StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Povedi me na Mjesec‘: Mali korak za čovjeka, divovski skok za romantičnu komediju

Piše Marko Njegić
10. srpnja 2024. - 09:50

Slijetanje na Mjesec i svemirska utrka s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća iskorišteni su kao pozadina za priču jedne visokobudžetne romantične komedije. Neobičan spoj, međutim, funkcionira iznenađujuće dobro u filmu "Povedi me na Mjesec" ("Fly Me To The Moon"), prilično subverzivnom rom-comu i jednom od najugodnijih hollywoodskih iznenađenja unutar nanovo procvalog žanra, ali i uopće filmskog ljeta i godine.

Rijetko se moderne "mainstream" romantične komedije bave subverzivnim temama i propituju istinu, no "Povedi me na Mjesec" radi upravo to u vezi slijetanja koje se dogodilo 1969. ili možda ipak nije. Jesu li Amerikanci uistinu osvojili Mjesec, odnosno je li slijetanje bilo stvarno ili lažirano, bolje reći režirano? Je li sve za NASA-u orkestrirao redatelj Stanley Kubrick, još svjež od režije "Odiseje u svemiru", SF-a s nevjerojatno uvjerljivim svemirskim sekvencijama?

FILM: Fly Me To The Moon; romantična komedija; SAD, 2024. REŽIJA: Greg Berlanti ULOGE: Scarlett Johansson, Channing Tatum DISTRIBUCIJA: Con Film OCJENA: **** 

"Fly Me To The Moon" raspiruje teorije zavjere u podzapletu filma koji donosi "pravu priču, uglavnom", kako u uvodu najavljuje špijunski narator, bliski suradnik američkog predsjednika Moe Berkus (Woody Harrelson, nedavno viđen u "watergateovskoj" seriji "Vodoinstalateri Bijele kuće").

Moeova naracija izmjenjuje se s arhivskim snimkama uposlenim u formi oslikavanja konteksta vremena i prostora, svemirske utrke SAD-a i SSSR-a, te stanja u američkom društvu danog razdoblja, opterećenog ratom u Vijetnamom, zbog čega je javnost smatrala da vlada troši puno sredstava za slijetanje na Mjesec dok "ima važnijih stvari za riješiti na Zemlji".

Priča potom vozi slalom između zbilje i alternativne stvarnosti/revizionističke verzije povijesti s pravim i fiktivnim likovima, prateći stručnjakinju za marketing Kelly Jones, koju Scarlett Johansson igra kao spoj Marilyn Monroe i Jackie Onassis, potvrđujući da joj dobro leže "retro" uloge ("Crna dalija"). Kelly je angažirana od strane Moea da radi za NASA-u i "proda Mjesec (i Ameriku)".

Ona želi dati javnosti "novi pogled na svijet" ne bi li ljudi zaboravili na turbulentne događaje poput Vijetnama, atentata itd. Populariziranje "Apollo 11" misije kroz "product placement" i ine marketinške trikove, uključujući i angažman glumaca da odrade intervjue umjesto NASA-inih zaposlenika, ali i kameru na modulu za TV prijenos uživo, isprve nailazi na neodobravanje direktora lansiranja Colea Davisa (Channing Tatum), traumatiziranog stradavanjem "Apollo 1" astronauta, iako je vidljivo da mu se Kelly sviđa.

Iza Coleovih leđa Moe izlaže Kelly pričuvni plan i traži od nje da kreira simulaciju slijetanja ako stvari pođu po zlu, tj. angažira nekoga da režira/lažira misiju, ne Kubricka, nego redatelja reklama Lancea Vespertinea (Jim Rash). "Ovo nije samo utrka za Mjesec, nego i ideologiju koja će upravljati svime. Svijet ne treba spavati pod komunističkim Mjesecom. Misija nije slijetanje na Mjesec nego da svijet gleda Ameriku kako pobjeđuje Rusiju", ističe Moe.

Satiru na račun američke politike i medijske manipulacije, kao i teorije zavjere koje se dugi niz godina vrte oko povijesnog događaja, redatelj Greg Berlanti ("Kad te ljubav pronađe", "S ljubavlju, Simon") umješno provlači kroz romantičnu "retro" komediju s elementima tenzične i emotivne svemirske drame poput "Apolla 13" i "Prvog čovjeka".

Lansiranje "Apolla 11" projicira spielbergovski "sense of wonder" i prisutnost nečeg božanskog u (po)sezanju za nebom i zvijezdama zahvaljujući epskoj fotografiji Dariusza Wolskog i savršeno ugođenoj glazbi Daniela Pembertona: gledatelj promatra zbivanja širom raširenih očiju, kao da je vraćen u šezdesete i nikad prije nije vidio nešto slično. Polijetanje rakete izaziva drhtaj kave u šalici, kao što voda zadrhturi u čaši pri stupanja T-Rexa u "Jurskom parku".

Romantična komedija možda nije raketna znanost, ali "Fly Me To The Moon" pogađa sve parametre i vraća publiku u doba klasičnih primjeraka žanra pedesetih, pretvarajući Scarlett u nešto najbliže što je neka rom-com heroina došla Merlinki. Film je lako zavoljeti do Mjeseca i natrag ako dopustite da vam sleti u srce. "Povedi me na Mjesec" je mali korak za čovjeka, divovski skok za romantičnu komediju. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. studeni 2024 15:11