StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

OTAC Dobri ljudi i loše društvo

18. kolovoza 2020. - 23:55

Predstavljen filmskom svijetu na Berlinaleu i potom prikazan na FEST-u, "Otac" nastavlja uspješnu festivalsku turneju ovih dana u Sarajevu, a ubrzo i Puli. Srpski film s glumački nikad boljim Goranom Bogdanom u glavnoj ulozi, nastao i u manjinskoj hrvatskoj (ko)produkciji, imao je svečanu premijeru zimus na Berlinaleu.

Tu je redatelj Srdan Golubović ("Apsolutnih sto") postao stalan gost. "Klopka" i "Krugovi" isto su sudjelovali na Berlinaleu, u sklopu programa "Forum", a "Otac" je avansiran u još ugledniju "Panoramu" i tamo se okitio nagradom ekumenskog žirija i publike.

FILM: Otac; drama; Srbija/Hrvatska/BiH/Slovenija/Njemačka/Francuska, 2020. REŽIJA: Srdan Golubović ULOGE: Gordan Bogdan, Boris Isaković OCJENA: **** ½

U drugom dijelu posljednje rečenice satkano je u najkraćim crticama sve što gledatelj treba znati o četvrtom filmu izvrsnog srpskog redatelja, jednog od najumješnijih filmaša regije.

Nagrada ekumenskog žirija ide u prilog Golubovićevu ostvarenju budući da pronalazi tragove neočekivane ljudskosti, tj. "senzibilizira duhovne, ljudske i društvene vrijednosti", ali i nagrada publike.

Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita.

Balans nije lako postići, a Golubović ga postiže sudaranjem dvaju svjetova – sirove (su)osjećajnosti talijanskog neorealizma i melodramskih klasika Franka Capre s emotivno škrtijom i ambivalentnijom novomilenijskom festivalskom/art kinematografijom o ljudima i birokratskom sistemu, odnosno ljudima unutar tog i takvog sistema

. Pritom, iako univerzalan i globalan u pristupu na potezu od socio-realistički angažirane braće Dardenne i Kena Loacha do društveno-političkog rumunjskog "novog vala", redatelj ne gubi osjećaj za lokalno (Srbija) i regionalno (bivša Jugoslavija/Balkan), odnosno ovaj prostor gdje se istinita priča i zbila, a u scenarij su je pretočili sam Golubović i Ognjen Sviličić.

Film se može odvijati i u Loachovoj Velikoj Britaniji i, osobito, u Rumunjskoj Cristija Puiua, Corneliua Porumboiua i Radua Judea. Prikaz bezosjećajnih birokrata je oslikan rumunjsko-novovalovski, ali Golubović širu sliku birokracije boja prepoznatljivim "domaćim" bojama vječnog fatuma balkanskog naroda, s naglaskom na malog čovjeka, nemoćnog u borbi protiv političko-birokratskih vjetrenjača i društvene nepravde.

Taj "mali čovjek" je Nikola (Bogdan) kojega baš ne ide u životu. Najprije je ostao bez posla, pa i djece, kad se njegova žena Biljana (Nada Šargin) polila benzinom i zapalila iz protesta što njemu nisu isplatili preostale plaće i otpremninu. "Mi smo gladni, nemamo od čega živjeti", glasno jeca Biljana prije nego plane i šokira gledatelja.

Potresno glumljena i režirana scena priprema nas na sve nadolazeće potrese (Nikolina) srca i duše. Supruga mu je ostala živa, ali je, "narodski rečeno", "doživjela nervni slom" i nalazi se u bolnici, a djecu, koja su u šoku, preuzima Centar za socijalni rad zato što Nikola nema stalan posao i elementarne uvjete za njihovo odrastanje.

"Tko danas može naći stalni posao", pita Nikola prvog čovjeka komisije i lokalnog moćnika (Boris Isaković), krupnog kotača birokratskog stroja koji melje ljude poput njega. Tip "svugdje ima svoje ljude" i donio je, kao, odluku u interesu Nikoline djece, premda zarađuje na tuđoj patnji uzimajući postotak u tom procesu.

Ne bi li osobno ministru odnio žalbu na odluku, Nikola odlazi pješke na 300 kilometara dug put do Beograda, žrtvujući se za svoju djecu i, moguće, iskupljujući za vlastite životne promašaje. "Otac" (s)kreće u socijalno angažirani film ceste "na noge", "road movie" po autoputovima, ali i selima.

Bogdan ne izgovara puno riječi, no uspostavlja poistovjetiteljsku vezu s gledateljem govoreći licem i tijelom sve o sebi i svijetu oko sebe dok njegov Nikola prolazi opustošenim krajevima lokalnog, regionalnog i globalnog siromaštva (scena s prijevozom izbjeglica).

Gluma je diskretna u preslikavanju životnosti, režija također. Golubović koristi Nikolinu odiseju i njegove susrete s ljudima (vozač kombija i kamiona) i životinjama (pas lutalica, vukovi) da kaže nešto o čovjeku i društvu. Čovjek može biti dobar, kao Nikola, ali ne i društvo. Društvo je loše.

Bogdan kao dostojna zamjena za Glogovca

Glavna uloga bila je prvotno namijenjena pokojnom velikanu glumišta s ovih prostora Nebojši Glogovcu koji je igrao u Golubovićevim filmovima "Klopka" i "Krugovi". Bogdan je uskočio kao dostojna zamjena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. siječanj 2021 22:25