablete", ali i – brrrr – "ne slijedi to". Tko ili što je "to", ne znamo. Samo da joj "netko dolazi u kuću" i da se toga boji. Nešto svakako ne štima, možda i ima nekoga ili nečega, duhova, ali to su prije duhovi obiteljske prošlosti koji proganjaju Ednu (i Kay) u ovom geneološkom hororu, utjelovljeni u njezinoj demenciji.

Efekti demencije su razorni za (obitelj) oboljelog. Demencija je nemilosrdna, ona postupno, komadić po komadić, oduzima sve ono što je Ednu činilo osobom kakva je bila (slike u obiteljskom albumu), a koja opstoji još u kratkotrajnim, sve kraćim trenucima, te u sjećanju obitelji, kad polako nestaje iz vlastita.

"Mama? Bako?", dozivaju Ednu kći i unuka kad uđu u praznu kuću, a jeka toga dozivanja proganja cijeli film, jedan od nezaboravnijih horora 21. stoljeća. James režira "The Relic" u inat demenciji, da se zauvijek usiječe u sjećanje i odupre zaboravu, osobito završnih 15-20 minuta, kad se horor intenzivira i eruptira u uznemirujući tjeskobno-klaustrofobični, snomorično-fantazmagorični doživljaj na razmeđu prostora i vremena, uma i tijela.

Psihološki horor srasta s tjelesnim u kući izmještenoj u sferu nestvarnog terora, nestvarnijeg od pukog "haunted house" podžanra. Čudna i čudesna završnica sa smiono nadrealnim i zagonetnim scenama svojstvenima izvanzemaljskom SF-u "Ispod kože" ostavljena je gledateljima na čuđenje i iščitavanje. "Relikt" se tu ogoljuje do gole kože. Ogoljuje dušu i tijelo.

Najgledaniji film na američkom box-officeu proteklog vikenda

"Relikt" je bio najgledaniji film na američkom box-officeu proteklog vikenda sa zaradom od 164 tisuće dolara. Dosad je, u proteklih 20 dana prikazivanja ukupno zaradio 812 tisuća dolara. Naizgled skromne brojke više su nego solidne uzme li se u obzir da je najveći broj američkih kina u kojima je igrao bio samo 133.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. siječanj 2021 03:04